Šime Tomašević: "Prema ovom poslu usmjerio me profesor Predrag Saratlija"

Kako je bilo? U Zadru smo uvijek dočekivali košarkaše, to je običaj s kojim se odrasta u našem gradu. Ne znam koji Zadranin barem jednom nije na Trgu pozdravio košarkaše nakon nekog trofeja. A sada sam se našao na bini, a ne ispred nje. Ne znam što reći drugo nego neopisiv osjećaj. Čudo, baš čudo – kaže Šime Tomašević (43), kondicijski trener hrvatske rukometne reprezentacije nakon preksinoćnjeg dočeka na Narodnom trgu. Odmah nakon veselog susreta sa sugrađanima i zdravice u Gradskoj upravi, Šime je sjeo u automobil i natrag u metropolu, gdje je već jučer ujutro imao trening s rukometašima Zagreba.

Kada se pročulo da će Zadar dočekati trojicu srebrnih mnogi su se zapitali tko će to doći s Lukom Lukom Klaricom. A onda se otkrilo da Zadar ima svoje adute u stručnom dijelu reprezentacije. I to trenerske. I dok je Tomaševiću u opisu posla fizička sprema, onaj koji svime ravna je izbornik Dagur Sigurdsson, koji sa Zadrom kao mjestom (budućeg) života itekako ozbiljno računa.

– Već sam dugo u Zagrebu, od 2012. godine. Tada sam došao iz Zadra za kondicijskog trenera u KK Zagreb. Pozvao me njihov tadašnji trener Danijel Jusup. Bio je to veliki izazov, otići iz svoga grada, iz poznatog okruženja u nešto novo.

Tomaševićev sportski put počeo je upravo između dva tabeluna.

– Logično, košarka je bila prvi sport koji sam trenirao. Pa jesam li Zadranin ili ne? Išao sam u OŠ Stanovi i u osmom razredu me je Predrag Saratlija, profesor tjelesnog i atletski trener, pitao što mislim o tome da umjesto košarke počnem s atletikom. Rekao sam zašto ne i krenuo.

Nogomet

Osvajao je Tomašević medalje na nacionalnim atletskim prvenstvima, na kojima mu je najjača disciplina bila skok u dalj, a bavio se i desetobojem, što je reći »svime po malo«.

– Atletika me usmjerila prema onome što mi je sada posao. Upisao sam Višu trenersku školu u Zagrebu i danas sam tu gdje jesam. Velika je to zasluga trenera Saratlije. On je sportski genijalac, veliki znalac i nisam siguran koliko su u Zadru dobro iskorišteni njegovo znanje i iskustvo. Ne samo da me usmjerio u atletiku nego mi je bio, a i danas je, velika stručna pomoć, na čemu mu želim javno zahvaliti.

Kao kondicijskom treneru u momčadskom sportu Tomaševićevo prvo iskustvo bio je Nogometni klub Zadar, tada član Prve HNL.

– Jako lijepo razdoblje. Bio je to početak praktičnog rada u momčadskom sportu. Četiri godine sam bio u nogometu i s mnogim igračima sam i individualno radio. Izdvojio bih Hrvoja Ćustića, jako vrijednog momka, čiji je odlazak ostao bolna točka ne samo nas koji smo s njime bili svaki dan, nego i cijelom zadarskom sportu. Potom Danijel Subašić, Marin Tomasov, Josip Bilaver…

Nogomet se pokazao kao odskočna daska za ono što je uslijedilo.

– Bio sam četiri godine u KK-u Zagreb, a imao sam i dva mandata u hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji. Prvi dok je izbornik bio Dražen Anzulović, a drugi za vrijeme Veljka Mršića.

Rukomet

Prije pet godina došla je ponuda Rukometnog kluba Zagreb.

– Pozvao me Josip Valčić, koji je nakon igračke karijere ostao u RK-u Zagreb, i koji u tom klubu odrađuje veliki posao. Razgovarao sam s njim i ostalima iz Uprave i vidio sam da imaju pravu viziju razvoja i to me privuklo. Ništa se nije radilo stihijski, od danas do sutra. Ukratko, našao sam se u tom projektu. Bilo je to tada, a i danas u Zagrebu ima dosta mladih igrača, od kojih su neki postali nositelji reprezentacije. Naravno, mi Zadrani smo posebni ponosni na našeg Luku Klaricu. S njim radim već dugo. Jako je vrijedan i skroman momak, vrhunski sportaš i njegovo vrijeme tek dolazi. Nema sumnje da će uskoro biti u europskom i svjetskom rukometnom vrhu.

Zagreb je u pet godina promijenio niz trenera, ali Tomašević je bio dio svakog stručnog stožera. Pa i onog aktualnog kojeg vodi trener Velimir Petković.

– Jasno je da sve polazi od suradnje s glavnim trenerom, s kojim moram biti savršeno usklađen. Za početak trener vidi kakve ima igrače, koje su njihove sposobnosti i koliko se one mogu podignuti. Vezano s time i kakvu igru želi. Kada smo to razjasnili onda na toj viziji glavnog trenera slažem svoj dio posla. To je temelj rada, bez obzira tko je trener, odnosno izbornik.

Između nogometa, košarke, rukometa Tomašević se odlučio za sport koji mu je donio status zvijezde večeri u rodnom gradu.

– Sve je bilo korisno u svoje vrijeme, ali najviše sam se pronašao u rukometu. Baš mi je »legao« taj sport.

Osvrnuo se Tomašević i na rukometno buđenje nakon pet godina tijekom kojih reprezentacije nije bilo na pobjedničkom postolju.

– Svi smo presretni zbog ovog izvrsnog rezultata, kojega možda i nismo očekivali, ali smo puno toga planirali.

Dočeci

Novi ciklus krenuo je dolaskom izbornika Dagura Sigurdssona u veljači 2024.

– Dagur je vrhunski trener, vrlo jednostavan i praktičan tako da od početka nismo gubili vrijeme na nebitne stvari, nego je maksimalan fokus bio na onome što je najvažnije, a to je rad. Na Olimpijskim igrama nismo napravili neki rezultat, premda nam nije puno nedostajalo, ali sada nam se sve vratilo na Svjetskom prvenstvu i zasluženo smo tu gdje jesmo.

Tomašević je bio član stručnog stožera reprezentacije i u vrijeme izbornika Hrvoja Horvata.

– Ovo je veliki uspjeh i zato što dolazi kroz proces pomlađivanja generacije i mislim da smo na jako dobrom putu. Momci su zaista izvrsni, no to je proces koji zahtijeva vrijeme. Ovo je neka nova Hrvatska, koja jako puno radi, trenira i nikada ne odustaje. Mogli bismo reći da se sjajno poklopio naš temperament s izbornikovom skandinavskom hladnoćom. Igrači ga obožavaju i mislim da ovu reprezentaciju čeka svijetla budućnost.

Dočecima poput zadarskog, prethodio je onaj u Zagrebu koji je ostavio snažan dojam na sve reprezentativce.

– Oduševljeni smo. Nismo očekivali toliko ljudi, ali prekrasno je kako se cijela zemlja ujedinila. Velika hvala našim navijačima, bez kojih ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Oni su nam jako puno pomogli – zaključio je Tomašević.