Taj statistički ured, sa sjedištem u Švicarskoj, analizirao je razdoblje od 2020. do 2025. godine.


U tom periodu je 855 nogometaša rođenih u Hrvatskoj igralo u inozemstvu, od čega njih 345 u susjednoj Sloveniji. U BiH ih je bilo 171, a u Italiji su nastupala 63.




No, hrvatski igrači nalaze se i u najudaljenijim zemljama svijeta.


Branič Toni Datković vratio se 2024. iz Španjolske na rodni Pag kada je dobio ponudu Lion City Sailorsa iz Singapura.


“Iskreno, iznenadilo me”, prisjeća se 32-godišnji stoper.  “Jer prije nikada nisam čuo za taj klub, a singapurska liga mi je bila velika nepoznanica”.


Milijarder Forrest Li je četiri godine ranije osnovao Lion City Sailors na temeljima bivšeg kluba.


Datković je vidio da u Singapuru igra Mirko Šugić, veznjak s kojim je igrao u mlađim uzrastima Rijeke. Tako je dobio informacije o toj maloj i bogatoj azijskoj zemlji.


“Sada sam presretan ovdje”, napominje. Prošle sezone je sa Lion City Sailorsima osvojio singapursko prvenstvo, Kup i Superkup, te je izabran u najbolju momčad tamošnje lige. Osim toga, igrao je u finalu Azijske Lige prvaka 2, drugog po snazi kontinentalnog natjecanja. U finalu je izgubio s 1-2 od Sharjaha iz Ujedinjenih Arapskih Emirata u čijem sastavu su bili hrvatski igrači Darko Nejašmić i Maro Katinić.


“Dečki u svlačionici se šale, kažu da sigurno lažemo da nas je samo 3,8 milijuna jer smo svugdje”, kaže Datković.


Besnik Hasi, trener briselskog Anderlechta, kaže da u Belgiji svojim prijateljima priča kako je nevjerojatno da jedna tako mala zemlja ima toliko vrhunskih sportaša.


“Hrvatska je pokazala u prošlosti, a i danas da ima velike talente”, kaže za Hinu.


Besnik hvali prošlosezonske nastupe 18-godišnjeg Luke Vuškovića i 22-godišnjeg Franje Ivanovića u Belgiji, a koji su ljetos otišli u Njemačku i Portugal. U Hrvatskoj je pak “puno zanimljivih igrača Anderlechtu”, kaže, ali ih Anderlecht teško može dovesti zbog nedostatka novca.


Španjolski prvak Barcelona je prošlo ljeto dovela iz zagrebačke Kustošije 18-godišnjeg talentiranog veznjaka Lovru Chelfija koji će se kroz klupski podmladak nastojati izboriti za ulazak u prvu momčad. To je bio jedan od mnogih transfera u kojima je posredovao agent Andy Bara.


“Hrvatske igrače gledaju jako dobro u inozemstvu”, kaže Bara. “Možda nekada naši igrači odu premladi van, ali tu je puno razloga. Ali na njih gledaju fenomenalno ponadasve nakon svih uspjeha koje hrvatska reprezentacija ima u zadnjih 25 godina”. U njima vide talent, karakter i kvalitetu, objašnjava agent koji je nekoć i sam igrao u inozemstvu.


Tijekom aktualnog prijelaznog roka još neki bi mogli otići, poput 28-godišnjeg Dinamovog veznjaka Roberta Mudražije u Slovan iz Bratislave. Rijekinog 24-godišnjeg ofenzivca Tonija Fruka prate razni klubovi.


“Hrvatski igrači su jako cijenjeni svugdje u svijetu. Ništa manje nego oni iz velikih zemalja poput Španjolske, Brazila i Francuske”, napominje Bara.


Brazil je, u apsolutnim brojevima, najveći svjetski izvoznik nogometaša. Igralo ih je u inozemstvu 3.020 u posljednjih pet godina. Slijede Francuska (2.293), Argentina (2.171), Engleska (1.151), Španjolska (1.106), Njemačka (1.095), Kolumbija (1.077), Nigerija (926), Srbija (915) pa Hrvatska.


Iz Hrvatske su igrači počeli masovnije odlaziti 1990-ih nakon osamostaljenja. Među njima i branič Nikola Jerkan koji je iz Hajduka prešao u Real Oviedo.


“Mi smo tada odlazili iskusni, u zrelim godinama, i to nakon igranja u jakoj jugoslavenskoj ligi”, kaže 61-godišnji Jerkan čime objašnjava uspjehe svoje generacije.


On je još uvijek stranac s najviše nastupa za Oviedo čiji je dres nosio 218 puta.


Hrvatski nogometaši kada se susretnu u inozemstvu, bez obzira na rivalstvo svojih klubova, druže se i provode vrijeme zajedno izvan terena.


“Daleko si od doma, nedostaje ti, pa ti sam razgovor na hrvatskom jeziku puno znači”, kaže Datković. “Bitno je to i radi mentalnog stanja”, dodaje.


Kada je 2021. igrao za američki Salt Lake City gostovao je u kanadskom Vancouveru. Ondje je posjetio hrvatsku župu te je bio na misi.


“Preplavile su me emocije kada sam vidio koliko ti ljudi osjećaju Hrvatsku. Bilo im je drago kada su me ugledali”, prisjeća se. “Bio je to dirljiv susret, sa suzama u očima, daleko od domovine”.