Jurica Vidaković o budućnosti futsala: 'Nepovjerenje roditelja i dalje stvara problem...'

Na mala vrata zadarskog sporta stigao je futsal, odnosno njegova istinska, profesionalna strana. Igra koja je od pamtivijeka simbol društvenih sportskih događaja u manjim sredinama i koja je općeprihvaćena kao marginalna, odnosno ona za zafrkanciju. I dok su svijet i Hrvatska krupnim koracima kretali prema naprijed, prema profesionalizmu, Zadar i Zadarska županija do druge polovice rujna 2024. tapkali su na mjestu. Pokrenuta je tada Futsal Akademija s ciljem podizanja svijesti o najbrže rastućem sportu na planeti Zemlji. A da misle ozbiljno, pokazali su u prvoj sezoni postojanja, kada su juniori Jurice Vidakovića stigli nadomak plasmana među četiri najbolja sastava u državi. Bok uz bok velikanima poput Dinama, Olmissuma, Uspinjače i ostalih.

– To je jedna vrhunska priča, ali, nažalost, osuđena je na političku podršku. Praktički kao i svaki drugi klub u Zadru. Dakle, ako se u Akademiju ne uključi netko tko je simpatizer sporta, a gradonačelnik Šime Erlić jest netko tko bi mogao. Ne stane li se iza toga, stvarno ne znam. Imate trenutačno situaciju da je Martin Novković, doktor u reprezentaciji, ušao u ovaj projekt, a netko s takvom reputacijom ne bi ulazio u nešto da priča ne pije vodu. No, meni je žalosno da treneri u klubu moraju raditi svoj glavni posao ujutro kako bi preživjeli, a poslijepodne moraju biti s djecom. Mene je to ispraznilo, pogotovo jer sam putovao iz Biograda svaki dan na treninge i nisam dobivao naknadu za to. Više puta nisam znao u kojoj sam dvorani, po županiji ili gradu – priča Vidaković.

Model Akademije

Osvrnulo se vrlo poznato lice ovdašnjeg futsala i na sam početak Akademije.

– Pričalo nas je nekoliko da bismo to trebali nekako složiti i tada se pojavio Stipe Bjeliš s kompletnim modelom u glavi. Nažalost, nije zaživio. On je želio da svaki klub iz Udruge donira po 50 eura pa bi se dobila opstojnost novog kluba. Međutim, kako to funkcionira u cijeloj državi, sve je dobro dokle god vas nitko ne dira po džepu. Taj model nije prošao, članarine u Akademiji nismo mogli odmah početi naplaćivati i sve je preraslo u volontiranje nas nekolicine. Čak je i nebitno jer smo se zaljubili u sve to.

No, ozbiljan pristup futsalu nije novitet kada se pogleda malo šire od Zadra. U županiji godinama djeluju Gauni s nekom svojom pričom, a u relativnoj blizini su i Jezera te Murter, u čije redove je Vidaković preselio.

– Gaunima je pukao film zbog ludih odluka HNS-a po pitanju mladeži. Odlučili su zato sve novce koje su ulagali u djecu preusmjeriti u seniore. Doveli su iz Zadra vrlo kvalitetne igrače i držali se na nekoj korektnoj razini u 2. HMNL – Jug. Ako se mene pita, to je bio loš potez. Izgubio si igrače koji su mogli igrati idućih deset godina, a istovremeno su kvalitetni. Izborili su dvije godine zaredom Jedinstvenu državnu ligu i bili su prilično dobri u njoj. S obzirom na situaciju, procijenio sam da bi te juniore bilo sebično baciti u seniorske vode jer su željeli napasti juniorsku titulu u svojoj izlaznoj godini. Krenula je Akademija u Zadru i jedno je vodilo k drugome – objašnjava Vidaković pa se dotiče te svoje vrhunske generacije.

– Kvaliteta koju sam ja imao u juniorskoj selekciji bila je čudesna. Bilo je tu nekoliko momaka koji su došli sa mnom iz Biograda, prošao sam već neke bitke sa svima njima. Ja sam odmah rekao da želim biti među četiri najbolje momčadi u državi. Stvarno sam vjerovao da dečki to mogu, a na kraju nam je jako malo nedostajalo da to i ostvarimo.

Odluka HNS-a

Glavna priča ovogodišnje futsalske sezone, nažalost, nije ona na parketu, već za »zelenim stolom«. Naime, HNS je već nakon početka sezone donio odluku da klubovi koji nemaju prijavljen i kadetski i juniorski uzrast ne mogu participirati u Jedinstvenoj državnoj ligi, iako se radi o potpuno odvojenim ligama. Dovelo je to sve do toga da su se zadarska Futsal Akademija, koja nije imala pravo nastupa u Jedinstvenoj ligi, i Hajduk spojili u jedno. Tako su mladi Zadrani ipak dobili priliku igrati na najvišoj razini.

– Smatram da je to korak unatrag za Akademiju. Super je za dečke da su dobili priliku igrati Jedinstvenu ligu, stvarno jest, ali kao klub si pokazao da nije bitno koliko vremena i sredstava ulažeš u svoje igrače jer na kraju ideš pomoći sustavu koji nije ispravan. Netko tko je prijavio obje selekcije praktički je automatski ušao u Jedinstvenu jer mnogi nisu imali obje selekcije. Imate situaciju da su među deset u državi klubovi koji nisu trenirali, nisu ulagali i nisu imali neki pomladak, a sad su se fuzirali s drugim klubovima. Tako je Hajduk povukao djecu iz Zadra. Za opstojnost futsala kao takvog, to su dva koraka unazad – stava je vrsni trener.

U zrakopraznom prostoru između dobre priče Futsal Akademije te dobrih priča u Murteru i Jezerima ostali su mladi Biograjci, koji su osuđeni ili na duga putovanja ili na treniranje nogometa.

– Problem djece biogradskog područja je taj što im je Zadar daleko. Malo koji roditelj će sjesti u auto i voziti dijete u Zadar praktički svaki dan. Imam u Murteru dečka koji dolazi iz jednog mjesta južnije od Šibenika. Isto tako, problem za djecu iz Biograda su Gauni, odnosno njihovo odustajanje od mladeži. Možda će s vremenom shvatiti da neće moći opstati pa će ih vratiti. Veliki nogomet je u drastičnom padu, nekoliko momaka sada igra za Vodice, a ne za Primorac, što je baš čudno. Smatram da zbog svega ovoga na tom spoju Zadarske i Šibensko-kninske županije postoji jedan ogroman bazen djece. Isto tako, talent je ogroman jer u našim manjim sredinama još vidite klince kako nabijaju loptu na igralištu. To je pokazatelj da još živimo u nekom relativno normalnom svijetu. Upravo zato mu treba ponuditi alternativu – ističe 34-godišnji Biograjac pa dodaje da za velik dio ove problematike odgovornost snose roditelji.

– Imamo problem s nepovjerenjem roditelja jer većini njih futsal još uvijek nije dovoljno ozbiljan sport. Roditeljima je ozbiljnije da im dijete igra u nekom županijskom prvoligašu ili drugoligašu na kiši, blatu ili vrućini, nego u Prvoj hrvatskoj ligi. Filozofija je da je jedino važno da je u nogometu. Tu filozofiju mogu promijeniti jedino djeca, ne mi treneri. Ako smo mi djeci dali sve alate da shvate kako je ono što rade ispravno i ako im pruža užitak, onda će dijete kod kuće moći dati do znanja da je futsal zaslužio priliku.

Potencijal

Iako se nakon velikog uspjeha s juniorskim sastavom Akademije nekako očekivalo da bi ga se moglo gledati na klupi nekog seniorskog sastava, Vidaković je odlučio ostati još s klincima.

– Procijenio sam da još nije vrijeme. Uzeo sam još godinu dana rada s mladima i to je posljednja stepenica. Siguran sam da će biti posla u budućnosti jer je bazen financijski prihvatljivih trenera u cijelom ovom kraju kratak – osvrnuo se trener, dodavši kako će se, ako se okrene zadarska priča »unutarnjim rezervama«, još jako puno puta pričati o futsalu.

– Vjerujem da će se dizati još jako puno jer ima strašan potencijal. Vidimo što radi Rijeka ove sezone… Pogledajte ovo kod nas, Udrugu Antonio Jurjević. Toj ekipi samo trebaju resursi i podrška; to su ljudi prepuni ideja i napravili bi »dar-mar« po pitanju svih sportova. Njihova volja nemjerljiva je sa svima. Međutim, problem sporta je što je ograničen utjecajima stvari izvan terena.

Činjenica je da ni u 2026. godini, osim onih najboljih koji su izvanserijski, futsalaši ne mogu živjeti od toga kao što je to slučaj s drugim profesionalcima. Upravo zbog toga možda je i otegotna okolnost privući mlade tom sportu.

– Mi svi koji radimo s djecom bili bismo najsretniji da oni mogu živjeti od tog sporta. Pojedinci mogu, ali generalno još nije tako. Mateo Mitrović drugi je pivot Futsal Dinama, a potekao je iz Gauna. Stipe Došen standardan je u Novom Marofu, Borna Jurjević-Adžić igra drugi rang u Jezerima, čudo od igrača, i Perinić, koji je također u Dinamu. Pokazuje se iz godine u godinu da se radi dobar posao. Smatram da sam doživio puno lijepih stvari. Meni je ovo relativno volonterski posao, posvećen sam koliko mogu biti uz sve druge obveze pa imati državno srebro s Gaunima, a s Akademijom peto mjesto u državi. Ima puno mogućnosti i moja je želja da se klinci koji se žele aktivirati, bilo u Futsal Akademiji bilo u Murteru, ne ustručavaju u tome – objašnjava trener i dodaje primjer omjera rada i talenta.

– Meni sada u dvorani sve pršti od talenta, ali on ne znači puno. Rad je taj koji se oplemenjuje. Mitrović, kad je došao, nije imao nikakvu koordinaciju pokreta. Bio je karataš, mogao je napraviti špagu, ali daj mu loptu u noge katastrofa. No, godinama je prvi dolazio na trening, zadnji odlazio i zato je tu gdje jest – zaključuje Vidaković.