Srijeda, 17. srpnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

35 C°

KARTING KLUB VRSI

Strastveni projekt Josipa Perinića Rosa iz Vrsi: 'Da nam nastane 'mravinjak' na stazi, bilo bi problema...'

Autor: Alen Plahinek

17.07.2024. 09:07
Strastveni projekt Josipa Perinića Rosa iz Vrsi: 'Da nam nastane 'mravinjak' na stazi, bilo bi problema...'

Foto: ALEN PLAHINEK



Sportovi s loptom nemjerljivo su u hrvatskom društvu nekoliko desetaka stepenica ispred ostalih. Zna se u taj kontekst s vremena na vrijeme tijekom zimskih mjeseci ubaciti i skijanje, no to je to. Svi ostali manje-više »skupljaju mrvice«. Među njima i auto-moto sportovi. Stigao je WRC (Svjetsko prvenstvo u reliju) prije nekoliko godina u Hrvatsku, što je donijelo određene pomake. Također, zahvaljujući internetskim platformama, sve je više zaljubljenika u Formulu 1. U Hrvatskoj se sve više radi kako bi se napravio neki ozbiljan korak u sustavu, ali baš kao i u skijanju, većinom se za sada radi o obiteljskim projektima. Upravo jedan takav je i onaj Josipa Perinića Rosa iz Vrsi, dugogodišnjeg zaljubljenika u oktanska uzbuđenja, koji je svoju ljubav i strast prenio na sinove te osnovao Karting klub.




– Krenuli su voziti s pet i osam godina prije četiri godine, na stazi koji imamo blizu kuće. Prvosam ih provozao u dvosjedu, kartingu za početnike. Dečki su se odmah »primili« za to, kupili smo kartinge primjerene njihovom uzrastu. Brzo su pokazali talent pa smo odlučili ozbiljnije pristupiti ovome te krenuli na utrkivanje. U Vrsima je prva utrka bila na štopericu, moj stariji sin je bio drugi i to je bio dodatni motiv. Mi smo krenuli s time, prijatelj je također krenuo s kćeri i sinom u ovo. Odlučili smo ako želimo ići na utrke i putovati po Hrvatskoj, ulagati u djecu po ovom pitanju, da moramo osnovati Karting klub. Službeno je počelo sve krajem 2023. godine i predstavljanjem na našoj rivi želimo približiti karting ljudima. Siguran sam da ima, s obzirom na sezonu, dosta ljudi koji se razumiju u ovaj sport, čuti neki savjet od njih, popričati, razmijeniti iskustva, a i ako kakav sponzor slučajno dođe, super – kaže Perinić.


Profesionalni karting


Puno je uložio Perinić u razvoj kluba pa tako danas broj sedam profesionalnih kartinga za više generacija djece, ali i one za rekreativnu vožnju. Zainteresiranost glede rekreativaca raste, no treba znati postaviti granice.


– Imamo sve vrste kartinga u našem klubu, dakle od tzv. »baby« kojeg vozi dečko od tri godine, zatim šasija za djecu od pet do osam godina i na kraju od 12 do 15. Također, imamo jedan povijesni hrvatski karting na kojem su se modelu »rodili« mnogi poznatiji hrvatski automobilisti, poput Ivana Barana, Marina Čolaka, itd. Ti ljudi već imaju svoju djecu koji voze utrke, tako da se to prenosi s koljena na koljeno. Također, imamo karting od 60 »kubika«, 13 konjskih snaga, to je druga stepenica za ozbiljnost utrkivanja kod djece. Taj karting postiže brzinu od 80-90 km/h. S njim smo nastupili jednu sezonu i osvojili smo nekoliko pehara. Dalje nam ide Junior Rotax od 125 »kubika« i 23 KS. To je za djecu od 15-16 godina, ali može se složiti i za primjerice veteran klasu, ima mjesta za prilagodbu. Ponosni smo jedan rjeđi primjerak, automatik, Vortex motor s 38 KS. On se vozi u miješanoj klasi, gdje može netko doći s jačim ili slabijim kartinzima – objašnjava Ros dodajući kako svatko može doći i probati.




– Ovi kartinzi nisu za rekreativnu vožnju, nego za utrke. Naravno, ako se može karting prilagoditi, svatko može doći, sjesti i napraviti krugove po stazi. Također, na stazi imamo 20 vozila koji su za rentanje. Ulažemo i po tom pitanju, da ljudi mogu doći i probati, ali opet ne želimo napraviti previše jer ovaj sport u širokoj masi bi imao ozbiljnih poteškoća. Da nam nastane »mravinjak« na stazi, bilo bi sudara i problema, a to je zadnje što želite da se događa kad jurite nebitno kojom brzinom u nekom vozilu.


FOTO: ALEN PLAHINEK


Sam svoj majstor


Da bi se uspjelo u sportu u kojem u Hrvatskoj nema novaca, potrebno je jako puno živaca i znanja. Tako je i Perinić, kao i većina roditelja u ovom svijetu, sam svoj majstor.




– Nama nije u interesu svakoga ubaciti u utrke, da se to vozi, da se troše novci. Bit je otkriti talent kojeg će se malo po malo razvijati, kroz klub olakšati financiranje, ali i učiti djecu od malih nogu osnovama cestovnih pravila te na kraju i primjerenoj prometnoj kulturi. Otkrilo se to kod nas i napraviljena je organizacija u kojoj se može svatko utrkivati, dok na Prvenstvu Hrvatske ne mogu svi. Što se tiče isplativosti, morate si znati sami pomoći. Mi smo svi neki mehaničari, netko ima kamion za prijevoz, netko ovo, netko ono. Morate se i potruditi da se čuje za vas. Ići na razne auto-moto skupove, stvoriti kontakt s ljudima. Bili smo na Nagradi Grada Zadra, preko raznih oglasa stvorio sam prijateljstvo s jednim čovjekom iz Koprivnice koji isto ima dijete koje vozi. Novčanih nagrada u Hrvatskoj nema. Pehar i eventualno neki poklon-bon od spoznora. Ništa nešto od čega bi čovjek mogao lagodno živjeti – ističe Ros reflektirajući se na klasu u kojoj se natječu.


– Najosnovnije je razgraničiti rekreativnu vožnju koju može svatko doći i probati i ozbiljno utrkivanje. To su dva različita svijeta. Za ozbiljno morate redovno prolaziti lječničke testove i tako dalje, da ne idem u detalje. Trenutačno godišnje imamo pet utrka godišnje u našoj klasi. U Hrvatskoj imate 60 vozača i vozačica u klasi u kojoj se natječemo, a samo iz Vrsi ih je desetero. U ovoj klasi voze svi, od najmanje djece do 50 godišnjaka. Kod nas je sedam-osam klinaca, a ostatak smo mi stariji. Sad, ako od tih deset imamo šest profesionalaca, to je vrhunski – zaključio je Perinić.


FOTO: OSOBNA ARHIVA


Poticati djecu i dalje


Iako je ovo sport u razvoju trebat će još vremena da se sve posloži kako treba.


– Za budućnost imam vjere da će se nešto dobro dogoditi. Sada je idealno vrijeme za izradu najobičnije, univerzalne staze, gdje se djeca mogu učiti i krenuti u ovaj svijet. Mi kao roditelji možemo pratiti. Primjerice, imamo u klubu jednog tatu i sina koji voze. Čim to dijete prati svojeg tatu, dobije više volje za tim. Nekakvi temelji su već, srećom, postavljeni i sada je samo pitanje hoće li se imati volje i sluha za daljnje razvijenje, ja vjerujem da hoće.