Pobijedio je rak, zbog vjere se povukao na vrhuncu, a Hrvatska ga pamti! Razgovarali smo s njime

Atraktivne obrane, pouzdanost, liderstvo, strast, sve su to osobine koje krase argentinske vratare, a sve se diže na ‘n-tu’ potenciju kada obuku dres s grbom Albicelestea. Emi Martinez i Sergio Romero bili su praktički nepogrešivi za svoju domovinu na velikim natjecanjima, a Svjetsko prvenstvo je najbolje izvuklo i iz Carlosa Roe, koji je maestralno branio na inačici turnira iz 1998.

Roa je zadržao clean-sheet u grupnoj fazi, zatim je u osmini finala zaustavio penale Paula Incea i Davida Battyja za pobjedu nad Engleskom, no unatoč fantastičnom nastupu i protiv Nizozemske u četvrtfinalu, doma je njega i suigrače poslao Dennis Bergkamp majstorijom kakvu je mogao izvesti samo ‘Non-Flying Dutchman’.

– Sve su mi uspomene s tog Mundijala ostale u lijepom sjećanju. Bilo je to moje prvo Svjetsko prvenstvo, predstavljao sam svoju zemlju i igrao sam s izvanrednim igračima, koji su bili iskusni, a mnogi su igrali i na ranijim turnirima. Uživao sam ​​u svakoj utakmici, posebno je bilo čuti argentinsku himnu, biti tamo bilo je izvanredno iskustvo, i na terenu i izvan njega, kaže nam Carlos Roa, koji je branio i protiv Hrvatske – u trećem kolu grupne faze, a utakmica u kojoj su obje momčadi tražile pobjedu za prvo mjesto odlučena je golom Mauricija Pinede iz 36. minute. – Bila je to utakmica za osvajanje grupe. Pobijedili smo 1-0 golom Pinede, našeg beka, i bilo je jako uzbudljivo, ističe argentinski vratar.

Sjajan u Mallorci

Roa je u reprezentaciju ušao 1997., kada je i ostvario transfer iz Lanusa u Mallorcu, s kojom je u debitantskoj sezoni izborio finale Copa del Reya, ali tada je Barcelona bila bolja nakon raspucavanja. Sezonu nakon je s momčadi s Baleara igrao i posljednje finale Kupa pobjednika kupova, a iako su poraženi od Lazija, s pravom se njegovu generaciju smatra najboljom u povijesti kluba. No 1999. Roa radi privremeni ‘break od nogometa’, posvetivši se religiji i vjeri, odnosno kako je jednom rekao, učenju kako živjeti bolji i smisleniji život. Tada ga se povezivalo i s transferom u Manchester United, no kako nam Roa kaže, nikada se nije radilo o službenoj ponudi.

– Ta je mogućnost postojala u nekom trenutku; bilo je nekih komentara, ali ništa službeno, iskreno će Roa, koji je kasnije branio za Albacete te Olimp. O razlici tadašnjih uvjeta u Argentini i Španjolskoj, pak, kaže.

– Trebalo mi je neko vrijeme da se prilagodim europskom nogometu. U Španjolskoj su se tereni zalijevali vodom, što je ubrzavalo kretanje lopte, a nije se bilo lako naviknuti na tempo igre jer se igralo puno brže nego u mojoj zemlji. U to vrijeme u Argentini tereni se nisu zalijevali vodom, a lopta nije išla tako brzo kao u Španjolskoj. Tu je bio i kulturni aspekt, odnosno učenje njihovih običaja i načina života. Ali s vremenom sam se uspio prilagoditi i igrati na visokoj razini, govori Roa, koji nam je za kraj komentirao šanse Argentine (branitelja naslova) na ovogodišnjem Mundijalu u Americi, Kanadi i Meksiku.

– Argentina bi mogla ponoviti uspjeh iz Katara, ali neće biti lako. Nogomet je postao konkurentniji; ima mnogo izvrsnih momčadi sa sjajnim trenerima. Messijeva prisutnost bit će ključna i vjerujem da s njim u momčadi imamo veće šanse za naslov, zaključuje Roa.

Životna borba

Roa se 2004. suočio s teškom dijagnozom raka testisa, što je opisao kao ‘daleko najgore iskustvo u životu’, no tešku bolest je pobijedio, vrativši se opet nogometu. Veliki junak je taj Roa!