Bio je omiljena 'Svraka', a nedavno je prihvatio neobičan posao: Jednog Hrvata nije zaboravio

Nabij, udari, ‘skrši’, uklizaj…, ovi su glagoli dovoljni da vam ukratko opišu izgled engleskog nogometa u ranim 90-tima. Kroz blato, znoj i suze rađala se najjača svjetska liga, no oplemenio ju je tek strani talent, koji je počeo pristizati krajem starog milenija. Jedan od onih tko je utabao put budućim južnoameričkim premierligaškim superstarovima je Nolberto ‘Nobby’ Solano, prvi Peruanac koji je nogom stupio u ligu koja je tada za mnoge bila nepoznati teritorij. Newcastle mu je dao svu potrebnu ljubav da se nogometno izrazi, a u Otok je došao kao formiran veznjak. S imenom i prezimenom. Semafor je počesto prikazivao njegovo ime u Deportivo Municipalu, Sporting Cristalu i Boci Juniors, dok je u dresu Svraka dotjerao i ‘haubicu’ iz slobodnjaka, zbog kojih je postao Solano kakvog poznajemo danas.

Završetkom nogometne karijere počeo je drugu, onu trenersku, a sada ga gledamo u izborničkoj ulozi u Pakistanu, odakle nam se javio u subotu. Jedna od njegovih glavnih misija je osuvremenjivanje pakistanskog nogometa, kaže nam Peruanac.

– Trenutno sam u Islamabadu, imamo utakmicu 31. ožujka protiv Mijanmara u sklopu kvalifikacija za Azijski kup. Jedan od glavnih razloga zbog koje sam prihvatio ovaj projekt je razvoj nogometa u toj državi, da Pakistan bude konkurentan. Prije par godina bili su u problemima zbog FIFA-ine suspenzije, no sada je prava prilika da Pakistan napravi iskorak u reprezentativnom svijetu. U Pakistanu ima dosta nogometaša s velikim talentom i Savez s novim predsjednikom Syed Mohsen Gilanijem želi ići prema naprijed, da zajedno izgradimo novu nogometnu priču.. Bio bi san kada bismo se plasirali na Azijski kup ili Svjetsko prvenstvo, to bi bilo sjajno, no svugdje vlada strašna konkurencija, govori nam Solano.

Igrao s Marićem

Pakistanski izbornik smatra se kultnim junakom u Newcastleu, a koliko mu je lijepo bilo u Tynesideu, govori i njegova izjava da je ‘posvojeni Geordie’. Na St James’ Parku proveo je ukupno osam godina tijekom dva odvojena razdoblja u klubu, a gledali smo ga i u Ligi prvaka, ali i finalu FA Cupa.

– U Newcastle me doveo Kenny Dalglish, koji je vidio moje nastupe u Boci Juniors. Bio sam sretan zbog toga, a igranje u Premier ligi smatram privilegijom. Nama Južnoamerikancima nogometno su ‘bliže’ Serie A i La Liga, ponajviše zbog stila nogometa i jezika, no ja sam imao sreću da odem u Premier ligu koju sam dobro poznavao zbog Asprille, koji je bio u Newcastleu prije mene. Jezična barijera mi je ispočetka stvarala probleme, ali sam se brzo adaptirao. Engleska je prelijepa država, no tamo je dosta kišovito, vjetrovito i hladno, ali nogometna kultura je nevjerojatna. Devedesetih godina igralo se vrlo direktno, dominirale su duge lopte i gorostasi od napadači poput Duncana Fergusona, no Južnoamerikanci su donijeli nešto novo. Pogledajte kako sada izgleda Premier liga, promijenila se drastično zbog Guardioline filozofije, ističe Solano, koji je u Newcastleu kratko igrao i s bivšim hrvatskim reprezentativcem Silvijom Marićem.

– Silvio je bio fantastičan! Znam da mu je bilo jako teško jer mu je konkurencija u napadu bio Alan Shearer, tadašnji kapetan engleske reprezentacije, no pokazao je kvalitetu. Njega je mislim doveo Ruud Gullit, no te sezone momčad nije baš igrala jako dobro. Imali smo dobar odnos, ističe.

Iz dana u Newcastleu

Peru i SP 2018.

Priču o Solanu upotpunila je njegova era i u reprezentaciji Perua, koja je trajala čak 15 godina (1994-2009). To je bio period između ‘Cubillas’ i ‘Guerrero’ generacija koje su iskusile Mundijal, no iako nije nastupio na najvećem svjetskom nogometnom turniru, Solano je učinio sve kako bi udario temelje za peruansko bolje sutra.

– Nesigurnosti u peruanskom nogometnom savezu sigurno nisu doprinijele boljim rezultatima u mojoj eri, često su mijenjali izbornike, a to je utjecalo na momčad. Imali smo mi tada odličnu ekipu, tu je bio Miguel Rebosio iz Zaragoze, dosta je igrača igralo u Meksiku i Španjolskoj, ja sam bio u Engleskoj, ali nismo baš bili ujedinjeni na travnjaku. To je promijenio Ricardo Gareca, kojem sam bio asistent na putu prema Svjetskom prvenstvu 2018. Tada smo svi ‘puhali u isti rog’, precizira Solano, koji se prisjetio i utakmice Perua i Hrvatske uoči ruskog Mundijala, a koji je rezultirao porazom Vatrenih od 2-0 u Sjedinjenim Američkim Državama. Lekcija je to koja je bila od pomoći Daliću i njegovim izabranicima.

– Bila je sjajna prijateljska utakmica, Hrvatska je bila snažna, kasnije je došla i do finala SP-a. No mi smo demonstrirali odličan i brz nogomet, ali jedno je prijateljska, drugo je službena utakmica, govori.

Peru neće biti na Svjetskom prvenstvu 2026., a stječe se dojam da se radi o reprezentaciji u padu, što je i logično nakon uspjeha u recentnim godinama.

– Sada imamo novog izbornika, Brazilca Mana Menezesa, nadam se da će nas vratiti na završnu smotru. Svakako da ga čeka dosta posla, zaključuje.

FOTO: INSTAGRAM