U Zadru osnovan Boccia klub za djecu i mlade s invaliditetom

U 18 sati već su svi bili spremni. Roditelji, braća, sestre »u niskom startu« kao konkretna, a još i više moralna podrška, itekako važna za njih 13 koji su u invalidskim kolicima. Pred njima je sat vremena treninga, tijekom kojeg će pomicati granice. Neki od njih će pokušati rukom, koju su prethodno uspjeli podignuli uz samo njim znani napor, baciti lopticu (boću) koji centimetar duže, neki pogoditi zadani krug, a za neke će biti čudo uspiju li rukom dodirnuti lopticu i spustiti je niz rampu.

Pritom ima i onih koji se, kako bi gurnuli lopticu, služe raznim predmetima poput, primjerice, kuhače. I kada im to uspije oduševljenje se osjeti kod svih jer ono što većina populacije rutinski čini rukom za njih je poput – pomicanja brda!

Tako izgleda njihov trening, iz dana u dan, korak po korak. Ne predaju se. Ni oni ni njihove obitelji. Svi oni mogu se svesti pod zajednički nazivnik – Boccia klub Zadar.

Sport predstavljen u lipnju ove godine u Centru za mlade već je zaživio, upisano je 13 djece i krenuli su. Utorkom od 18 do 19 sati i petkom od 19 do 20 sati u dvorani Katoličke osnovne škole Ivo Mašina na Bokanjcu. Tih sat vremena puno im znače jer to nije samo trening.

To je i obiteljski izlazak, susret s prijateljima, izmjena iskustava njihovih roditelja… I dok je boćanje u zadarskom kraju sport (i rekreacija) o kojoj se sve zna, pitanje je što je zapravo boccia…

Četiri kategorije

– Riječ je o preciznoj sportskoj igri sličnoj boćanju, ali posebno prilagođenoj osobama s težim tjelesnim invaliditetom. Igra se crvenim i plavim lopticama, koje se nastoje približiti bijeloj ciljnoj loptici zvanoj »jack«. Može se igrati pojedinačno, u parovima ili u timovima, a svaka strana ima na raspolaganju šest lopti.

Dopušteno je igranje rukom, nogom ili uz pomoć posebnih rampi i asistenata, ako sportaš ne može sam bacati – kaže Tina Vučković, predsjednica BK-a Zadar, na čiju je inicijativu i sve krenulo. Vučković je predsjednica udruge DMD Hrvatska, čiji sedmogodišnji sin Donat boluje od Duchenneove mišićne distrofije.

– Boccia ima četiri kategoriji, ovisno o stupnju invaliditeta natjecatelja. Namijenjena je prvenstveno sportašima s teškim motoričkim oštećenjima, kao što su cerebralna paraliza, mišićna distrofija i srodne dijagnoze. Natjecatelji se svrstavaju u klasifikacijske kategorije, od BC1 do BC4, ovisno o razini tjelesne funkcionalnosti i potrebnoj asistenciji.

To je jedini paraolimpijski sport u kojem mogu sudjelovati osobe s najtežim oblicima invaliditeta, s time da one tijekom treninga i natjecanja imaju pravo na asistenta.

Možda se među onima koji se tek upoznaju s pravilima boccie kriju i budući olimpijci…

– Tko zna… Boccia je uvedena na Paraolimpijskim igrama 1984. u New Yorku i od tada je stalni dio paraolimpijskog programa. U Hrvatskoj se boccia počela razvijati početkom 2000-tih kroz udruge osoba s invaliditetom. Sport je prepoznat i podržan od Hrvatskog paraolimpijskog odbora.

Organiziraju se državna prvenstva, a ide se i na međunarodna natjecanja. U zadnjih 10-ak godina raste broj klubova i sportaša, pa se boccia u Hrvatskoj sve više afirmira kao jedan od važnih paraolimpijskih sportova. Sada je boccia stigla i u Zadar, a prvi trening organiziran je 17. listopada.

Nedostatak grijanog bazena

U Zadru djeluju klubovi/udruge za osobe s invaliditetom u plivanju, atletici, košarci, odbojci, taekwondou, šahu, kuglanju, ali..

– Do sada nije bilo sporta u koji se se mogle uključiti osobe koje su u invalidskim kolicima i koje nemaju potrebnu snagu u rukama za primjerice izbaciti loptu, ili zamahnuti njima kod plivanja. Zato je boccia za njih posebno važna jer im omogućuje postati sportašima, omoguće im odlaske na treninge i sve ono što ide s osobom koja je u sportu, a to do sada nisu mogli.

Pritom nam je velika poteškoća što u Zadru nema grijanog bazena, koji bi mogli koristiti naši članovi. To podrazumijeva grijanje vode na 33 stupnja Celzijusa, što nije slučaj s bazenom na Višnjiku, koji je našoj djeci prehladan. To nam je sljedeći zajednički korak, pa i zadatak, jer bazen je jako važan i u smislu rehabilitacije – ističe Vučković.

Skupa oprema

Dobro poznata izreka kako je svaki početak težak nije obeshrabrila Vučković. Naprotiv.

– Boccia, je, kako se to kaže, skup sport. Jedna rampa košta otprilike 1.500 eura, pa dalje. Tu su i setovi boća. Cijena srednje kvalitetnog seta boća je 1.250 eura. Unatoč svemu tome, krenuli smo.

Boccia klub Knin nam je posudio tri rampe koje trenutačno koriste naši članovi s najtežim oblicima invaliditeta, a boće je posudio Hrvatski boccia savez. Božja providnost uvijek nađe način kako pomoći preko ljudi.

Cijelo ljeto pripremao se teren za početak rada kluba.

– Nisam sama u svemu ovome. Moja prva suradnica je Iva Tokić koja je dopredsjednica kluba, ujedno i predsjednica udruge Zaratinići. Doroteja Kučera, čije je dijete također član kluba, je tajnica.

Nas tri smo malo intenzivnije krenule u sve ovo, ali bez podrške svih roditelja, kao i braće i sestra, djedova i baka naših članova ništa ne bi bilo moguće.

Klub je osnovan s ciljem da djeci, mladima i odraslima s invaliditetom, ali i svima ostalima, pruži priliku baviti se sportom, družiti se i natjecati u duhu zajedništva. I sada to konkretno vidimo na djelu na svakom treningu.

Vučković se s bocciom upoznala na stručnom skupu u Zagrebu i istog trenutka krenula je misao kako ovaj sport dovesti u Zadar.

– Kada sam se vraćala iz Zagreba nazvala sam Ivu Tokić i brzo smo zajedno otišle na sastanak s gradonačelnikom Šimom Erlićem i pročelnicima Tihanom Magaš i Mladenom Klancem. Uz njihovu i pomoć ravnatelja don Rolanda Jelića dobili smo na korištenje dvoranu Katoličke škole.

To je bio početak. Brzo su se javili prvi članovi i sada kada su održani prvi treninzi očekujemo još ne samo djece nego i odraslih jer ovo je sport za svaku životnu dob. Kad se malo ekipiramo odredit će se stručna procjena svakog člana pa će se vidjeti tko će nastupati u kojoj kategoriji.

U prosincu će troje naših članova, Donat Vučković, Tibor Purgar i Marija Magdalena Pihir, ići u trodnevni kamp u Prelog, gdje će s njima raditi stručne osobe u ovom sportu. U Hrvatskog postoji boccia liga i sve je više turnira.

Donacije i treneri

Kad je riječ o financijama u prvom planu su donacije.

– Za nas su doznali i u Društvu prijatelja Zadra, koje djeluje u New Yorku. Oni tradicionalno organiziraju božićno okupljanje koje će ove godine biti u subotu 6. prosinca.

Tamo će se sakupljati donacije s kojima ćemo kupiti osnovne stvari potrebne za rad kluba, a to su rampe i boće. Planirani iznos je 13 tisuća eura, a s njima smo dogovorili da ćemo im ispostaviti račun koji će oni onda platiti. Velika je stvar da naši sugrađani, koji su tako daleko od Zadra, misle i na naše potrebe.

Svaki sport zahtijeva trenerski kadar.

– Za početak pridružio nam se Željko Olujić, koji radi kao trener u Plivačkom klubu Zadar, gdje ima i iskustva s djecom s teškoćama u razvoju. Došao je do nas nakon razgovora s jednom od roditelja djeteta koje je naš član, a s kojim radi i na plivanju.

Tu su i Šime Orlović i Mario Purgar, koji žele učiti ovaj posao. Svi su oni u kontaktu s Matom Grčićem, licenciranim trenerom boccie iz Splita, s kojim također surađujemo.

Svjesni smo da je boccia našim trenerima nešto novo, pa se polagano uče i oni i djeca. Za sada je najvažnija dobra volja, a onda će doći i iskustvo u konkretnom radu – zaključuje Vučković.

Djeca koja ne okreću pogled od osoba s invaliditetom

Iva Tokić predsjednica je udruge Zaratinići, osnovane u prosincu prošle godine. Iva je majka troje djece, djevojčica Tee i Lane te najmlađeg sedmogodišnjeg sina Frane. Riječ je o djetetu koji je svijet ugledao dva i pol mjeseca prije predviđenog termina.

Čim je rođen uslijedila je 30-minutna reanimacija i sve to ostavilo je trag na Franu koji ima višestruke poteškoće, a jedna od posljedica je i cerebralna paraliza. Sve to nije pokolebalo njegove roditelje koji mu posvećuju svu moguću pažnju.

– Odmah smo se uključili u Boccia klub Zadar jer smo tu vidjeli ne samo priliku za našeg Franu, nego i mogućnost druženja s drugim roditeljima, od kojih mnogi prolaze kroz slične životne poteškoće. Na trening nastojimo ići zajedno kao obitelj i ovo je za nas velika stvar.

Naša kći Tea pomaže Frani, baš kao što pomažu i druga djeca svojoj braći i sestrama i to je također velika dobit boccije, jako bitna za društvo u cjelini jer ova djeca sutra neće okrenuti lice kad vide invalidnu osobu na cesti – kaže Tokić, čija je udruga Zaratinići u manje od godinu dana već napravila niz konkretnih koraka u realizaciji pomoći svojim članovima.

– Zahvalni smo svima na donacijama, a prošlo ljeto u tom su se dijelu istaknuli organizatori nekoliko malonogometnih turnira. Za naše Zaratiniće se prikupljala pomoć na Memorijalnom turniru Antonio Jurjević, potom na turnirima u Zemuniku, Ninskim Stanovima…

Sva sredstava namijenjena su za kupnju komunikatora za našu djecu. Riječ je o uređajima od velikog, pa i životnog značaja za njih budući da im omogućuje znatno bolju komunikaciju s okolinom, nudeći im razne mogućnosti koje inače nemaju u svakodnevnom životu.

U postupku smo nabavke 28 komunikatora, a neke smo već kupili. Njihova cijena je oko četiri tisuće eura, ovisno o procjeni stručnjaka i tu nam je svaka pomoć dobrodošla. U akciju se uključio i Grad Zadar i to za nabavku komunikatora koji će djeca moći koristi u školama.

Sport i socijalizacija

Željko Olujić, viši sportski trener kineziologije, prihvatio se uloge stručne pomoći Boccia klubu Zadar.

– Osnivanje kluba je velika stvar za njegove članove, kao i njihove obitelji. Pomoći će im ne samo u sportskom i rekreativnom dijelu, nego u značajnoj mjeri i u socijalizaciji. Rado sam se odazvao na poziv jednog od roditelja za angažmanom u klubu.

U plivanju imam iskustvo rada s djecom s teškoćama u razvoju i radujem se onom što me očekuje u ovom sportu. Riječ je o jako bitnom projektu za naš grad u kojem do sada nije bilo nečeg slično. Ova djeca, kao i stariji uključeni u rad kluba, sada mogu ponosno istaknuti da su i oni sportaši – rekao je Olujić.