Riječanin u stožeru srebrnih vaterpolista: "Lako za nas sa strane, bez ovakvih naših igrača ne bi bilo uspjeha"

RIJEKA   Spominjanje obitelji Pezelj u riječkim sportskim krugovima pravo je listanje almanaha, u prvom planu već je dugo Igor Pezelj, samozatajni, ali zato vrlo uspješan analitičar u trofejnoj hrvatskoj vaterpolskoj reprezentaciji. Samo je dokaz davne pouke o jabuci koja ne pada daleko od stabla, njegov otac Ivica, rođen u Zemunu, bio je dugogodišnji zapaženi rukometaš Kvarnera u kojem je bio i trener, kao i u Pećinama. Ovaj lijepi riječki trokut Pezelja zatvara brat Bojan, također zapaženi rukometaš Zameta, svi zajedno se raduju dosezima hrvatskog vaterpola, u ovom slučaju srebrnoj medalji na Olimpijskim igrama u Parizu.

»Koliko su mi živaca pojeli«, mogao se čuti komentar nekog od navijača poslije jedne od uzbudljivih hrvatskih predstava u pariškom bazenu. I hrvatski navijači na tribinama, kao i brojni u domovini koji su uz televizijske ekrane pratili nastupe momaka iz ekipe izbornika Ivice Tucka, radovali su se uspješnim potezima, a isto tako uzdisali zbog primljenih golova ili pak nerealiziranih akcija s igračem više, mnogi uz dojam da je namjeravano i željeno u igri, relativno lako ostvariti. Igor Pezelj i društvo uz sam rub bazena o tome pak imaju mnogo jasniju sliku, znaju koliko je delikatna zadaća dobro ispuniti sve nužne preduvjete za postizanje pogotka ili za uspješnu obranu. »Voda je to, prijatelju«, znao je reći nezaboravni Dejan Dabović, upozoravajući na tu specifičnu činjenicu, teren u kojem se igra.

– Dojam »iznutra« je da je bilo teško, zapravo je sve teže – kaže Igor Pezelj još pod dojmom onih uzbuđenja na Igrama poslije kojih je Hrvatska zadovoljna novim zapaženim uspjehom. On je pak u specifičnoj poziciji, nakon što je nastojao čim bolje servirati što je moguće više onih bitnih detalja o suparniku, kada suci daju znak za početak igre, u ulozi je promatrača. – Najteže mi pada što sam kada krene utakmica odjednom sam na tribini. Bez obzira na događanja u vodi moram pokušati biti maksimalno pribran kako bih mogao zabilježiti sve ono što se događa na utakmici. Naravno da što turnir sve više odmiče, onda je to sve teže ostvarivati.

Nema tajni

Nije baš kao u kritičkoj poruci iz pjesme, »nekome je duševna hrana, naći drugom tisuću mana«, ali je skrivanje vlastitih mana i pronalaženje suparničkih, jedna od značajki sportske igre. U vaterpolu, kao i u drugim sportovima, do u detalje se snima i proučava svakog suparnika, snimke i analize Igora Pezelja neizostavne su u pripremi utakmica. Nevolja je što i suparnici imaju svog Pezelja, što bi rekao riječki nogometni as Vladimir Lukarić poslije sastanka za utakmicu: »Dogovorili su se i oni, a i oni znaju posao.«

– Nema tu tajni. Već godinama uvijek igramo protiv istih momčadi, Španjolaca, Srba, Crnogoraca… Sada se pojavio SAD koji je postao respektabilan suparnik, ekipa koja dolazi i koja će tek na Olimpijskim igrama u Los Angelesu biti u zenitu. To su sve mladi momci. Ponavljam, nema tu tajni, to su čak igrači koji igraju zajedno u klubovima. Stoga tu neke sitne stvari koje znaju jedni o drugima, znače više nego ono što mi pripremimo. Ali, sve se prati, sve se gleda. Prije nekih važnijih utakmica vraćamo se i po nekoliko sezona unatrag, pokušavamo tako naći neki uzorak kako rješavaju neke situacije. Nekad je to uspješno, nekada nije, ali mi odradimo maksimalno svoj posao da bismo bili što sigurniji na putu k cilju.

Skromnost je odlika pravih sportaša, to potvrđuje i Pezeljevo razmišljanje. U stručnom stožeru je pri ruci Ivici Tucku otkad je 2012. godine postao izbornik. U tom dugom razdoblju ostvaren je čitav niz velikih rezultata, što puno govori o adekvatnoj pripremi utakmica. Nekadašnji vaterpolist i trener Primorja EB u svemu umanjuje svoju ulogu ističući protagoniste u bazenu.

Suradnici

– Važno je također i s kim radiš. Kad u reprezentaciji imaš igrače kakve mi trenutno imamo, onda nije problem provesti u djelo određene situacije i zamisli. To je također jedna od ključnih stvari. Možemo se mi pripremati do sutra ako nema to tko odraditi, onda to nema smisla. Igrači su važni, mi sa strane samo smo jedan servisni tim koji im pomaže da još malo poboljšaju svoju izvedbu. Nema dileme da momčad zaslužuje sve pohvale, moram odati priznanje svim momcima jer ova tri finala na najvećim natjecanjima u samo osam mjeseci je nešto sjajno. Ne zaboravimo i njihove klupske obaveze, ovo su ostvarili uz igranje u Ligi prvaka te u nacionalnim prvenstvima te tko zna koje još zahtjeve moraju ispuniti. U svim tim obavezama toliko su iscrpljeni i izmoreni te u ovom slučaju prije svega moramo biti sretni da nismo imali nekih težih ozljeda.

I Pezelj, kao i brojni koji su pratili hrvatske nastupe i komentirali ovaj doseg, itekako je zadovoljan osvajanjem srebrnog odličja, iako osjeća malo gorčine poslije poraza u finalu.

– Nema dvojbe da je ovaj rezultat fantastičan, iako nas još uvijek boli poraz u finalu, u nastupu koji smo svi sanjali. Svi smo se nadali da bismo mogli osvojiti zlato, ali jednostavno nismo bili pravi. Izgubili smo od bolje momčadi, ali i to je sport.

Pezelj je praktički srastao s reprezentacijom, naravno da je i dalje na raspolaganju.

– Ja sam s izbornikom Tuckom od njegovih početaka u reprezentaciji. Dok god me bude trebao, nema razloga da se ne odazovem pozivu jer uživam u tom poslu, sa svim ovim momcima. To me ispunjava, to je nešto s čime se hranim.