Bila je to 20. profesionalna borba za 33-godišnjeg borca iz zagrebačke Dubrave, u kojoj je došao do 19. pobjede, a svom je suparniku u njegovom 16. profesionalnom nastupu nanio drugi poraz.


No, za ovu se pobjedu Hrgović morao izrazito namučiti i iskoristiti svo svoje iskustvo i taktičku zrelost, uz veliku pomoć svog trenera Abela Sancheza. Naime, on mu je sanirao ozbiljnu ozljedu iz druge runde, koju mu je snažni 28-godišnji udarač David Adeleye nanio razornim lijevim krošeom.




Iako je krvava lica dočekao kraj te runde, jedine koju su bodovni suci na kraju borbe dodijelili britanskom boksaču, Hrgović se nastavio boriti kao da ta posjekotina ne postoji, pazeći da njegov suparnik više ne uspije pogoditi mjesto na kojem je nastala posjekotina.


Kontrolirajući zbivanja u ringu i ne trošeći svoju snagu na promašaje, hrvatski borac je skupljao rundu po rundu i tako sve do osme od deset ugovorenih za ovu borbu.


Uslijedila je najbolja runda meča u kojoj je prvo Filip Hrgović poslao svog suparnika na pod. Adeleye je pričekao prvih pet sekundu odbrojavanja, a onda nastavio borbu i umalo došao do pobjede. Naime, na ulazu u posljednju minutu runde britanski borac je uspio razbiti Filipov gard i serijom udaraca išao prema nokautu. Kako je Hrgović uspio ostati na nogama, vjerojatno je samo njemu bilo jasno.


No, hrvatski je borac još jednom dokazao da ima čeličnu bradu i dočekao je kraj runde u kojoj je, na kraju, bodovno i povećao prednost zbog odbrojavanja njegovom suparniku. Britanac se u onoj seriji udaraca fizički toliko potrošio, da u preostale dvije runde nije uspio ozbiljnije zaprijetiti Hrgoviću, koji je iskoristio svoju fizičku prednost u većem rasponu ruku i na sve dopuštene načine ga je držao na distanci.


Uz to što je zadržao WBO pojas međunarodnog prvaka, Filip Hrgović je ovom pobjedom u vlasništvo dobio i WBA pojas zlatnog kontinentalnog prvaka.