Poražavajući umjesto trijumfalnog oproštaja najuspješnije generacije hrvatskog nogometa

NEURUPPIN  Teško razočaranje rezultatima naše reprezentacije na kontinentalnoj smotri u Njemačkoj sa sobom je povuklo i najavu promjena za blisku budućnost, odnosno nadolazeći novi ciklus Lige nacija i kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2026. godine. Tako je barem najavio Zlatko Dalić na svojoj zadnjoj konferenciji za medije u Neuruppinu.

– Sigurno je da reprezentacija zahtijeva nekakav remont, da zahtijeva brzinu, da zahtijeva okomitost, da zahtijeva moderniji nogomet. Trebamo gledati u tom smjeru. Dakle, Liga nacija mora biti priprema za te kvalifikacije – istaknuo je Dalić tom prilikom.

Ukratko, hrvatska reprezentacija zahtijeva pomlađivanje, odnosno svježu krv. Kada je EURO počinjao, većina europskih medija isticala je životnu dob hrvatskih igrača, tvrdeći da momčad u kojoj su ključne figure »veterani« teško može izgurati zahtjevan turnir gdje se utakmice igraju svakih četiri-pet dana. Doduše, u tom podrugivanju nitko od njih nije mislio da može doći do ispadanja u skupini.

S druge strane, Dalić je u nekoliko navrata isticao da duguje veliku zahvalnost igračima pod zajedničkim nazivnikom »senatori«, čime je svima dao do znanja da još uvijek nije spreman za radikalne promjene. Zapravo, pogled u retrovizor jasno sugerira da je izbornik ovaj EURO zamišljao kao svojevrsni oproštaj najuspješnije generacije hrvatskog nogometa na, kako je često govorio u zadnjih godine dana, domaćem terenu. Naravno, trijumfalni oproštaj.

Najavljene promjene

Bogovi nogometa su, pak, vjerojatno zaključili da su Hrvatskoj dali više nego dovoljno na dva zadnja svjetska prvenstva, kroz produžetke i raspucavanje jedanaesteraca. EURO je završio poražavajuće, odnosno nije donio ono čemu su se nadali svi u reprezentaciji. A iduće veliko natjecanje udaljeno je dvije godine, što znači da će senatori biti još stariji. Isto tako, taj vremenski odmak Daliću daje dovoljno prostora zašto bezbolnije provođenje najavljenih promjena.

Doduše, pitanje je što on podrazumijeva pod izrazom remont. Možda čovjek namjerava ubaciti dva-tri nova lica, a možda planira napraviti radikalnu promjenu na tragu Italije, koja je na ovaj EURO došla s tek devetoricom osvajača zadnje kontinentalne smotre. U svakom slučaju, onaj drugi dio njegovog izlaganja je skroz točan – hrvatskoj reprezentaciji trebaju brzina, okomitost i moderan nogomet.

Budući da Hrvatska iz objektivnih razloga, poput broja stanovnika, odnosno male baze, ne može štancati igrače visoke kvalitete u rangu Francuske ili Španjolske, jasno je da Dalić nema pretjerano puno opcija na raspolaganju. Opet, nema ni previše izbora jer promjene su neizbježne ako stvarno želi dobiti okomitost i brzinu. Čak i po cijenu nešto lošijeg rezultata u Ligi nacija. Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo ne bi trebale predstavljati problem, barem iz ove perspektive.

Naime, FIFA je tu umjesto dosadašnje 32 odlučila ugurati 48 reprezentacija, što znači da će plasman na idući Mundial izboriti barem šesnaest mjesta za Europu. Povrh toga, još dvije reprezentacije sa Starog kontinenta moći će izboriti nastup na tom Svjetskom prvenstvu kroz dodatne međukontinentalne kvalifikacije. Hrvatska još uvijek ima dobar rejting i u ždrijebu kvalifikacija sigurno će biti u prvoj ili drugoj jakosnoj skupini. Prema tome, Daliću dosta toga ide na ruku i sada je samo upitno koliko duboko je spreman zarezati u tkivo sadašnje reprezentacije, s time da pojam »remont« ne mora nužno značiti da je prijeko potrebna potraga za novim licima.

Za početak, tu sasvim sigurno ulazi i način igre, odnosno formacija. Na primjer, eksperiment s Joškom Gvardiolom na bekovskoj poziciji nije donio željeni učinak. Jednostavno naša reprezentacija ne može igrati kao Manchester City, i to je savršeno jasno. Samim time nameće se zaključak da u takvom rasporedu snaga Hrvatska mijenja odličnog stopera za prosječnog beka koji tu i tamo zabljesne.

Tu na red dolazi spomenuto razmišljanje o promjeni formacije. Možda ne bi bilo loše razmotriti igru s tri stopera, u kojoj je Gvardiol lijevo, a desno se nalazi Josip Stanišić koji tu poziciju može pokriti bez ikakvih problema. Što se ostatka momčadi tiče, nogomet stvarno nudi puno opcija među kojima bi se moralo naći nešto i za našu reprezentaciju, s obzirom na profil ostalih igrača.

Zatim, pri traženju svježe krvi, bez obzira na formaciju, Dalić samo mora zaviriti na popis za EURO. Luka Sučić već je dokazao da može dati dosta, a Martin Baturina sasvim sigurno zaslužuje priliku, baš kao i Marco Pašalić. Od zrelijih igrača koji sada ulaze i koji, zapravo, ulaze u razdoblje kada su u naponu snage, tu definitivno spada Marko Pjaca.

Pluća maratonca

Tijekom proteklih deset dana učestalo se prozivalo Marcela Brozovića koji u Njemačkoj nije bio na svojoj uobičajenoj razini, unatoč Dalićevim objašnjenjima o specifičnosti pozicije korektora veznog reda. Ma, čak i da je, jasno je da naša reprezentacija nema pravu zamjenu za njega. Među igračima s hrvatskom putovnicom tu poziciju mogu pokriti dvojica s liste pretpoziva, Kristijan Jakić i Petar Sučić, Lukin bratić, koji je odradio više nego dobru prošlu sezonu u Dinamu. Obojica imaju pluća maratonca i ne srame se napraviti ono što se u nogometu naziva »profesionalni faul«. Da je jedan od njih dvojice bio na terenu u Lepzigu, Riccardo Calafiori vjerojatno se ne bi samo tako prošetao s loptom prije gola Italije za izjednačenje.

Uz njih, od igrača koji su dobili pretpoziv za EURO, priliku svakako zaslužuju Toni Fruk, Niko Sigur, Igor Matanović i Marin Ljubičić. Naravno ne nužno kao starteri, ali svakako u ulozi zamjena koje se na teren šalje početkom ili sredinom dugog poluvremena. Pri tome nije na odmet podsjetiti na brojke potonje dvojice. Matanović je u 34 utakmice za Karlsruher uknjižio četrnaest golova i pet asistencija, a Ljubičić se u 41 nastupu zaustavio na petnaest golova i dvije asistencije. Istina, u drugoj njemačkoj ligi i austrijskoj Bundesligi, ali svi mladi igrači negdje moraju graditi karijeru.

Na koncu, tu su brzina i okomitost. Te kriterije ispunjava Luka Stojković koji je proteklu sezonu proveo na oporavku nakon ozljede križnih ligamenata koljena. Zatim, ako se Dalić osjeća dovoljno hrabro, na raspolaganju mu je Anton Matković. Istina, dečko ima tek osamnaest godina, ali u HNL-u je već pokazao da ima puno potencijala. Osim toga, u Njemačkoj se sa svojim reprezentacijama nalaze šesnaestogodišnji Španjolac Lamine Yamal i Matkovićevi vršnjaci: Francuz Warren Zaire-Emery, Slovak Leo Sauer, Turčin Semih Kiliçsoy i Gruzijac Gabriel Sigua.

Uglavnom, iako baza nije pretjerano velika, postoje igrači kojima bi Dalić trebao dati priliku. Naravno, onim prirodnim redom koji na početku donosi poziv na pripreme, a zatim ulaske s klupe za pričuve. O razini njihove kvalitete uvijek se može raspravljati, no svi moraju biti svjesni činjenice da će ti mladi igrači prije napredovati nego što će se sadašnji senatori pomladiti.