ARNO LONGIN: 'Treneri su me pronašli na stablu, stalno sam se penjao i skakao'

U povodom 20. obljetnice zadarskog kluba Športskog kluba za skokove u vodu Arno, razgovarali smo s njegovim osnivačem i dugogodišnjim trenerom Arnom Longinom, čovjekom koji je vlastitim rukama izgradio zadarsku školu skokova u vodu i obilježio sportsku povijest grad.

U razgovoru za naš list prisjetio se svojih početaka, skromnih uvjeta u kojima je stvarao prve rezultate, važnosti gimnastičke baze, izgradnje sustava i obrazovanja mladih trenera. Govorio je i o današnjim izazovima, ali i o snazi obiteljske sportske tradicije, ponosu na inkluzivnost u klubu te o ljubavi prema skokovima u vodu koja ga ne napušta ni nakon 45 godina karijere.

ŠKSV Arno je osnovan prije 20 godina i od tada je postao prepoznatljiv po vrhunskim rezultatima i predanom radu s mladima. U početku nije mogao ni zamisliti da će klub doseći današnju razinu, ali ističe da su strpljivost, rad i stalno učenje ključ svega.

– Moj skakački put počeo je još 1978. godine u Zagrebu, a kao trener radim od 1980. Kad zbrojim 45 godina u ovom sportu. Dvadeset i pet godina proveo sam u Zagrebu, a posljednjih 20 u ovom klubu. Puno toga se promijenilo. Prije svega moje znanje. Učim svaki dan. Vjerujem da nitko nikada ne može naučiti sve, pa tako i ja i dalje učim kao trener. Danas imam više iskustva, zreliji sam i to se vidi i po rezultatima koje naši sportaši postižu – započinje Longin koji je svojim izvedbama s popularne«desetke« među Zadranima poznat i kao »lastavica s Kolovara«.

Gimnastički početak

Iako je jedan od najuspješnijih hrvatskih skakača u vodu, njegov sportski put započeo je u krošnjama drveća. Naime, krajem 1960-ih prvi je put zakoračio u gimnastičku dvoranu, a upravo ta baza oblikovala je sve što je uslijedilo.

– U gimnastici sam pronašao sport koji mi je u potpunosti odgovarao i fizički i mentalno. Bio je to spoj mojih sposobnosti i mojih ambicija. Treneri su me doslovno pronašli na stablu jer sam se stalno penjao, skakao s visina i tražio izazove. Na kraju me to prirodno dovelo do skokova u vodu. Na nagovor trenera s fakulteta, koji je bio iz plivačkog sporta, prešao sam u taj svijet. Pokazalo se da sam pronašao još jedan sport koji mi savršeno odgovara. Imao sam sreću, ali i veliku volju, i ostvario sam dobre rezultate. Zapravo, još i danas držim titulu najuspješnijeg seniorskog skakača u povijesti hrvatskih skokova u vodu – podsjeća ovaj skakač u vodu.

Iako se danas Zadar može pohvaliti jednim od najjačih centara za skokove u vodu u Europi, počeci nisu bili ni blizu tako jednostavni. Klub je stvaran doslovno iz ničega, a prije toga skakalo se gdje god se moglo.

– Počeo sam u Zagrebu, ali tamo u to vrijeme nismo imali skakaonicu s deset metara. Zbog toga smo svaki vikend morali putovati u Graz, gdje su postojali pravi uvjeti za ozbiljan trening. Tamo sam usavršavao ono najvažnije. Nakon tri godine, kada sam završio fakultet, došao sam u Zadar. Ali u gradu tada nije bilo ničega. Skakaonica na Kolovarama koristila se svega dva mjeseca godišnje i to je bilo sve što smo imali.

Zadarska škola

Nedostatak infrastrukture nije bio prepreka da se u Zadru postavi čvrst temelj za razvoj skokova u vodu. Umjesto da se čeka idealne uvjete, počelo se od onoga što se imalo – znanja i volje.

– Od početka sam znao da moramo uvesti promjene. Pokrenuo sam svakodnevne treninge u dvorani, ali ono što se pokazalo ključnim bilo je obrazovanje mladih trenera. U prvih pet godina izveo sam deset skakačkih trenera s fakultetskim diplomama – to se nikad nije dogodilo u povijesti hrvatskih skokova u vodu. Bilo je teško, ali bio sam spreman prihvatiti izazov i raditi s onim što sam imao. S vremenom smo dočekali i bazen, a danas imamo vrhunske uvjete.

Iako je zadarska škola skokova u vodu danas opremljena vrhunskom infrastrukturom, izazovi nisu nestali – samo su poprimili novi oblik. Najveći među njima je motivacija djece.

– Danas imamo uvjete o kakvima smo nekad mogli samo sanjati, ali sada je problem u tome što je teško pronaći djecu koja žele trenirati. Djeca se više ne igraju, uglavnom su na mobitelima. Roditelji ih često previše vode kroz život i zbog toga su pomalo razmaženi. Ipak, imamo nekoliko klinaca koji puno obećavaju. Također, postoji i konkurencija između dva kluba, što je zdravo – stvara se rivalitet koji ih tjera da budu bolji.

Što se tiče trenerskog kadra, među njima vlada suradnja. Pomažu jedni drugima i to ih sve čini jačima.

– Naš centar u Zadru danas je jedan od najjačih u Europi. Ne samo po rezultatima, nego i po kvaliteti rada. Treneri koji dođu sa strane često znaju reći da bi mogli cijeli dan gledati kako skaču naši sportaši.

Obiteljski sport

Dok je bio predsjednik Saveza, njegova misija bila je, kako ističe, stvoriti slogu među klubovima.

– To mi je i uspjelo, svi su međusobno komunicirali i bili ravnopravni, što ranije nije bio slučaj. Htio sam dodatno unaprijediti skokove u vodu, ali nažalost, sve je kratko trajalo. Žao mi je što nisam uspio ostvariti više.

Sport je u njegovoj obitelji prisutan već generacijama. I nije riječ samo o prenošenju znanja, već i o strasti koja se prenosi s koljena na koljeno.

– Moji sinovi Venci i Vice su također bili prvaci Hrvatske. Danas nas predstavlja unuka Ria, koja je već sedam godina za redom prvakinja Hrvatske u različitim disciplinama. Također, ona je dizačica utega, i to juniorska prvakinja Hrvatske te seniorska viceprvakinja. Unuk Gino je iz skokova u vodu prešao u dizače utega te je državni prvak u svim disciplinama. Zanimljivo je da je Gino kao trogodišnjak bio najmlađi skakač na svijetu s nastupom na međunarodnom natjecanju.Iako je jako talentiran za skokove prebacio se na dizanje utega. Trenira kod Vencija, a prošle godine prvi put je nastupio na Prvenstvu Europe i ostvario odličan rezultat – ponosno će Login, ističući kako su svi u obitelji u sportu, od najmlađih od najstarijih.

Unatoč godinama, ne posustaje. I dalje skače, trenira i svakodnevno je prisutan uz bazen s jednakom strašću kao i prvog dana.

– Uz podršku supruge Gordane još uvijek skačem. Veteran sam, ali i aktualni prvak Europe u svojoj kategoriji. U sportu sam svakodnevno i kao trener, i kao podrška drugima. Pomažem koliko mogu.

Posebno ga ispunjava rad s djecom s djecom koja ne mogu izvesti program za državno prvenstveno, što je postalo važan dio identiteta zadarske škole skokova u vodu.

– To je nešto na što sam posebno ponosan.Pružamo im priliku razvijati se kroz sport, da budu dio tima. Roditelji su prezadovoljni. Najviše ih veseli napredak koji svakodnevno vide kod svoje djece. I nama je to najveća nagrada.

Bez ozljeda

Na kraju razgovora, trener i skakač s 45 godina iskustva sažima što mu skakanje u vodu znači i zašto mu se još uvijek svakodnevno vraća s istom strašću.

– Skakači su posebni ljudi po svojoj disciplini, sposobnostima, hrabrosti. Meni je skakanje u vodu oduvijek bilo više od sporta. To je moj poziv, moj način života. Volim ga i kao sportaš i kao trener. Volim rad s djecom, volim i dalje skakati i dokle god me zdravlje služi, nastavit ću i u veteranskoj kategoriji. Ali najviše me ispunjava rad s mladima. Od prvog dana radim s istom ljubavlju i ništa mi nije teško. Kad voliš ono što radiš, sve ima smisla.

Posebno naglašava i sigurnost sporta, rušeći mitove o tome da je riječ o rizičnoj aktivnosti.

– Skokovi u vodu nisu opasni kako se čini. U 45 godina rada nisam imao nijednu ozbiljnu ozljedu. Kod nas se sve radi postepeno, pod stručnim nadzorom. Naravno, nesreće se mogu dogoditi; ali one su uglavnom nevezane za sam sport. Sklizak pod, mokre pločice, takve stvari. Zato svi koji žele, neka dođu. Nije važno jeste li predodređeni za ovaj sport, nego imate li volju i želju učiti. Uvjeti su sjajni, napredak je brz, a zadovoljstvo ogromno – poručio je Longin svim onima koji se još uvijek premišljaju.

Ria Longin brončana u Madridu

Iako rezultati kluba govore sami za sebe, medijska prisutnost često izostaje. Tako primjerice, nedavni uspjeh na jakom međunarodnom natjecanju u Madridu, gdje je Ria Longin osvojila medalju, gotovo nije spomenut u domaćim medijima. Longin priznaje da i sam snosi dio odgovornosti, skromno ističući kako mu za promociju često nedostaje vremena, jer sav fokus ostaje na radu sa sportašima. Nastup u Madridu dio je šireg ciklusa priprema za Svjetsko juniorsko prvenstvo koje se ove godine održava u Rijeci i gdje se Ria nada nastupiti.
– Znali smo da nas čeka jaka konkurencija, ali želja za pokazati koliko možemo bila je velika. Unatoč iscrpljujućem putovanju, kašnjenjima letova i neplaniranom noćenju u Bruxellesu, uspjeli smo stići na vrijeme, a Ria je ostavila odličan dojam. Osvojila je brončanu medalju s daske od jednog metra, što je bilo i iznenađenje, s obzirom na jaku konkurenciju. Jedan skok nije bio na razini, što je u takvom društvu teško nadoknaditi, pa je natjecanje završila kao peta. Na tri metra pokušala je s novim skokovima koji još traže doradu, pa je završila šesta.

Olimpijski bazen u Zadru

Najava izgradnje olimpijskog bazena u Zadru izazvala je val optimizma među sportašima i trenerima, osobito u zajednici skokova u vodu; a svoje oduševljenje podijelio je i Longin.

– To će biti veliki korak naprijed. Tek sam nedavno saznao da je odluka konačno donesena i da gradnja zaista počinje. Dugo smo to očekivali i nadali se, premda je bilo mnogo prepreka. Sada, kad čujemo da su počeli potpisivati prve ugovore, svi smo jako sretni – podijelio je ovaj trener te dodao kako će bazen podići razinu skokova u Zadru.

– Iako smo već sada među najboljima postat ćemo još jači.