SVI U MOCIRE Zadar 2013 večeras može do titule prvaka 2. HRL-Jug:' Svi se nadamo da je to - to! '

Prvi “biti ili ne biti” pred rukometašima Zadra 2013. Naravno, ovaj “biti ili ne biti” spada u kategoriju onih koji su sve samo ne dramatični. Putovanje kroz 2. HRL – Jug za mladiće iz Zadra 2013 ove sezone sigurno završava, samo je pitanje kada će to i službeno potvrditi. Prva moguća potvrda mogla bi stići večeras od 18:30 u Mocirama protiv Hrvatskog dragovoljca. Za to će trebati pratiti rezultat utakmice između BM-a 07 i Dugopolja, gdje će Zadrani navijati za Splićane. Ne pobijedi li momčad Petra Metličića, Zadrani će drugu meč-loptu imati 11. travnja na gostovanju u Biogradu, kada će ovisiti sami o sebi.

Brzina

Ipak, bilo bi lijepo da prva seniorska titula stigne pred domaćom publikom, na domaćem terenu u, svi se nadaju, dobro popunjenim Mocirama. Protivnik je za takav scenarij simboličan – Hrvatski dragovoljac, momčad koja je ove sezone stigla iz višeg ranga i bila u užem krugu favorita za povratak. Ipak, “dječaci” Matije Merhara, imali su drugačije planove. Drugoraćani tako u Zadar stižu pokloniti se novom šampionu.

–  Nadamo se i mi da je to to, da danas potvrđujemo titulu. Cijelu sezonu igramo sve bolje, smatram da smo sada već jako dobri i da ćemo zasluženo biti prvaci – kratko i jasno rekao je lijevo krilo Zadrana Vice Lušić pa se osvrnuo na protivnika.

–  Znalo se da napadaju titulu i povratak u prvoligaško društvo te da bi nam mogli stvarati najviše problema u ostvarenju cilja s početka sezone. Priprema za danas je jednostavna – dobiti ih na mladost i brzinu koju posjedujemo. Iskoristiti to za što više lakih golova i mirno završiti posao, bez stresa.

Sezona je zasad stopostotna, a sada se već gleda prema tome da se pokuša tako i završiti. Upravo je pobjeda protiv Dragovoljca u Omišu bila okidač za sve što je potom uslijedilo.

–  To je bio taj poguranac koji nam je trebao. Nakon te utakmice shvatili smo kao momčad da smo pravi, da smo moćni. Ostali smo na zemlji i samo smo nadograđivali samopouzdanje. Nismo ni u šali govorili da bismo mogli biti na 20 od 20 pobjeda, ali jednostavno se zaredalo. Cijelu sezonu fokusirani smo samo na sljedeću utakmicu i to nas drži pribranima u svakom kolu.

Ozljeda

Tu važnu pobjedu u Omišu Lušić je promatrao s tribina. Zglob na nozi otkazao mu je poslušnost krajem 2025. godine.

–  Izvrnuo sam ga dva puta u tri tjedna. Morao sam stati, uslijedio je oporavak i dva mjeseca nisam smio igrati. To mi je prva veća ozljeda u životu i bilo se teško psihički prilagoditi. Kad ste svaki dan u dvorani, ponekad igrate i dvije-tri utakmice dnevno, stalno ste u treningu i onda vam se to odjednom oduzme – nastaje problem. Najgore je biti na tribini i gledati svoju momčad, a ne moći pomoći. Vjerovao sam u dečke, znam kakvi su i koliko su dobri te da mogu iznijeti taj period bez mene, što se na kraju i pokazalo točnim – rekao je Lušić, učenik trećeg razreda Ekonomske škole.

Treći razred ujedno znači i posljednju sezonu u mlađim kategorijama, pa je cilj najviši mogući – državno zlato. Zadrani imaju puno pravo to željeti i očekivati.

–  Ta generacija 2008. godište nikako da dođe do zlata. Uvijek nam se na Završnici nešto dogodi ili se stvari ne poslože kako treba. Smatram da smo jako dobri, što pokazuje i ova državna liga. Naravno, na Završnici će biti i drugih kvalitetnih momčadi, neće biti nimalo lako, ali s dvije godine seniorskog iskustva vjerujem da imamo sve što je potrebno da odemo do kraja.

Nezahvalna je pozicija lijevog krila u mlađim kategorijama, gdje većina najboljih igrača završava na vanjskim, šuterskim pozicijama. No, s vremenom krila dobivaju sve veću važnost. Da je riječ o kvalitetnom lijevom krilu potvrđuje i njegov status standardnog mladog reprezentativca, kao i dvije medalje s Mediteranskih prvenstava.

–  Počeli su me konačno primjećivati, ha, ha. Dobivam sve više lopti, momci iz vanjske linije sve više šire igru. Rade se i akcije za krila, tako da se ne mogu žaliti. Kutevi su sve manji. Šalu na stranu, nije mi presudno koliko ću šuteva imati. Mi smo momčad, bez obzira na to koliko lopti dobijem. Moje je da odradim svoj dio, kao i svakoga od nas, a na kraju je najvažnije da zajedno slavimo – zaključio je Lušić.