Prva dionica prvenstva u SuperSport HNL-u protekla je u znaku brojnih trenerskih promjena

ZAGREB   Prva dionica SuperSport HNL-a iznjedrila je situaciju koja se može koristiti kao zagonetka ili trik-pitanje na kvizu. Naime, u sezonu je ušlo deset klubova, a od srpnja do sada njih devet promijenilo trenere. Međutim, čak trojica stručnjaka su odradila sva kola, a četvorica onih koji su započeli sezonu u elitnom razredu natjecanja i dalje su tu.

Teško se sjetiti kada je postojala ovakva situacija u HNL-u. Zapravo, najbolje je krenuti redom. Dakle, Silvijo Čabraja je započeo sezonu na klupi Lokomotive i još uvijek je na Kajzerici. To je jedan od spomenute trojice. Druga dvojica su Sergej Jakirović i Željko Sopić. Naravno, tu razliku predstavljaju klubovi.

Prije nego što se u žurbi evakuirao s Kvarnera, kao da bježi od erupcije vulkana, Jakirović je odradio četiri kola na klupi Rijeke, a ostale utakmice je natukao u Dinamu. Analogno tome, Sopić je svoj učinak skupio u Gorici i Rijeci. Samim time je jasno koja trojica su odradila sva kola.

Četiri boda

Onaj četvrti je Mislav Karoglan, koji bi mogao napisati vrlo zanimljivu knjigu o svojoj karijeri u ovoj sezoni koju je započeo na klupi Istre 1961. No, u Puli je trajao samo tri utakmice, smijenjen je nakon poraza sa 6:0 na Rujevici, zatim je dva i pol mjeseca proveo u zavjetrini dok ga Hajduk nije angažirao umjesto Ivana Leke, krajem listopada, da bi na kraju sa Splićanima osvojio jesensku krunu.

Svojevrsni kuriozitet predstavlja i situacija sa strukom u zapadnom dijelu Zagreba. Rudeš je naime, za četiri osvojena boda u devetnaest odigranih kola potrošio čak četvoricu trenera. Tamo je sezonu započeo Robert Prosinečki, a nakon njegovog svojevoljnog odlaska iz redova novog člana HNL-a s na klupi su kratko bili Toni Golem i Ivan Mijač. Dva kola prije kraja prvog dijela sezone Rudeš je vratio Davora Mladinu, koji ga je i uveo u SuperSport HNL.

Kada je natjecanje u pitanju, značajnu promjenu je donio Dinamo koji je ove sezone pokazao dosta slabosti u odnosu na proteklih osamnaest godina. Modri, naime, od srpnja niti u jednom trenutku nisu bili na vrhu ljestvice, a to se nije dogodilo jako, jako dugo.

Istina, u sezoni 2016./17. Rijeka je osvojila naslov prvaka, ali čak je i tada bilo dionica prvenstva koje je Dinamo okončao na prvom mjestu. Ove jeseni to je izostalo. Štoviše, klub iz Maksimirske 128 nije bio ni blizu vrha sve do prije dva tjedna, kada se privremeno popeo uz bok vodećem Hajduku. No, ni taj boravak na drugom mjestu nije dugo trajao, kao što i pokazuje aktualno stanje na ljestvici.

Dinamo se čak ne može tješiti ni činjenicom da je odigrao dvije utakmice manje od Hajduka jer ima zaostatak od sedam bodova, a to vrlo jasno pokazuje da bi, u slučaju tih pobjeda nad Lokomotivom u Kranjčevićevoj i Varaždinom na stadionu Maksimir, svejedno kaskao za najvećim rivalom. Modri, jednostavno, ove jeseni nisu bili na svojoj uobičajenoj razini.

Prijelazni rok

Zapravo, te neodigrane utakmice u ovom trenutku predstavljaju najveći problem HNL-a. Bolje rečeno, sada svi mogu razglabati o neregularnosti jer će Dinamo u drugom dijelu prvenstva imati priliku za osvajanje šest bodova više od konkurencije, a u međuvremenu će proći i zimski prijelazni rok. To, pak, znači da će klub iz Maksimirske 128, barem na papiru, biti u povlaštenoj poziciji.

Naravno, u ovom trenutku nitko ne može tvrditi da će Lokomotiva i Varaždin šaptom pasti. Konkretnije, ne treba isključiti mogućnost da bi Dinamo na te dvije utakmice mogao prosuti koji bod. No, bez obzira na sve, teško se oteti dojmu da takva situacija ipak pogoduje aktualnom prvaku koji će se tijekom zimskog prijelaznog roka sigurno pojačati i, samim time, promijeniti krvnu sliku momčadi.

Jedina utjeha Dinamovim konkurentima za vrh može biti najavljena odluka Hrvatskog nogometnog saveza da od iduće sezone neće biti moguće takvo odgađanje utakmica. Sada, pak, Hajduku i Rijeci ostaje tek nada da će, unatoč nepovoljnom položaju u odnosu na najskuplju momčad HNL-a, zadržati visoku razinu forme i tijekom proljetnog dijela prvenstva.