Zlatko Dalić ima još aduta na EURO-u, ali ih konačno mora izvaditi iz rukava

Hrvatska na EURO-u »još ni propala«, ali je prokleto blizu takvom scenariju. Izbornik Zlatko Dalić se nakon dviju utakmica, u kojima je osvojen tek jedan mršavi bod, suočava sa sve glasnijim kritikama zbog odabira momčadi.

Njegov šestogodišnji opus na klupi Vatrenih posut je zlatnom prašinom. Osvojio je svjetsko srebro i broncu, srebro u Ligi nacija, plasirao se na sva tri velika natjecanja na kojima je Hrvatska redovito prolazila skupine. No, njegov je križ što nogomet ne dopušta život na staroj slavi. Dokazivanje je konstanta i čim izostane, nastaje komešanje. Uoči EURO-a svojim je »prvoborcima« iz Rusije odlučio dati posljednju priliku kako bi i na europskim prvenstvima napravili nešto veliko, ali zasad se kreću krivim smjerom.

Nakon velikih uspjeha koje je Hrvatska postizala, suparnici su je počeli ozbiljnije promatrati pa je jednostavno postala pročitana knjiga. Od »najboljeg veznog reda na svijetu« ostale su samo krhotine. Modrić, Kovačić i Brozović premalo toga kreiraju jer se guše u beskrajno kratkim dodavanjima između sebe pa ofenzivci uglavnom »s prstom u nosu« čekaju lopte s kojima bi mogli učiniti nešto konkretno. I to je prva stvar za koju Dalić mora skupiti hrabrosti i promijeniti je. Brozović i Modrić igraju previše pozicijski daleko od vrata, jedini koji povremeno razbija tu monotoniju veznog reda je Kovačić, što je premalo za ozbiljniji napadački podražaj. Hrvatska nema dubine, nema ulazaka iz drugog plana, nema širine jer su krilne pozicije od ozljede Perišića ostale najveća enigma. Dalić je u Njemačku doveo prave krilne napadače Pjacu i Marca Pašalića, ali njih dvojica su dosad uglavnom skupljali prašinu na klupi. Vezni red je srce momčadi pa lagani redizajn treba početi od njega.

Jedno od rješenja moglo bi biti povući Modrića na poziciju zadnjeg veznog, a ispred njega postaviti Kovačića i Sučića. Sučić je nakon ulaska protiv Albanije radio upravo ono što je Hrvatskoj toliko nedostajalo, nadirao je iz drugog plana, dolazio u kazneni prostor, čime je značajno poremetio dotad sigurnu obranu Albanaca. Modrić na zadnjem veznom intrigantna je ideja iz više razloga. Manje bi se trošio u presingu, a s te pozicije teren bi mu bio kao na dlanu, što je za njega čisti blagoslov jer je u stanju donositi munjevite odluke kojima bi se ubrzao protok lopte u izgradnji napada. Defanzivu pak Luka može riješiti svojom igračkom inteligencijom i iskustvom. S te pozicije Modrić bi mogao postati ono što je godinama bio – dirigent igre. Način na koji sada Hrvatska igra uglavnom guši njegovu kreaciju, ali i moć prvog ili drugog koraka koju ima Kovačić. Sa Sučićem u toj trojci i Lukom na zadnjem veznom, hrvatska bi igra mogla dobiti željenu dimenziju. Došao je trenutak kada izbornik jednostavno mora prestati uvažavati stare zasluge te povući poteze koji će biti na dobrobit trenutka u kojem se nalazimo.

Taj će trenutak pokazati još nešto. Dosad se pokazalo da je Dalić odličan izbornik, a sada se treba pokazati i kao – trener. Morat će dobro napregnuti svoje »sive stanice« te dati doprinos i na tom planu. Zato se s velikom pozornošću čekaju njegove odluke uoči susreta s Talijanima. Iskreno, nije baš najjasnije zbog čega je »čačkao« po obrani koja je u Ligi nacija izgledala dobro. Zbog čega je s mape odjednom nestao Erlić, a na njoj se pojavio Pongračić? Zbog čega se Gvardiola seljaka s lijevog beka u sredinu pa natrag, zbog čega se nedovoljno spremnog Perišića »rauba« na lijevom beku, zašto se izbornik ustručava momčadi dati malo svježine koja joj tako treba. Aduta ima, a stiglo je krajnje vrijeme da ih počne vaditi iz rukava. Protiv Italije Hrvatska ionako više nema što izgubiti. Sad je trenutak u kojem s pravim i logičnim promjenama u momčadi postoji prilika da vidimo što – možemo.