Najpodcijenjeniji hrvatski igrač: Kramarićeve brojke govore za sebe, a 'sudbinu dijeli' s legendom

Kroz svoju dugovječnu i naročito uspješnu karijeru, španjolski fantazista Cesc Fabregas nije bio ‘samo’ veznjak. U određenoj fazi je bio i čista špica, odnosno lažna devetka, a na to ga je natjerala sila prilika u klubu i reprezentaciji. Nakon što se vratio u svoju Barcelonu, zbog ‘zagušenosti’ u veznom redu Pep Guardiola, Tito Vilanova i Gerardo Martino su ga u više navrata koristili u vrhu napada, a ovaj im je to vraćao na prilično pristojan način. Sveukupno je Cesc za Blaugranu zabio 42 pogotka u tri sezone, a da mu je nova rola ipak odgovarala pokazala je odluka Vicentea del Bosquea, španjolskog izbornika, koji ga je na Europskom prvenstvu 2012. forsirao na devetci.

Rezerve ‘napadaču’ Fabregasu u Poljskoj i Ukrajini bili su Fernando Torres, Fernando Llorente i Alvaro Negredo, momci koji su nešto znali o postizanju pogodaka iz malo dodira. Ipak, Fabregasa najbolje pamtimo iz dana u Arsenalu i Chelseaju, gdje je bio šestica, osmica i desetka. Sve po potrebi. Kako su godine išle sve se više pretvarao u ‘quarterbacka’ a la Andrea Pirlo, a bez straha možemo reći da se u svim ulogama snalazio perfektno.

Fabregasovu sudbinu dijeli hrvatski reprezentativac Andrej Kramarić, čije je kameleonstvo od nemjerljivog značaja za Hoffenheim i Vatrene. Kramarićeva igra razlikuje se od Fabregasove, jer je ipak Andrej dosta ofenzivniji, ali jedan i drugi su ‘šaltani’ s pozicije na pozicije.

Polivalentni Kramarić

Kada pogledamo velika natjecanja u kojima je Kramarić bio starter, onda dolazimo do sljedećeg zaključka: Kramarić je devetka bio u utakmicama protiv Maroka, Brazila, Argentine i Italije, desetka u susretima protiv Rusije, Nigerije i Češke, a krila u mečevima protiv Kanade, Belgije, Japana, Španjolske, Albanije i Engleske. Vidimo da je najviše puta ordinirao po strani, jer je često Zlatko Dalić u vrh napada gurao Brunu Petkovića, Marka Livaju i Antu Budimira, ali Kramarić nikada nije bio ‘obično’ krilo’. Krama se često zabada u sredinu, postajući drugim napadačem, što olakšava posao nominalno prvoj špici. I unatoč svim tim rotacijama, bivši napadač Rijeke i Dinama je utrpao 30 golova za reprezentaciju, što ga čini četvrtim najboljim hrvatskim strijelcem ikad, iza neprikosnovenog Davora Šukera te dvojca Mario Mandžukić – Ivan Perišić, koji na kontu imaju 33 komada.

Kramarićevi pogoci su uglavnom dolazili u ‘stani-pani’ utakmicama, poput onog protiv Rusije u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva ili ‘dubla’ protiv Ukrajine kojim je Vatrene poslao u play-off za Mundijal 2018. Za svoj Hoffenheim je u pravilu povučeni napadač, ali to ga ne sprječava da ruši golgeterske rekorde. Prošli vikend je na gostovanju kod Holstein Kiela u 18. kolu njemačke Bundeslige došao do novog pogotka, što mu je bio 139. za Hoffenheim, gdje je inače najbolji strijelac u povijesti kluba. Kielu je poentirao nakon čudesnog lažnjaka kojim je izbacio protivničkog čuvara, a tajming za zabijanje nije mogao biti bolji, jer je par dana ranije žestoko kritizirao klub u televizijskom javljanju nakon teškog poraza protiv Bayerna na Allianz Areni. Njegova riječ u Hoffenheimu ima težinu, a kako i ne bi imala, kada kontinuirano trpa i asistira u jednoj od najzahtjevnijih liga na svijetu.

Nije previše Hrvata prebacivalo brojku 15 u rubrici golovi u Ligama petice tijekom jedne sezone, a Kramarić je to činio četiri puta. I činit će opet, jer se i dalje nalazi u besprijekornom fizičkom stanju, što treba veseliti i našeg izbornika, koji je uvijek imao povjerenja u njega, čak i onda kada je javnost pretežito tražila neka druga rješenja.

Moderni napadač

Kramarić je Dalićev najučinkovitiji napadač, što treba specijalno apostrofirati, s obzirom na to da je u hrvatskom napadu uvijek vladala opaka konkurencija. Nakon umirovljenja Mandžukića počelo se pričati o krizi u napadu, ali s vremenom su se pojavili spomenuti Livaja, Budimir, Petković, Musa, Matanović, Beljo… Svi su oni uskakali u prvi sastav, no svima je zajednička jedna stvar – suradnja s Kramarićem, igračem koji je podcijenjen kao malo tko.

Bez njega Dalić ne može, a neće moći ni u predstojećim kvalifikacijama za SP 2026., koje neće biti ‘plitak potok’, barem sudeći po našoj povijesti u raznim ciklusima. Očito je da je prototip takvog napadača zavladao prvim postavama velikih reprezentacija. Od devetke se traži da bude mobilna, svestrana i sklona promjenama pozicije. Današnji predvodnici napada najjačih reprezentacija su Alvaro Morata, Harry Kane, Marcus Thuram, Lautaro Martinez, Kai Havertz, igrači koji itekako sudjeluju u izgradnji igre.

I naravno, svi su oni nepredvidljivi s istančanim osjećajem za pronalazak prostora u ograničenim uvjetima. Takav je i Kramarić, koji je usto pravi ‘španer. Čovjek poteza, trzaja, ali i njuha za gol. Radio je na sebi, evoluiravši u ‘senatora’ Dalićeve vrste.