Goran Jovančević nakon sezone vaterpolskog preporoda: "Nažalost još nismo razlučili profesionalizam i amaterizam"

Daleko najljepša sportska priča ove godine stigla je s Višnjika. Ne, ne mislimo momčad iz Krešinog doma koja je ponovno postala prvak Hrvatske, nego na njihove, nekih 100-tinjak metara zračne linije, sjeverozapadne susjede. Oživjeli su vaterpolisti Zadra 1952 ovaj sport u Donatovom gradu povijesnim dosegom u regionalnom natjecanju. Samim time doveli su i nekoliko tisuća gledatelja na svoje utakmice, što je za vaterpolske standarde i mnogih većih klubova rijetko viđena pojava. Iako možda rezultatski nije ispalo u željenom smjeru, ukupni dojam u očima predsjednika kluba Gorana Jovančevića je i više nego pozitivan.

– Kada je u Zadru bio Final Four kvalifikacija za Premier ligu, onih desetak dana vaterpolske groznice daju ogromnu snagu i želju da i iduće sezone dođemo barem do istog uspjeha. Puni bazen je nešto što se u našem sportu ne viđa pretjerano često, tako da mogu biti sretan što sam to doživio u Zadru. Kad gledate početak sezone, bili smo nepripremljeni jer je sve zajedno bila borba za život. Međutim, kad smo se općenito ustabilili, u razdoblju od siječnja do ožujka, mogu samo momcima skinuti kapu. Kasnije nismo avršili sezonu kako treba, međutim ne mogu biti nezadovoljan svime zajedno – kaže Jovančević koji je krenuo u slaganje momčadi za iduću sezonu.

– Bit će malo promjena, ne puno – nadam se. Nešto smo već uspjeli dogovoriti, nešto još trebamo, treba vidjeti i s mladim igračima koje možemo priključiti. Sve u svemu kroz deset do 14 dana ćemo vrlo vjerojatno imati punu sliku rostera za sljedeću sezonu za koju se nadam da će biti mrvicu bolja od ove. Mi ćemo biti malo stariji i ružniji, ali sezona neka bude ljepša.

Loš mod

Od poraza protiv Partizana poslije peteraca sredinom ožujka, silazna je bila rezultatska putanja Apolona s Višnjika. Paralelno s time, svaka sljedeća utakmica označena je kao utakmica sezone, prvo dvomeč sa Solarisom u dodatnim kvalifikacijama, zatim protiv Mornara u razigravanju Prvenstva Hrvatske.

– Netko tko nije u sportu ne zna kako je to nositi takvo breme pritiska. Treba znati igrati utakmice koje nose tako velike stvari. Mi ove sezone očito to nismo zaslužili, međutim skupljeno je određeno iskustvo. Partizan je trenutačno momčad koja na Višnjiku protiv nas može pobijediti jednu od deset utakmica, nažalost dogodilo se da je ta jedna bila baš u najgorem trenutku za nas. Poslije toga uslijedio je Solaris, momčad za koju trebamo biti realni i reći da je bolja od nas. No, s druge strane sportski je ući u »bitku« sa željom pobijediti. Nakon svega toga došao je Mornar u PH. To je mlada, super momčad, ali smatram da je malo kvalitetno slabija od nas. Ipak, u završnici sezone oni su neusporedivo bolje trenirali i radili te zasluženo pobijedili. Muči me što se u Splitu nismo pojavili praktički u bazenu, no što je tu je. Bili smo u lošem modu u tom periodu, što se vidjelo protiv Medveščaka kojeg smo u utakmici za sedmo mjesto nadigrali na mišiće – objašnjava predsjednik kluba napomenuvši kako i samo ime kluba već znači prednost ili gubitak u utakmicama s velikim ulogom.

– Najjasnije se takve stvari vide u mlađim kategorijama kada gostujete kod Juga ili Mladosti, ili za primjer kad smo bili u Beogradu kod Partizana. Kad idete prema bazenu prolazite kroz tunel pun slika velikih igrača i utakmica Partizana, ljudi koji su osvajali svjetske i olimpijske medalje. Kad odrastete u takvom okruženju, vi ste automatski barem za 20 posto bolji od suparnika. Odnosno, suparnik je barem 20 posto lošiji na temelju poštovanja prema vama.

Isti problemi

Svaka medalja ima dvije strane pa tako i ova. I dok su svi žarko priželjkivali Premier regionalnu ligu, ona bi bila veliki zalogaj za klub kada se sagleda financijska konstrukcija.

– Uf…, bilo bi jako teško. Siguran sam da bi bila borba sa svakim putovanjem. Premier liga je puno veći izazov, morali bismo se pojačati, ne znam kako bismo to sve izgurali. Naravno, sportski je uvijek tražiti najviše. Kako u košarci svi žele jednog dana igrati u NBA ligi, tako i mi želimo u Premier regionalnu ligu, koja je po meni možda i najjače natjecanje u Europi. Međutim, kako da nešto planiramo kad smo gradski klub, a Grad nema proračun. Već je tako tri godine i ne može se tako raditi. Nažalost, kod nas se još uvijek nije razlučio profesionalizam i amaterizam, odnosno profesionalni način rada u nekom klubu i treniranje radi treniranja, rekreacije. Ne pada mi na pamet ulaziti u politiku, ali puno stvari mi nije baš najjasnije – apostrofira Jovančević.

Osim financija, vaterpolisti se bore s istim problemima kao i svi drugi klubovi u Zadru i županiji – odlaskom mladih igrača u druge sredine. Česti razlog toga je fakultet, odnosno manjak tehničkih programa na Sveučilištu u Zadru. Kako bi doskočilo tom problemu, u jesen 2026. godine trebali bi se pokrenuti smjerovi Robotika i Mehatronika.

– Svaka nova visoka škola, smjer, fakultet ostavlja dio djece u ovom gradu. Svi sportovi su u problemu po tom pitanju, dakle svi smo u istom košu. No, osim toga postoji i problem prijelaza iz juniora u seniore. To je najteži prijelaz u sportu jer vi kao mladić od 18-20 godina ulazite u bazen s ljudima koji imaju toliko godina karijere. Nekada je igrač s 30-ak godina bio veteran, danas smo svjedoci da tek tada pružaju svoje najbolje partije. Kod mladih momaka se stvara jaz od dvije-tri godine, koliko treba da iz juniorskog staža postanu fizički i psihički kvalitetni nositi se kako spada sa seniorskim igranjem. Upravo u tih dvije-tri godine izgubi se najveći broj igrača jer bi oni pošto-poto htjeli među seniore, a ne mogu. I onda gube volju jer ne igraju, stvara se i određena frustracija i na kraju se s 21-22 godine zahvali klubu i prestane trenirati – zaključuje Jovančević.