Obožavaju ga u Splitu, a Zadar ne zaboravlja: 'Milina je bila biti sportaš u Zadru. Čitav grad je bio iza nas'

Reprezentaciju Bosne i Hercegovine je samo ogromna doza sportske nesreće sprječavala u ostvarivanju cilja zvani ‘vezani nastupi na turnirima’. I kada su se uspjeli iz trećeg ili četvrtog ‘šešira’ probiti do drugog mjesta u kvalifikacijama, onda se u play-offu znao pojaviti Portugal Cristiana Ronalda, koji se ispriječio bosansko-hercegovačkim snovima. BiH je ipak osjetila slast igranja na velikim natjecanjima, a do Brazila 2014. došli su nakon impozantne kampanje u kojoj su rušili Grčku, Slovačku, Litvu, Latviju i Lihtenštajn, što ih je pozicioniralo na prvo mjesto skupine. U Južnoj Americi bili su projicirani za ‘dark horsea’ natjecanja, status koji bi možda i opravdali da novozelandski sudac Peter O’Leary i njegovi pomoćnici nisu kardinalno pogriješili u slučaju ‘Džeko-Nigerija-nepostojeći offside’.

Neraskidiva je veza ‘Zmajeva’ i HNL-a. Primjerice, Mirsad Hibić, Senijad Ibričić, Avdija Vršajević i Tino-Sven Sušić igrali su za Hajduk, Edin Mujčin, Izet Hajrović i Amer Gojak nastupali su za Dinamo, dok su Rijeku predstavljali Mehmet Alispahić i Sejad Halilović. Jedan od onih tko je ‘kupio’ hrvatske nogometne fanove svojim vještinama, zalaganjem i odnosom prema klubovima je Almir Turković, koji je bio napadačka kreativna forca Osijeka i Hajduka. No do Gradskog vrta i Poljuda došao je preko Stanova, pokazavši u Zadru široku lepezu talenta. Turković u tadašnji Zadarkomerc stiže 1997. nakon epizoda u rodnom Sarajevu, Sloveniji, Meksiku i Austriji, a nije mu dugo trebalo da se privikne na zadarsko okruženje.

Čačić i Katalinić

– U Zadarkomerc me doveo tadašnji trener Ante Čačić, koji je iskazao želju za mojim dolaskom. Iskreno, malo sam se dvoumio nakon što sam dobio poziv, jer nisam tada znao koliko je Zadar lijep grad, a o njemu se više govorilo kao o ‘gradu košarke’. No nisam se pokajao. Ponosan sam na svaki korak koji sam napravio u zadarskom dresu i bilo mi je prelijepo u Zadru. Upoznao sam grad i hrvatsku ligu i imali smo dobru momčad – govori Turković, čiji prvi dani u zadarskom klubu nisu bili najbajniji. Nakon četiri uvodna uzastopna poraza smijenjen je bivši izbornik Čačić, kojeg mijenja Ivan Katalinić, jedan od najtrofejnijih trenera Hajduka, a u to vrijeme je za sportskog direktora imenovan Joško Skoblar. Popularnom ‘Kati’ trebalo je vremena za smjestiti se ‘u sedlo’, ali rezultati su došli.

– To su sve ogromna imena i privilegija je bilo raditi s njima i učiti od njih. Za vrijeme Čačića nismo se baš uigrali, nismo imali sreće i nije nas išao rezultat. Kod njega sam igrao u vezi, a nakon što je došao Katalinić, onda sam bio prebačen bliže golu. Tada me krenulo, a i cijelu momčad. Katalinić je promiješao karte na terenu, pogodio je i sve je profunkcioniralo. Dao mi je slobodu, stavio me između linija što mi je omogućilo stvarati višak. Osjetio je da to mogu i prema takvim igračima moraš imati osjećaj da ih oslobodiš nekih defenzivnih obveza. Prema naprijed sam donosio prevagu, što je Katalinić prvi osjetio i tako me koristio. Ružno bi bilo reći da je Čačić nešto loše radio, ali jednostavno kad te ne ide, ne ide. Izgubili smo prvih osam utakmica i bili smo prvi kandidati za ispadanje. Tražili smo se, nismo se još dobro poznavali, a kad smo se uigrali, onda smo pobjeđivali i najveće ekipe, Dinamo, Hajduk, Rijeku i Osijek. To je bila velika stvar, a ušli smo i u ‘ligu 6’.

Željo i Sarajevo

U zadarskoj svlačionici vladala je harmonija, govori Turković.

– Svi smo se družili, bili smo klapa. Nismo bili zavidni jedan prema drugom, disali smo zajedno, a čitav grad je bio iza nas. Zadarkomerc je bio hit u HNL-a, a u sjećanju mi je ostalo da su navijači mogli osvojiti automobil na poluvremenu svake utakmice, jer je Zadarkomerc bio zastupnik za talijanska vozila. To je bilo nešto prelijepo, svi su bili uz nas i bila je milina tada biti sportaš u Zadru, oduševljeno prepričava bivši BiH reprezentativac, koji je prve nogometne korake napravio u Željezničaru, a seniorske – u Sarajevu.

Možda najzanimljivija crtica rane faze njegove karijere je meksički Tigres, koji je 20 godina kasnije proslavio francuski napadač Andre-Pierre Gignac. Meksička liga danas je mnogo dostupnija europskim nogometašima, što pokazuju transferi spomenutog Francuza, Sergija Ramosa, Vincenta Janssena, Sergija Canalesa, Aarona Ramseya i Williama Carvalha, ali tada je najveća država Srednje Amerike bila jedna velika nepoznanica.

– Počeo sam u Želji kao osmogodišnjak, pa sam otišao u lokalni klub Vrbanjušu da bi završio u Sarajevu. I onda nakon Hit Gorice i austrijskog Stayera odlazim u Tigres, klub iz Monterreya. To je meksički Real Madrid, tada je bio najposjećeniji klub u državi. Bio mi je kulturološki šok doći tamo, ali Meksikanci su slični nama s ovog podneblja. Hrana nam je slična, iako je začinjenija, a ljudi su srdačni, vedri i nasmijani. I zbog toga se bilo lako uklopiti, mada je bilo dosta kriminala tada u Monterreyu. No čuvao sam se, trenirao sam i radio sam ono za što sam doveden.

Osijek i Japan

Sljedeća stanica nakon Zadra bio mu je Osijek, gdje je radio sa Stankom Mršićem, postavši jesenski prvak države.

– U Osijeku me dočekala izuzetna momčad. Malo nam je falilo za prezimiti u Europi, imali smo veliku priliku protiv Slavije Prag u trećem kolu Kupa UEFA-e, ali možda smo bili malo opušteniji u uzvratu nakon pobjede 2:0 u prvoj utakmici i nažalost tamo smo izgubili. Trener Mršić je legenda, jako drag čovjek i bila mi je čast s njim raditi. On je puno pridonio tom rezultatu, znao je napraviti dobru atmosferu u svlačionici. Nije lako bilo voditi momčad gdje imate silu dobrih napadača poput Stanka Bubala, Dumitru Mitua… No Mršić je činio čuda u Osijeku.

Turković je za Osijek odigrao 104 utakmice i zabio 29 golova, a još bolji dani čekali su ga u Hajduku, za koji je upisao 62 utakmice, pritom utrpavši 19 pogodaka. Sa Splićanima je dva puta bio prvak Hrvatske (2004. i 2005.), osvojivši u tom razdoblju i kup, a na Poljud ne dolazi iz pravca Slavonije već s Dalekog Istoka.

– Iz Osijeka sam otišao u Cerezo Osaku, da bi se iz Japana vratio u HNL i to u Hajduk. U Japanu sam odigrao jednu sezonu, tamo sam počeo imati problema s klaustrofobijom i strahom od zatvorenog prostora. No i u Japanu sam se snašao, iako je to sasvim drugi svijet u odnosu na Europu i Meksiko. To je nešto nevjerojatno i baš mi je žao što nisam imao više vremena da putujem kroz japanske otoke i da ga ih više upoznam. Japanci imaju drugi pogled na sport, puno su ulagali, dovodili su brazilske igrače i trenere, što je sve diglo na jedan veći nivo.

Splitska bajka

Turkovićevi dani u Hajduku bili su nezaboravni:

– Kad sam sletio iz Japana u Zagreb dobio sam poziv trenera Zorana Vulića odmah se pridružiti Hajduku. Bilo mi je jako drago da me želi takav jedan trener i igrač, a Hajduk sam doživio kao krunu svoje karijere. Vulićev poziv sam prihvatio i odmah sam se zaputio u Split, gdje sam se priključio pripremama za drugi dio sezone. U klub sam došao s Mikijem Rapaićem, pa mi se bilo lakše adaptirati, ali imao sam ogromnu želju igrati za Hajduk. Jako je teško doći na Poljud, jer Hajduk nema vremena da ikoga čeka, oni žele odmah rezultat, što je na neki način razumljivo. Torcida me prihvatila od prvog dana kad sam došao u Split, a u prvih sedam nastupa zabio sam sedam golova. Nisam imao tremu i pritisak, živio sam nogomet od jutra do mraka – kazuje Turković, koji naglašava izrazitu kvalitetu hajdučkog kadra što je i donijelo velike uspjehe.

– Tu su bili Stipe Pletikosa, Darijo Srna, Mario Carević, Ante Miše, Mato Neretljak, Rapaić, Dean Računica, Hrvoje Vejić, Zvonimir Deranja… Pa ne znaš tko je bolji! Naši treninzi su bili teži nego neke utakmice, a na njima se trebalo izboriti za svoje mjesto. Mi koji smo došli sa strane morali smo opravdati očekivanja – zaključuje Turković, koji karijeru završava ondje gdje je sve počelo – na Koševu, dok je za reprezentaciju BiH odigrao 11 utakmica.

Posebnosti sezone 1997./98.

* 8 poraza zaredom imao je Zadarkomerc na početku sezone koju je završio na šestom mjestu
* Zadarkomerc je u tjedan dana (18. i 19. kolo) pobijedio Hajduk (2:1) u Splitu i Croatiju (Dinamo) na Stanovima. Bila je to i prva pobjeda protiv Hajduka u HNL-u kojeg su Zadrani svladali i u Ligi za prvaka (4:2)
* u 13. kolu Zadarkomerc je na Stanovima sa 6:0 bio bolji od Slaven Belupa, što je uz domaću 7:1 pobjedu protiv TŠK-a iz Topolovca najuvjerljivije slavlje u HNL-u
* Zadarkomerc je bio jedna od momčadi s najviše gledatelja na domaćim nastupima. Prema novinskim izvještajima svaku utakmica na Stanovima bilo je četiri, pet tisuća gledatelja
* Zadarkomerc je povezao šest utakmica bez poraza (17. – 22. kolo): Zadar – Osijek 2:1, Hajduk – Zadarkomerc 1:2, Zadarkomerc – Croatia 2:1, Samobor – Zadarkomerc 0:0, Zadarkomerc – Rijeka 1:0, Šibenik – Zadarkomerc 1:1. To mu je i HNL rekord, koji je ponovio još dva puta