Od rušenja Danske u Sheffieldu preko tužne bečke noći do čuda nad čudima u Bordeauxu

Hrvatska nogometna reprezentacija ušla je tijekom 30-ak godina povijesti Lijepe Naše u DNK svakog Hrvata i Hrvatice. Plakali smo i veselili se s njima. U posljednje vrijeme, srećom, puno više veselili i nadamo se da će se nastaviti u ovom tonu. Slijedi nam Europsko prvenstvo, natjecanje na kojem nam je uvijek nedostajalo malo da napravimo veliki korak. Sudjelovali smo na šest od sedam Europskih prvenstava od osamostaljenja i najdalje došli do četvrtfinala u dva navrata. Ususret nogometnim uzbuđenjima u Njemačkoj u sljedećih mjesec dana izdvojili smo šest najznamenitijih utakmica Vatrenih tijekom svoje povijesti.

Lob za anale

Prva pobjeda hrvatske reprezentacije na velikim natjecanjima, ostvarena protiv Turske na početku Europskog prvenstva 1996. kasnim pogotkom Gorana Vlaovića, blizu je srcu svakom navijaču Vatrenih. No trijumf protiv aktualnih europskih prvaka Danaca poslao je poruku cijeloj Europi da se rodila nova nogometna sila. Pet dana nakon upisivanja bodova protiv reprezentacije Fatiha Terima, izabranici Ćire Blaževića pregazili su Dansku u Sheffieldu rezultatom 3:0, no nije baš tako izgledalo u prvom poluvremenu susreta.

Iako se Vlaović našao u nekoliko izglednih situacija pred Peterom Schmeichelom i Danci su imali svoje pokušaje koji su većinom dolazili iz daljine. U nastavku je Hrvatska još hrabrije krenula prema danskim vratima, a nagrada je došla u 54. minuti. Legendarni vratar Manchester Uniteda je u kaznenom prostoru srušio Marija Stanića, a siguran s bijele točke bio je Davor Šuker. Potom je uslijedila igra otvorenog garda s obje strane, a okvir vrata tresao se u dva navrata. Igor Štimac je pogodio gredu nakon kornera, a Brian Laudrup je uzdrmao Ladićevu vratnicu. Sva pitanja oko pobjednika susreta riješena su u 81. minuti, kada je naš kapetan Zvonimir Boban zakucao Šukerov pas iza Schmeichela. »Točka na i« djelo je našeg najboljeg strijelca u povijesti. I to je bilo pravo remek-djelo. Njegov nevjerojatni lob preko stamenog Schmeichela i dan-danas se vrti na tv-špicama, a po mnogima, radi se o jednom od najljepših golova u povijesti europskih prvenstava. Gol za povijest imao je i komentar za povijesti i to legendarnog Bože Sušeca koji je izustio nezaboravne riječi: » ‘ko to može? ‘ko to može? Davor Šuker.« Hrvatska je ovom pobjedom potvrdila mjesto u četvrtfinalu, a Dance na koncu ostavila bez plasmana dalje. Nažalost, Vatreni su svoj put završili upravo u tom dijelu natjecanja, gdje ih je pobijedio kasniji prvak Njemačka rezultatom 2:1.

Pršin projektil

Barthez, Thuram, Desailly, Zidane, Vieira, Wiltord, Henry, Trezegeut, Pires…, pa to su imena koja su izazivala strahopoštovanje diljem svijeta u ljeto 2004. Mnogi stručnjaci smatrali su francusku generaciju s Eura u Portugalu još snažnijom od šampionskih iz 1998. i 2000., no naši reprezentativci nisu marili za njihovu snagu. U drugom kolu skupine B, Barićeva Hrvatska trebala je iznenađenje protiv Galskih pijetlova kako bi poništila mršavi remi iz prvog susreta protiv Švicarske. I nije dobro krenulo u Leiriji. U 22. minuti, Igor Tudor nespretno je skrenuo Zidaneov ubačaj iz slobodnog udarca u vlastitu mrežu za francuskih 1:0. No Hrvatska nije posustala, a nagrada za hrabar pristup stigla je početkom nastavka. Prvo je u 48. minuti Miki Rapaić realizirao penal koji je izborio Giovanni Rosso, a onda je Dado Pršo fantastičnim udarcem probio Bartheza za 2:1. Francuska, koja je u prvom kolu šokantno pobijedila Englesku golovima Zidanea u sudačkoj nadoknadi, bila je grogirana i zrela za nokaut. Ipak, u utakmicu ju je vratio David Trezegeut, koji je u 64. minuti kontroverzno zabio za 2:2. Kontroverzno kažemo, budući da je bivši napadač Juventusa igrao rukom prije slanja lopte u praznu Butininu mrežu. Bliže pobjedi bila je naša reprezentacija, a tri boda mogao je osigurati Ivica Mornar, koji je na samom kraju utakmice iz blizine poslao loptu pored vrata Bartheza. Time je Hrvatska osvojila svoj drugi, ali i posljednji bod u Portugalu, jer nas je u posljednjom deklasirala Engleska.

Raspašoj u Klagenfurtu

Selimo se u famoznu 2008. godinu. Reprezentacija pod ravnanjem Slavena Bilića, tzv. »Bilić Boysi« sa stilom su otišli u Austriju i Švicarsku. S prvog mjesta u kvalifikacijskoj skupini i nakon epske pobjede na Wembleyju, koja su Tri Lava ostavila bez plasmana Euro. Prva utakmica protiv domaćina Austrije bila je teška, ali ipak s happy endom. Za tri boda zabio je Luka Modrić iz penala, čime se kupio mir prije okršaja s favoritima Njemačkom, a onda u Klagenfurtu, raspašoj! Nakon fantastične akcije u kojoj je sudjelovalo pola ekipe, Vatrene je u vodstvo doveo Darijo Srna, koji je pospremio ubačaj Danijela Pranjića u 24. minuti. Hrvatska je bila blizu povećanja vodstva preko Kranjčara, ali 1:0 je ostalo do kraja prvog dijela. U nastavku Njemačka i dalje nije mogla doći do daha, samo su mogli drugi put po loptu mrežu. U 62. minuti, Rakitićev ubačaj je završio na vratnici, a odbijanac je pospremio Ivica Olić. 2:0! Njemačka je počasni pogodak zabila preko Lukasa Podolskog, ali do preokreta nisu mogli. Očajan dan za Elf upotpunio je crveni karton Bastiana Schweinsteigera u sudačkoj nadoknadi.

Najtužnija nogometna noć

Nakon toga Bilić Boysi su bili »u sedmom nebu«, a prizemljeni su na na najgori mogući način 20.lipnja u četvrtfinalu protiv Turske. Bila je to uvjerljivo po mnogima najtužnija noć hrvatskog nogometa u povijesti. Sa stilom se stiglo na »megdan« Turcima koji su se netom prije toga kroz iglene uši provukli protiv Češke u eliminacijsku fazu natjecanja. Bila je Hrvatska veliki favorit u tom susretu i već se predviđalo i finale jer su u polufinalu trebali doći stari znanci Nijemci, no dogodila se najgora noćna mora. Na kraju dana bila je to jedna ne previše dopadljiva nogometna predstava ove dvije reprezetnacije na Ernest Happelu u Beču. Ipak, Vatreni su bili bolja momčad na terenu, osobito u drugom poluvremenu, ali kao da je suđeno bilo da ne zabijemo kroz osnovnih 90 minuta utakmice. Teško je uistinu za izbrojiti koliko puta je izbornik Bilić pao na koljena i držao se za glavu jer je Hrvatska »tukla« iz svih mogućih sredstava. Otišlo se na kraju u produžetke u kojima smo prvih 15 minuta teško živjeli, no u 119. konačno je došlo do erupcije oduševljenja. Modrić je pokupio ničju loptu i ubacio, a Klasnić glavom poentirao za ogromnih 1:0. Izgledalo je da je to »to«, da smo konačno slomili Turke, no u drugoj minuti sudačke nadoknade najgora moguća pilula. Rustu je ispucao loptu iz svoje polovine u kazneni prostor, a u velikoj gužvi Sentruk zakucava pod prečku i odvodi susret u lutriju kaznenih udaraca. Šok, tuga i nevjerica prolili su se kako Vatrenima tako i čitavom Hrvatskom. Za penale nije bilo snage ni momentuma. Mladi Modrić, koji je ostavio srce i dušu na terenu kroz 120 minuta, prvi je promašio penal, nakon njega ista sudbina dočekala je i Rakitića, dok je Rustu stavio »točku na i« obranivši Petrićev udarac. Očaj i suze reprezentativaca prolili su se svijetom, a u Hrvatskoj jako malo je bilo onih koji tu noć nisu legli grcajući u suzama.

Perišićeva simultanka

Za kraj ovog našeg izbora ostavili smo naše prve protivnike na ovom Euru, Španjolce. Prvo ćemo se vratiti osam godina unatrag u Bordeaux. Kao branitelji europske krune stigli su Španjolci na EURO u Francusku. »Furija« predvođena Iniestom, De Geom, Piqueom, Ramosom, Fabregasom…, bila je veliki favorit protiv Vatrenih koji su bili oslabljeni za Luku Modrića i Maria Mandžukića. Izbornik Ante Čačić poslao je »u boj« od prve minute u najmanju ruku zanimljiv sastav s mladima Markom Pjacom i Markom Rogom među ostalima. Status favorita opravdali su Španjolci već u sedmoj minuti kada je Silva odličnom loptom u prostor prepolovio obranu Hrvatske. Na nju je natrčao Fabregas koji je podvalio za Moratu, a ova u prazni gol zabija za 1:0. Samo pet minuta nakon Rakitić loba De Geu, pogađa i gredu i vratnicu, no lopta ne ulazi u mrežu. Uslijedilo je 30-ak minuta ravnopravne bitke, a onda na scenu stupaju Ivan Perišić i Nikola Kalinić. Ubacio je Ivan ravno na petu Kalinića, koju minutu prije odlaska na poluvrijeme vraća Hrvatsku u život. Poput bezazlenih maca djelovali su Španjolci do 72. minute kada glavni sudac utakmice Bjorn Kuipers dosuđuje vrlo dvojbeni kazneni udarac za Furiju. Modrić je doviknuo Srni koji je šapnuo Subašiću gdje će Ramos pucati, dok je ovome Busquets šapnuo što Hrvati pričaju. Sukus svega bio je obranjeni penal Zadranina koji je donio euforiju pred završnicu. Ne leđima te euforije ponovo su se ukazali Perišić i Kalinić u 87. minuti. Nevjerojatan sprint nakon gotovo sat i pol trčanja »udario« je Perišić kojem je Kalinić dodao loptu u pravom trenutku, a Ivanov udarac u prvi kut protiv nemoćnog De Gee donosi apsolutnu ludnicu i prvo mjesto u skupini kojem se malo tko zapravo nadao. Čudo nad čudima izveli su Vatreni tog 21. lipnja u Bordeauxu i pokazali svijetu kako na vrata kuca jedna nova, vrlo moćna generacija. Samo četiri dana nakon na turoban način u 117. minuti, ispali smo od kasnijih prvaka Portugalaca.

Triler u Kopenhagenu

Posljednji EURO susret Hrvati i Španjolci odigrali su u Kopenhagenu 2020. godine kada je Furija u, po mnogima, najboljoj utakmici prvenstva slavila s 5:3 nakon produžetaka. Hrvati kao srebrni s prethodnog velikog natjecanja, Svjetskog prvenstva u Rusiji, za razliku od susreta 2016. godine bila je sve samo ne autsajdere u tom susretu. Iako momčad Furije »na prvu« nije izgledala nešto specijalno, Španjolci su uvijek Španjolci. Demolirali su nas u prvih 20 minuta susreta, a može se reći i tijekom 80 minuta utakmice. Redali veliku priliku jednu za drugom, a onda hladan tuš. Pedri je vratio loptu vrataru Simonu koji je katastrofalno reagirao i Hrvatska je »iz ničega« povela 1:0. Koliko-toliko ravnopravno smo se držali s Furijom nakon tog pogotka, ali onda je stigla naplata za promašene pokušaje s početka susreta. Gaya je tukao s ruba kaznenog prostora, Livaković je obranio, a na odbijanac naletio Sarabia za 1:1. Potpuna dominacija nastavila se u drugom dijelu kada je prvo Azpillicuetu 57. minuti doveo Španjolsku u vodstvo, a onda je u 77. Ferran Torres podigao na 3:1.

Pred zidom našli su se Vatreni, no upravo ta situacija izvlači ono najbolje iz njih. Španjolci su nakon trećeg pogotka pomislili da je priči kraj, no Hrvatska je živnula ponovo. Modrić je prošao po desnoj strani, ubacio u gužvu i uz dosta sreće Oršić je ubacio u mrežu u 85. minuti za 3:2. Momentum se totalno okrenuo na našu stranu u tim trenucima, a potvrda je stigla u 90+2. minuti kada Mario Pašalić zabija za 3:3 i totalnu ludnicu diljem Hrvatske. U produžecima smo na valu emocije i momentuma s kraja osnovnog dijela utakmice izgledali puno bolje. Prvo je Oršićev udarac proletio tik iznad grede, a onda je Kramarić s pet-šest metara promašio gotovo nemoguće, tj. Simon je obranio gotovo nemoguće. Kazna za to stigla je u 100. minuti. Olmo je vrhunski centrirao s desnog boka, pronašao Moratu, a ovaj bespoštedno »proparao« mrežu za 4:3. Samo tri minute kasnije »posljednji čavao u lijes« zabio je Oyarzabal nakon novog centriranja Olma s desnog boka. Završili smo tako u toj osmini finala svoju priču na posljednjem Euru, a što će biti ove godine u Njemačkoj, tek trebamo vidjeti.