Spajao je kraj s krajem, radio je i kao smetlar, a onda je postao hit! Razgovarali smo s njime

Foto: INSTAGRAM

Inspiracija, to je Francuz Steve Savidan. Bivši napadač se kao 26-godišnjak natjecao s poluprofesionalnim Angoulemeuom u trećoj francuskoj ligi, usto je morao u slobodno vrijeme konobariti i raditi kao lokalni smetlar kako bi zaradio dovoljno za život, da bi na kraju završio kao – francuski reprezentativac. Da, dobro ste čuli. Savidan je nakon Angoulemea potpisao za Valenciennes (2004.), koji je tada isto bio trećeligaš, a onda je svojim golovima pomogao novom klubu da dođe u Ligue 1, gdje je počeo prikazivati partije koje su ga pretvorile u reprezentativca. U sezoni 2006-07 bio je drugi strijelac francuskog prvenstva (13 golova, iza Paulete), dok je u iduće dvije sezone završavao u top 10 golgetera, jednom kao igrač Valenciennesa, drugi put kao član Caena. Karijeru je završio 2009. zbog srčanih problema, ali priča o njemu i dalje živi. Kako je održao motivaciju za nogometom, u trenucima kada je spajao kraj s krajem, pitali smo ga za početak.

– Upravo zbog tih poslova. To je ojačalo moju mentalnu snagu. Kad se rano probudiš za posao, a zatim odmah kreneš na trening, brzo shvatiš da nogomet nije nešto što se podrazumijeva, već privilegija. Svaki trening je bio prilika, a ne obaveza. Nisam imao pravo žaliti se. Takav način života mi je usadio glad, poniznost i poštovanje prema napornom radu – a to je nešto što te nikada ne ostavlja na terenu, kaže nam srdačno Steve Savidan, kojemu nije ispod časti bilo raditi i posao smetlara.

– Nikad se toga nisam sramio. Naprotiv. To je dio moje priče. Drži te prizemljenim. Kad to iskusiš, igraš s drugačijom energijom. Znaš zašto se boriš. Za mene nogomet nije bio nešto što se podrazumijeva; to je bila prilika koju sam morao iskoristiti svaki dan, iskreno će francuski napadač.

FOTO: SCREENSHOT

Ponos nakon nastupa za Tricolore

U 144 ligaške utakmice za Valenciennes Savidan je zabio 61 gol, što je pozamašna brojka. I koja ga je učinila legendom kluba.

– Valenciennes je kao obitelj. Promocija u Ligue 1, atmosfera na stadionu, povezanost s navijačima… sve je bilo čarobno. Tajna? Zapravo je nije ni bilo. Naporan rad, uživanje i grupa koja je igrala jedni za druge. Nisam bio sam; bio sam dio momčadi s nevjerojatnim duhom. I uvijek sam igrao sa srcem, bez ustručavanja, ponosno će. Za Francusku je debitirao s 30 godina, što ga čini jednim od najstarijih debitanata za Tricolore, a se to dogodilo u prijateljskoj utakmici protiv Urugvaja (0-0). Zamijenio je Anelku pred prepunim Stade de Franceom, za točku na i njegove čudesne priče.

– Ogroman ponos sam tada osjećao. Za dijete koje je uz nogomet radilo, to je bilo gotovo nestvarno. Sjetite se svoje obitelji, svih koji su vas podržavali kada nitko nije stvarno vjerovao da je to moguće. Govorite si da ništa nije unaprijed određeno. To je poruka nade za svakoga tko ima netipičan karijerni put, kaže nam Savidan, koji je za kraj procijenio francuske šanse na Mundijalu 2026.

– Francuska ima izniman bazen talenata, ali osvajanje Svjetskog prvenstva nije samo stvar talenta. Radi se o načinu razmišljanja, timskom radu… Ako ta kemija postoji, onda da, sve je moguće, zaključuje.