Brat i sestra uspješni su zadarski skakači u vodu: 'Kako se netko ponaša u sportu, takav je i u životu'

Nakon Prvenstva Hrvatske u skokovima u vodu za kadete i juniore, koje je održano na bazenu ŠC Višnjik, razgovarali smo s Anikom i Mikulom Miočić, članovima KSV-a Zadar koji su u domaćem bazenu još jednom potvrdili kvalitetu i izborili reprezentativne norme. U juniorskoj konkurenciji Mikula je osvojio prvo mjesto na dasci 1 metar (421,90 bodova) i na dasci 3 metra (437,05), drugo mjesto na tornju (329,85) kao i u sinkroniziranim skokovima na dasci 3 metra (223,14). Anika se natjecala u uzrastu mlađih juniorki te osvojila je tri zlatne medalje – na 1 m (297,85), 3 m (266,60) i na tornju (205,75). U sinkro skokovima na dasci 3 m osvojila je drugo mjesto (200,58). Oboje su, s klupskom kolegicom Dolores Benković, ostvarili norme za ulazak u juniorsku reprezentaciju Hrvatske za 2026. te izborili nastup na Europskom juniorskom prvenstvu u Budimpešti.

Uspješni mladi sportaši govorili su o svom sportskom putu, svakodnevici ispunjenoj treninzima te snovima koji sežu sve do olimpijskih igara. U razgovoru nam se pridružila i njihova trenerica Nika Cerovečki.

Ozljede

Mikula je u skokove u vodu ušao prvi, sa šest godina.

– Prije sam trenirao svašta, nogomet, penjanje, plivanje. Na plivanju sam vidio kako skaču i to me odmah zainteresiralo. To letenje, taj osjećaj u zraku, to me povuklo – otkriva nam Mikula.

Mlađa sestra Anika je krenula također njegovim stopama.

– Brat je počeo trenirati pa sam i ja došla probati. Odmah mi se svidjelo. Bilo je straha, ali želja je bila jača. Taj osjećaj kad si u zraku, to je nešto posebno – govori mlada sportašica koja je u skokovima već osam godina.

Ova sezona za nju je bila posebna jer je osvojila tri zlata u svojoj kategoriji.

– Mislim da mi se to još nikad nije dogodilo. Možda je i neka mala povijest, ali uvijek kažemo da može bolje. Zadovoljna sam jer sam ostvarila ono što sam si zacrtala – iskreno će Anika.

S druge strane, sezona za Mikulu nije počela idealno.

– Ozlijedio sam se na početku i dva mjeseca nisam skakao. Vraćao sam se postupno, tek sam sad došao do neke forme. Nije osobni rekord, ali obranio sam dva zlata i napravio ono što sam trebao – govori Mikula dodajući kako problemi s leđima, ramenima ili koljenima, u ovom sportu nisu rijetkost.

– To je klasika, ali brzo se vratiš ako radiš kako treba – dodaje njegova trenerica Cerovečki.

Nadopunjavanje

Anika je normu praktički potvrdila već ranije, ali cilj je bio uvjerljivo osigurati državno prvenstvo.

– U Madridu je bila norma »na knap«, manje od boda razlike. Sad je to bilo 37 bodova preko na metru, osobni rekord. Presretna sam – kazuje Anika ne skrivajući ponos.

Oboje su izborili mjesto u juniorskoj reprezentaciji i nadaju se nastupu na Europskom prvenstvu u Budimpešti krajem svibnja i početkom lipnja.

– Dala sam sve od sebe. Trud i rad su se isplatili – kaže Anika.

Mikula dodaje kako ga čeka i seniorsko prvenstvo.

– Cilj mi je skočiti u seniorsku normu. Dugoročno? Olimpijske igre. To je san svakog sportaša.

Iako su brat i sestra, među njima nema natjecateljske napetosti.

– Kad ona dobro skoči, meni je to kao da sam ja dobro skočio – kaže stariji brat Mikula, dok je sestra na njegove riječi potvrdno kimnula glavom.

Trenerica Cerovečki otkriva kako se nadopunjuju.

– Mikula je prošao neke situacije prije nje pa joj zna pomoći kad je psihički teško. A ona njega podsjeti na sitnice, organizaciju. Baš se lijepo nadopunjuju.

Škola

Njihov tjedan gotovo da i nema praznog hoda. Treninzi su šest dana u tjednu, kombinacija dvorane, suhog dijela, vode i dodatnog »liftinga« tri puta tjedno za reprezentativce.

– Od škole do treninga i tako svaki dan. Nekad smo na bazenu i po četiri sata. Subota nam je najbolja jer smo svi zajedno.

Unatoč svemu, škola je prioritet.

– Škola je uvijek na prvom mjestu. Ako škola zapne, nema treninga dok se to ne riješi – ističe trenerica.

Nije svaki dan idealan.

– Ima dana kad ništa ne ide, kad ti se ne da i pitaš se što ti to treba. Trening traje tri sata, a čini ti se kao cijeli dan. A onda se sjetiš da si počeo trenirati jer si to i želio – kaže Anika.

Disciplina

Sport ih je, slažu se, naučio disciplini

– Bez discipline nema ničega. Kako se ponašaš u sportu, tako se ponašaš i vani. Sport te izgradi kao osobu – dodaje Mikula.

Potrošnja energije je velika, a prehrana mora biti prilagođena.

– Ima zdrave hrane, ali bude i slatkoga. Ja bez slatkoga ne mogu – smije se Anika te dodaje kako prije natjecanja paze maksimalno.

Ciljevi su jasni – juniorsko i seniorsko europsko prvenstvo, a dugoročno olimpijske igre. No, kako kažu, idu korak po korak.

– Trening, škola, odmor i opet ispočetka. Teško je, ali kad voliš to što radiš, onda znaš zašto si tu – zaključuje Mikula.