Kada ćemo se osloboditi prokletstva dramatičnih ispadanja na europskim prvenstvima?

Iz nekog razloga Europsko prvenstvo odbija se pokoriti Hrvatskoj. Bili smo drugi i dvaput treći na svijetu, igrali finale Lige nacija, ali EURO nam prkosi. I to ne bilo kako, nego najčešće na način koji ostavlja veliku duševnu bol i duboke rane. Na posljednjih pet europskih prvenstava Hrvatska je ispadala na dramatičan način bilo u skupini bilo u eliminacijskoj fazi.

Trend je počeo 2008. na EURO-u u Beču kada je Vatrene u četvrtfinalu eliminirala Turska na strašno bolan način. Nakon 90 minuta nije bilo pogodaka pa su se igrali produžeci u kojima je Ivan Klasnić zabio u 119. minuti za naše vodstvo. Na tribinama bečkog Ernst Happel stadiona, koje su bile krcate našim navijačima, još je trajalo razuzdano slavlje kada je Semih Sentürk u 122. minuti izjednačio i odveo utakmicu u raspucavanje jedanaesteraca. Veliki dio hrvatskih navijača tada nije bio ni svjestan što se dogodilo, a igrači se od tog šoka nisu uspjeli oporaviti. Promašili su tri jedanaesteraca te time ispisali jednu od najtužnijih epizoda u povijesti reprezentacije. Težak je to bio udarac od kojeg se dugo nisu oporavili, a reflektirao se kroz sljedeći kvalifikacijski ciklus u kojem se Vatreni nisu uspjeli plasirati na SP 2010. godine u Južnoj Africi.

Novo dramatično posrtanje na EURO-u nije trebalo dugo čekati. U Poljskoj i Ukrajini 2012. godine skupina je bila slična kao i ovaj put sa Španjolskom i Italijom s tim da tada u drugi krug još nisu ulazila četiri najbolja trećeplasirana. Posljednji susret protiv Španjolske dočekan je s četiri boda, ali trebala je pobjeda za siguran prolaz. Španjolska velika generacija sa Xavijem, Iniestom i ostalima bila je na vrhuncu moći. Odigrana je odlična utakmica u kojoj je Hrvatska bila bliže pobjedi, ali ostala je bez konačne nagrade. Svega je bilo u tom susretu, njemački sudac Wolgang Stark nije bio naklonjen jer je propustio dosuditi barem jedan kazneni udarac za Hrvastku, a onda je u 88. minuti primljen pogodak koji je zapečatio sudbinu na tom natjecanju. Boljelo je jer je Hrvatska tog ljeta po igri vrijedila puno više od ispadanja u skupini.

Četiri godine kasnije na EURO-u 2016. godine dogodila se nova drama. Skupina je odrađena sjano, Hrvatska je bila prva, ali u osmini finala dobila je neočekivanog suparnika – Portugal. S tri remija Portugalci su se provukli u drugi krug, mnogi su Hrvatsku, prije svega zbog forme jer su opet igrali dobro vidjeli kao favorite u tom susretu. Međutim, nisu Vatreni probili portugalski bunker u 90 minuta pa se to nastavilo pokušavati u produžetku. No, sreća se nije nasmiješila jer je Quaresma nakon jedne kontre u 117. minuti zabio za vodstvo, a kasnije se pokazalo i pobjedu Portugalaca. Najgore je u tome što je prije te akcije Vida pogodio vratnicu. Opet su se Vatreni kući vraćali s dojmom kako su »opljačkani« od Fortune.

Onaj putujući i korona EURO kreirao je još jednu nevjerojatnu dramu u kojoj su se Vatreni čudesno spašavali, ali to nisu uspjeli oploditi u produžetku. Igrala se osmina finala protiv Španjolske u Kopenhagenu, još u 85. minuti gubilo se s 3:1, a onda je uslijedio čudesan povratak pogocima Oršića (85’) i Pašalića (90’+2’). Na početku produžetaka Španjolci su izgledali slomljeno, no promašili su Vatreni neke prilike za što su kasnije kažnjeni. Izgubili su 5:3, ali tada se nije toliko očajavalo jer taj EURO nije baš bio najbolji uradak hrvatske reprezentacije. Prokletstva su se, nažalost, nastavila i u Njemačkoj. Dva su se pogotka primila duboko u sudačkim nadoknadama utakmica protiv Albanije i Italije zbog čega se umjesto šest ostalo na samo dva boda, što nije bilo dovoljno za prolaz skupine. Osjećaji su ovaj put podijeljeni jer Hrvatska nije izgledala bogzna kako, ali je svejedno bila na pragu prolaska skupine, ali je to ispustila na već toliko puta viđen način – u krajnje dramatičnim okolnostima.

Valjda ćemo se u godinama koje dolaze uspjeti osloboditi tog prokletstva dramatičnih ispadanja koje nas na europskim prvenstvima tako neumoljivo prati.