Nastavak petogodišnjeg braka još pod upitnikom

Od Lokomotive do Lokomotive, najkraći je rezime Marka Livaje i njegovih pogodaka u dresu Hajduka. Povijesni prvi zgoditak stigao je 3. travnja 2021. godine na gostovanju u Kranjčevićevoj nakon fenomenalnog voleja s ruba kaznenog prostora u dijagonalni kut. Gotovo pet punih godina kasnije na Poljudu pokazao je zašto je ona prava, istinska “devetka”, jer je bio točno tamo gdje treba biti, postavio nogu s protivničkim igračem na leđima i lagano poentirao u praznu mrežu. Jubilej kakav su doživjeli samo odabrani u 115-godišnjoj povijesti. Uz sve to najbolji je strijelac moderne ere HNL-a te je bio prvi topnik lige čak tri sezone otkako je na Poljudu.

MVP lige

Strašne su brojke tog Livaje, ali strašan je i on sam po sebi. Nerijetko opisivan kao posebna, “vruća” glava koju nije teško može obuzdati, što i nije toliko daleko od neistine, ali istovremeno vrhunski maher nogometne igre kad krene utakmica. Nerijetko teška glavobolja za gostujuću obranu, ali isto tako i netko od koga mnogobrojni hajdučki puk u svakoj utakmici ima najveća očekivanja. Je li ih uvijek isporučio? Nije, međutim kad god je trebalo, stavio je “glavu na bubanj”. Kad je trebalo, pokazalo se da je on taj kojem treba isporučiti loptu i mogućnost da se nešto dobro dogodi rapidno se poveća. Koliko je zapravo dobar vidjelo se prošle sezone kad je pod trenerskom paskom Gennara Gattusa ušao u sezonu potpuno spreman, a Rino je u Livaji vidio tu ključnu figuru preko koje je išao apsolutno svaki napad. Bogom dan talent pokazivao je i u polusezoni ranije kada je konstantno igrao pod injekcijama i stiskao zube, ali gurao Hajduk prema naprijed.

No, jednom kad je zdrav, bez obzira na navijačku orijentaciju, Livaja je najbolji igrač HNL-a. Ne govorimo to mi, već nagrade koje kupi od glasova drugih kapetana i trenera u ligi. Ipak, funkcija najvećeg splitskog heroja godinama unazad od dolaska Gonzala Garcije se promijenila. Ove sezone jasno je kako nije to “to”, ali malo po malo dolazi na svoje. Pet golova i četiri asistencije brojke su kojima Livaja barata nakon 26. kola HNL-a.

– Ova sezona nije bila onakva kakvom sam se nadao. Bilo je tu nekih loših stvari, teška sezona za mene. Ali neću odustati ni ove sezone, kao što nisam ni prije. Čast mi je da sam ušao u klub 100 velikog kluba kao što je Hajduk – izjavio je Livaja nakon pobjede protiv Lokomotive.

Dvije filozofije

Rijetko je to medijsko obraćanje bilo Livajino, koji kad nešto kaže, onda se o tome itekako priča. Nekoliko stvari sada je zazvonilo, ali najveća “bomba” stigla je po pitanju produljenja ugovora.

– Neka se klub izjasni, ja sam se već triput dogovorio – rekao je Livaja otvoreno prebacujući lopticu na sam klub.

Brak Hajduka i Livaje za sada traje do ljeta 2027. godine, no vrijeme je da se krene gledati o produljenju koje Livaja zasigurno želi. Jer, ipak se već tri puta dogovorio. I dok mnogi gledaju prema nogometu kao prema poslu i potpunom profesionalizmu, Livaja je 2021. godine odabrao osjetiti istinsku ljubav. Odabrao je biti sretan.

Od dolaska Garcije nije sretan. Ne igra niti na razini na kojoj bi želio niti u mjeri u kojoj bi želio. Kako je i sam ustvrdio, ozljeda od dva tjedna protegla se u dva mjeseca, a Urugvajac je u tom periodu pronašao dobitnu kombinaciju. Jasno je da se dobitna kombinacija ne mijenja te je tako Livaja “izvisio”. Tek ozljeda Šege upogonila je natrag kapetana koji je sada učvrstio svoju poziciju. Međutim, i dalje stoji kako trener i kapetan drugačije vide nogomet. Nije čak to niti sam Livaja trebao reći jer svima koji iole prate klub s Poljuda jasno je kako Livaja više preferira “gattusovski” stil, onaj u kojem on djeluje kao centralna figura, dok je danas “samo” dio momčadi. Kod Garcije ne postoji “sidraš” i netko tko će zadržati loptu, nego netko tko će istrčati i pronaći rupu u obrani.

Tri gola i dvije asistencije upisao je Livaja u četiri posljednje utakmice u kojima je dobio priliku od prve minute, jasno pokazujući da se Livaja odlučio adaptirati. Pokazuje i to da je i Garciji jasno kako bez njega teško može, iako je cilj profilirati mlađe igrače. No, nastavi li se suradnja, itekako će potrebna biti suradnja tih dvaju svjetova. Postojanje dvije različite filozofije možda i nije loše, možda je i ono što treba Hajduku u budućnosti, jer još od Valdasa Dambrauskasa nije bilo nekog jasnog plana s mogućnošću prilagodbe igračima i situaciji. Uglavnom je sve funkcioniralo na način – dodajte Livaji pa neka on izvede nešto. Danas nije poanta u dodavanju Livaji, već u tome da Livaja mora biti proaktivan kako u obrani tako i u napadu.

Bilo kako bilo, Livaja je genijalac kojeg je vrijedno istrpjeti. Svaki je genijalac težak na svoj neki način, ali zato i jest genijalac. Hoće li ga liga se nastaviti trpjeti, treba vidjeti. Nastavak petogodišnjeg braka je na klimavim nogama. A Livaja je taj koji se uvijek dogovorio.