Samo dobro posložena glava daje odgovor koliko batina ćete dobiti

Borilački spektakl na Višnjiku prošlog je vikenda pokazao koliko je borilački svijet doprio do svekolikog pučanstva. Gotovo deset tisuća ljudi došlo je u Krešin dom vidjeti FNC 21 na kojem je nastupalo nekoliko boraca iz Zadarske županije. Među inima, jedini koji je slavio bio je 26-godišnji Petar Ražov, koji je u kategoriji do 75 kilograma u »bare knuckleu« (boksu bez rukavica) nakon pet rundi jednoglasno pobijedio Vasu Bakočevića, jednu od legendi borilačkih sportova na Balkanu.

– Osjećaj savršen. Ostvarilo se ono što sam mislio da će se ostvariti, poklopilo se i čista sreća i zadovoljstvo. Rekao je Vaso u kavezu da je to to od njega, ali vidio sam da se to drugi dan već promijenilo, da kao tko zna što će biti dalje. Ako je ovo bila stvarno njegova posljednja borba, ogromna mi je čast. Ako nije bila, onda je to stari-dobri Vaso. Borac je tu da se bori – započinje Ražov koji sada prvih dana poslije borbe posebno uživa u ulozi oca.

Psihička priprema

– Sad je pet-šest dana potpuna pauza od dvorane i treninga. Pokušavam se odmoriti, ali eto ne ide mi baš. Dijete, dvije i pol godine kod kuće, supruga u devetom mjesecu trudnoće s drugim, tako da je jako lijepo doma, ali ne možeš puno spavati, ha ha ha.

FNC radi dobar posao

Događaji poput ovog u Zadru, kojima kormilari Dražen Forgač, uvelike su zaintrigirali mnoge.

– FNC je jako puno digao popularnost ovog sporta kod nas i rade dobar posao. Potpisali su dosta stranih boraca visoke razine, imamo i mi dosta domaćih snaga, »ubojica«. Razumijem da ljudi žele vidjeti takve stvari jer sam i ja dugo bio ogroman fan, no sad više nisam. Ne mogu gledati borbe, jer kad vidim da je netko dobio batine, mene boli – ističe Ražov koji od ove organizacije dobio ugovor samo za borbu s Vasom, no moguće je da mu to nije prvi i posljednji puta u FNC-ovom kavezu.

Iako mnogi na boks ili bilo koji borilački sport gledaju kao na samo puko udaranje dvije osobe, oni koji malo više znaju o svemu tome jasno naglašavaju kako je mentalna i psihička priprema bitnija od fizičke, a nerijetko se boks uspoređuje sa šahom.

– Ovo je način života. Već dugo godina radite, trenirate, razmišljate na ovakav, borilački način i to je ustvari ultimativni način pripreme za meč. Nekih mjesec i pol dana sam se pripremao za ovaj FNC. U MMA imate runde pet minuta, u bare knuckleu su dvije minute. Više morate biti u glavi dobar, nego raditi svašta na treningu. Naravno, trenirati morate, daleko od toga, ali smirenost i posloženost u glavi vam nosi hoćete li dobiti puno ili malo batina – objašnjava 26-godišnji borac dodajući što je ključ kod njegovog pripremanja meča.

– Nikad ne znate što vas očekuje, to moram naglasiti. Svaku borbu nešto vidite, naučite i dobijete vjere u sebe pa vjerujete još jače. Psihička priprema je meni jednaka za svakog borca jer na kraju krajeva spremate se da vas netko ide pokušat izmlatit. Meni puno pomaže samoća. Sam trenirati i općenito biti sam koliko mogu te razmišljati malo o svemu. Kad dođe dan borbe, jednostavno eksplodirate.

Upravo eksplozija adrenalina najbolji je opis onoga što se dogodi prije meča, a traje za vrijeme i nakon.

– Držalo me još jako dugo poslije borbe. Nisam uopće spavao, nastavio sam u novi dan sve normalno i drugi dan iza ponoći išao leći. Sad se vraćam u standardnu rutinu. Imao sam zbrku zadnjih dana sada nakon borbe jer sam bio van rutine, onda sam zaboravljao na neke obveze koje sam imao, ali dobro.

Damir Zrilić

Mnogi borci u sklopu fizičkih priprema odlaze na dulje vrijeme u strane države, u druge dvorane kako bi što bolje »izbrusili« formu za svoje mečeve. Ražov pak je 90 posto priprema odradio u svojem Bandog gymu na Bilom brigu, a nekoliko dana bio je kod svjetskog prvaka u bare knuckleu Marka Martinjaka u Zagrebu.

– Četiri-pet dana bio sam s Martinjakom u njegovom Alfa teamu. Sparirali smo tamo par dana, bio je i Ivica Trušček, jako dobra ekipa se stvorila. Dosta znači za bilo kakvog borca tako otići u neku drugu dvoranu. Bitno je tražiti slične protivnike, meni je najsličniji bio Trušček. Tu je bio i Martinjak koji ima iskustva te ako trebam nekoga slušati sa savjetima to je on. Znam da mu mogu vjerovati jer je iskusio na svojoj koži. Svi drugi borci u Zagrebu su mi bili »van gabarita«, ali svejedno smo se »peglali«. Dobro mi je to došlo, jer su to dečki na visokoj razini i dobio sam dosta samopouzdanja – ističe Ražov pa pohvaljuje svoj klub.

– Dobri smo mi u Zadru. Ovi dečki iz Bandog gyma su jako dobri, čut će se za njih. Ima dosta potencijala, radi se jako dobro i vjerujem da kao Gym idemo u dobrom smjeru.

Ljubav prema borilačkom sportu, odnosno boksu, uz Petra je od malih nogu, a za sve je »kriv« stariji brat.

– Počelo je u BK Diabolik s Damirom Zrilićem kad sam imao nekih šest godina. Došao sam sa starijim bratom, tatu sam nagovorio da me s njim pusti. Nešto malo sam trenirao, brzo me prošlo. To su bili ozbiljni treninzi za starije, ja ne bih mogao to pratiti. Boks je dosadan sport, puno puta radite iste stvari, morate imati moć ponavljanja. Dosadilo mi je to sve izvana, ali negdje u meni se rodilo to nešto. Više sam razmišljao o boksu kad nisam trenirao, nego kad jesam i nekako me zadržalo to blizu tog sporta. I onda u sedmom osnovne sam otišao kod Nene Mitrovića u BK Sveti Krševan i zadržao se cijelu srednju tamo. Tu sam sparirao, odradio četiri meča ukupno, sve izgubio i valjda je i to utjecalo na volju – objašnjava 26-godišnjak s Plovanije koji je odmah nakon završene srednje škole otišao u vojsku.

– Smatram da je svaki mladi dečko nakon škole ode u vojsku. Traje dva mjeseca, to je malo, a vrhunski je za svakoga. Možeš onda dalje na specijalizaciju pa ovo, ono, ja sam na kraju ostao četiri godine. Tamo mi se vratilo to sve. Bilo je vojno boksačko prvenstvo, ja se naložio, poslije došao kod Roberta Modrića trenirat, krenuo radit Hrvatsku boksačku ligu, još ako je netko pozvao… Mogao sam tada puno više, ali bi ja odradio meč pa pauzirao dugo. Išao bih i nespreman, jer sam radio sa strane svoj posao i nisam nikad bio skroz u tome.

Profesionalizam

Nekako u tom razdoblju rodila se ideja o koraku ka profesionalizmu, da bi se onda nakon pobjede u King of the streets manje-više sve »sjelo na svoje mjesto«.

– Nisam bio lik koji će se dva-tri mjeseca pripremati za neki meč, nego ako će me netko pitati hoću li se boriti za tri dana ja bih došao. Onda sam skužio da sam glup i neozbiljan jer to tako radim, da nije to pametno i da se treba spremiti. Tada sam se za King od the streets spremio potpuno i nakon toga su počeli dolaziti neke ponude. Doduše, glupaste, ali oke. Vidio sam bare knuckle, svidjelo mi se, došla je prilika i tako je krenulo. Makar i to je isto bilo malo čudno. Bio je puni event, 15 dana prije se organizator sjeti da bi moj protivnik i ja mogli raditi. Spremio se na brzinu, pobijedio i tako je to sve krenulo ozbiljnije – kaže Ražov koji bi sada na temelju 3:0 rezultata u bare knuckleu mogao početi dobivati bolje ponude.

– Borit ću se gdje god, ha ha. Imam rezultat u bare knuckleu, makar to nikad nisam gledao pretjerano, pa kao mogu zaraditi bolje novce, nego u drugim disciplinama. Međutim, volio bih svašta raditi.

Česti su stereotipi glede ljudi koji se bave borilačkim sportovima da su to uglavnom oni koji se problematično ponašaju, međutim sve je veći broj onih koji ruše te predrasude.

– Puno dvorana pomaže ljudima, pogotovo oko discipline onih koji »rade probleme«. Ako se ispušete u ringu, nećete se negdje vani dokazivati i slično, ma da zna se dogoditi takva situacija općenito. Dobar je boks za ljude kad si svaki dan u dvorani. Ipak, možete deset godina boksati u dvorani, odabrati krivi put, tući ljude vani i onda je to ozbiljan problem – zaključuje Ražov.

Držanje kilaže

Mnogi borci često »muku muče« s gubljenjem kilograma pred vaganje. Ražov s time nema problema.

– Općenito se držim tu oko 75 kilograma. Iskreno dan prije borbe sam doma stao na vagu, vidio da imam malo viška, nisam večerao i prošao vagu. Vidio sam Vasu prije, morao je skidati, do borbe se ponovno malo popunio, što je normalno. Ja sam u kavez ušao sa 76, izašao s malo više od 74. I sada sam na 75-76.