Hrvat je idol u srcu Azije, ponude mu ne prestaju dolaziti, a o bajci kaže: 'Bili smo kao jedna obitelj'

Na Svjetskom prvenstvu 2014. dogodila se Kostarika. Na Mundijalu 2002. dogodili su se Senegal, Turska i Južna Korea. U Kataru je to bio Maroko, a na Afričkom Kupu Nacija 2012. – Zambija. ‘Underdozi’ s ‘Rocky Balboa’ pričom na velikim natjecanjima dobili su još jednog člana na Azijskom kupu 2023., a to je bio Tadžikistan, kojeg je do povijesnog četvrtfinala u svom debitantskom nastupu vodio Hrvat s njemačkom adresom, Petar Šegrt.

Ovaj rođeni Đurđevčanin, kojeg navijači Perzijskih lavova od milja zovu ‘Einstein’, napustio je Tadžikistan nakon kraja čudesnog puta u Kataru, a kako nam kaže u razgovoru, ponuda mu ne nedostaje.

– Bio sam u pregovorima sa sedam reprezentacija, ali nisam ni s jednom postigao dogovor. Uglavnom se radilo o momčadima koje nemaju više šanse otići na Svjetsko prvenstvo, a voditi ekipu na Mundijalu ili Europskom prvenstvu bilo bi ostvarenje sna. No vidjet ćemo što budućnost nosi. Iz Tadžikistana sam otišao zbog privatnih razloga, izgubio sam dva bliska prijatelja koji su preminuli u vrlo kratkom roku. Tadžikistanci su mi htjeli produžiti ugovor nakon uspjeha na Azijskom kupu, obožavam te dečke s kojima sam radio, tamo me cijene, ali sam onda zamolio savez da odem i da to vrijeme provedem sa svojom obitelji, govori nam Šegrt, koji ‘u nogama’ ima dosta reprezentativnih utakmica. Naime, osim Tadžikistana, vodio je Gruziju, Afganistan te Maldive.

Šegrt i Niko Kovač

Bajka u Kataru

No ono o čemu se i danas piše je bajka na Azijskom kupu, gdje je autsajdere iz Tadžikistana odveo u nokaut fazu, osvojivši drugo mjesto u skupini ispred Kine i Libanona, a iza Katra. Zatim je eliminirao UAE u osmini finala, a na put im je stao Jordan u sljedećoj fazi natjecanja.

– U Tadžikistanu je tada bila nevjerojatna euforija. Za usporedbu, to je kao da Luksemburg ode na SP. Većina mog tadašnjeg kadra igrala je u domaćoj ligi, no imali smo mi i igrače iz bugarske i uzbekistanske lige. Nakon tog turnira, Celta Vigo je htjela jednog reprezentativca, drugi je otišao u Rusiju… To su tako dobri dečki, ljudi, karakteri, nikada u životu nisam surađivao s boljim momcima. Bili smo kao jedna velika obitelj. Svaka pobjeda se zdušno slavila na tadžikistanskim ulicama, to se nikada prije nije događalo. Rekao mi je prijatelj Joachim Low, ‘Pero, ti si podigao letvu tako visoko, to će se teško prebaciti’. Nedavno sam opet otišao tamo na poziv tadžikistanske turističke organizacije, gdje su me dočekali i sadašnji reprezentativci. Gdje sam god bio, ljudi su me pozdravljali, zahvaljivali mi se na uspjehu, a na stadionu je posebna priča. Prepune tribine su mi skandirale, evo i sad se naježim kada pričam o tome, govori nam Šegrt, koji se za kraj osvrnuo i na uspon nogometa u tom dijelu svijeta. Vidimo kako ekipe iz Kazahstana briljiraju u europskim natjecanjima, a Uzbekistan predvođen Khusanovom iz Citya uspio je osigurati kartu za Svjetsko prvenstvo 2026.

– Azija napreduje golemim koracima, a očekujem još veći iskorak na prvenstvu u Americi, Kanadi i Meksiku. Japan je pobijeđivao Njemačku, Južna Korea isto, a vjerujte mi da Uzbekistan ništa nije slabiji od ‘Plavih samuraja’. Imaju Khusanova, Shomurodova, a jako su disciplinirani. Stadioni su im odlični, relativno su novi, takve ni Hrvatska nema. Petnaest godina sam u Aziji, a kada vidite napredak jednog Katra u infrastrukturi, to dovoljno govori. U Katru se nogomet popularizirao, tereni su kao na Wembleyu, možeš birati na kojem želiš trenirati. Znao sam da imaju dobre uvjete, ali da je to na takvoj razini, to nisam očekivao, zaključuje Šegrt.

Dani Olmo i Petar Šegrt