Povratnik u Novu zoru nakon dugih 14 godina: " Malo mi je žao što nisam napravio veći iskorak u karijeri"

Davno »izgubljeni« sin početkom ove sezone pronašao je pravi put i nakon 14 godina vratio se u svoje mjesto i u svoj klub. U svojem putovanju nije prošao puno, nije ni daleko otišao, no tamo gdje je bio postao je sinonim za taj klub. Govorimo o Luki Vodopiji, 32-godišnjem Filipjancu, koji je dres Primorca iz Biograda nosio još od sezone 2010./11. Mladi Luka tada je stigao u Biograd, a u sljedećih 14 sezona skupio čak 386 nastupa, ako je za vjerovati sustavu Hrvatskog nogometnog saveza, kada se zbroje sva natjecanja u kojima je za Primorac nastupao i bez ikakvog problema nosi epitet legende kluba. Dugogodišnja veza prekinuta je ove sezone.

– Privatni razlozi su tu odlučili o povratku u Sv. Filip i Jakov. Da konkretno kažem, posao. Čelnici Nove zore su mi predstavili projekt koji mi se svidio, za kojeg vidim da ima budućnost. Drago mi je vratiti se najviše zbog ljudi iz mjesta koji baš prate Novu zoru, žive za nogomet. I kada vidite da je ljudima u mjesto uistinu stalo do kluba, dobijete samo još veći motiv za postizanjem čim boljih rezultata da im donesete zadovoljstvo. Nemam više onog »ludog« motiva, ali donesu ga zato navijači i to me baš jako pokrene. Ljudima u klubu i oko kluba je jako stalo, to su entuzijasti i fanatici – započinje Vodopija dodajući da rezultati samo potkrepljuju taj entuzijazam.

– Tu smo, u vrhu. Želja je napasti i donijeti titulu u Sv. Filip i Jakov, najviše za sve ljude koji nas podržavaju. Ne znam koga bih od suparnika mogao istaknuti, osim Raštana. Nisam dugo bio u ovoj ligi, tako da ne znam kako momčadi funkcioniraju. Mogu spomenuti Pakoštane, koje su branitelji naslova, i bit će svakako opasni. Kostur Nove zore su uvijek bila četiri-pet starija igrača pa se onda dalje slažu mladi. Imamo stvarno dobih igrača, kvalitetnih, prvi na pamet mi padaju Karlo Kadija i Ivan Bezinović koji imaju 20-ak godina, a igraju vrlo zrelo. Vidjet ćemo do kraja sezone kako će biti, ima i dosta kola još i puno čimbenika koji se moraju posložiti da titula dođe kod nas.

Utakmice kao treninzi

Poslovne obveze najčešći su »problem« lokalnih nogometaša, a one nisu zaobišle ni Vodopiju. Ipak, u tom ritmu kao i mnogo drugih nogometaša, uspijeva »tjerati« i mali nogomet, gdje nastupa za Torove i Gaune.

– Ah, stiže se nekako… Nisam redovan pogotovo na treninzima na nogometu. Odem kad ulovim slobodnog vremena, međutim na utakmice idem redovito. Imam sreće paralelno gurati i mali nogomet, u Torovima i Gaunima, tako da mi utakmica s njima dođe kao trening za nogomet. Ne ispadam iz forme, a i oznojim se, a kad se oznoji uvijek se bolje osjećam. Izađe neka loša energija iz mene i spreman sam za dalje – ističe Vodopija.

Njegov prelazak u domaće redove iz »domaćih« redova bio je prilično iznenađujuć početkom sezone, među ostalim i zato što je Nova zora u rangu ispod Primorca.

– Ogromna je razlika, iako su rang do ranga, ali igrački je baš veliki jaz. U 3. NL igrači su puno bolje spremni, taktički i fizički. Isto tako, ta liga je i odskočna daska mlađim dečkima za neke veće razine. Ipak, vjerujem da bi se momčadi iz 1. ŽNL, ove najbolje, uspjele uklopiti u 3. NL, ali uz pojačanja i financijsku injekciju, jer bez toga ništa ne ide danas. Kad bi se stvorili uvjeti i primjerice neka općina poticala takav razvoj, fizička i taktička pripremljenost bi došla sama po sebi – kaže prvi strijelac Filipjanaca ove sezone.

Primorac u srcu

Iako je iz Primorca otišao, napustio ga nije…

– To je moj klub, ljudi su uvijek bili korektni prema meni i predobro sam se osjećao sve ove godine tamo. Pratim ih, kako ne. Pobijedili su Junaka sada zadnje kolo. Ovo ljeto dosta je nas otišlo iz kluba, došlo je nekoliko stranaca i to je bio pogrešan potez. Oduvijek sam mišljenja da prioritet moraju biti domaći momci, a ne vjerujem da baš nikoga nije bilo pa su se stranci morali dovoditi.

Primorac je ne tako davno u svojim redovima imao igrače iz više država.

– Dobro je imati nekog stranog igrača u momčadi, ali oni moraju biti puno, puno bolji od domaćih jer oni su tu na račun kluba, žive u hotelu i sve što trebaju je trenirati. A jako puno slučajeva u prošlosti je bilo da su stigli strani igrači i iskorištavali dobrobit. Primorac je klub koji će uvijek biti na posebnom mjestu u srcu, tako da neću isključiti mogući povratak – objašnjava Filipjanac, te dodaje kako to da unatoč vrlo dobrim i konzistentnim nastupima u Primorcu nikada nije otišao negdje dalje.

– Sada kada pogledam na to dođe mi malo žao. Bilo je ponuda, iz Italije je bilo dosta toga preko jednog agenta, međutim bio sam ovdje na fakultetu, zaposlio se kao skiper. Financijski mi je bilo dobro, sve mi je bilo na dohvat ruke, nogomet sam bezbrižno mogao igrati i bio sam zadovoljan životom. Tako je to nekako sve ispalo, ali nećemo se žaliti – zaključuje Vodopija, za prijatelje i suigrače popularni Voda, koji je s Primorcem čak devet puta podigao trofej pobjednika Županijskog kupa.

Veliko prijateljstvo

Dugi niz godina Vodopija i Vice Birkić dijelili su svlačionicu u Primorcu, a onda su otišli u rivale u 1. ŽNL – Novu zoru i Raštane. Jedni i drugi u tijesnoj su borbi za tilu, ali i za »Zlatnu kopačku«.

– Ima za sada taj jedan gol više, jeste da je zabio pet-šest penala, ali neka mu je. Mi smo veliki prijatelji, redovno se čujemo i vidimo, komentiramo si na društvenim mrežama., tako da nema ljubomore. Na malom nogometu i igramo zajedno još uvijek.