Bez obzira na konačan plasman rezultati hrvatske reprezentacije predstavljaju nešto čudesno

Bez obzira na konačni plasman koji donese ovaj EURO, dosadašnji boravak u Njemačkoj me definitivno uvjerio da rezultati naše reprezentacije u zadnjih šest-sedam godina predstavljaju nešto čudesno. I da se odmah razumijemo, ovo nije oda Zlatku Daliću jer svi znamo da postoji milijun mišljenja o njegovom izborničkom opusu. Stoga upuštanje u bilo kakvu raspravu ne bi imalo baš nikakvog smisla.

Osim toga, svatko ima pravo na vlastitu procjenu. Na kraju krajeva, nije tajna da kod nas, a i šire, svi imaju mišljenje o svemu, pogotovo kada je u pitanju sport koji se kolokvijalno opisuje kao najvažnija sporedna stvar na svijetu. Za jedne će Dalić uvijek biti nogometni genij, a za druge prosječan trener kojeg je sretni splet okolnosti doveo na čelo skupine odličnih igrača.

Uz sve to, ne treba zanemariti ni naš mentalitet. Kad su rezultati dobri, Dalić u mnogim očima ima sva obilježja onoga koji je pretvarao vodu u vino. Naravno, i igrači. Kada nikako ne ide, isti ljudi su ga spremni zakucati u crnu zemlju i proglasiti apsolutnom neznalicom. Naravno, skupa s igračima. Prema tome, izbornik ovdje nije tema.

Dakle, baza naše reprezentacije u Njemačkoj je Neuruppin, mjesto s nešto više od trideset tisuća stanovnika, koje je tamo poznato kao »najpruskiji od svih pruskih gradova«. Za hrvatske prilike takva razina populacije najbolje se može usporediti s Koprivnicom, Čakovcem i Đakovom.

Naša reprezentacija svakodnevne treninge odrađuje na kompleksu terena Volkspark stadiona, gdje već 105 godina živi lokalni nogometni ponos MSV Neuruppin. Taj klub je u svojoj povijesti mijenjao ime češće od Dinama, ali ni to ovdje nije tema. Puno je bitniji podatak da se MSV Neuruppin nalazi u natjecanju zvanom NOFV-Oberliga Nord, s time da je ove sezone jedva izbjegao ispadanje. Inače, u pitanju je peti rang njemačke nogometne piramide.

E, sada dolazimo do onog bitnog što se odnosi na tezu s početka. Taj MSV Neuruppin ima uvjete koji nama iz Hrvatske djeluju fantastično, pogotovo za klub takvog kalibra. Možda je ovo subjektivno za reći, ali s time se može mjeriti nekakvih sedam-osam klubova u Hrvatskoj. Ako i toliko…

Cijeli kompleks Volkspark je okružen drvećem, a negdje u sredini se nalazi glavni teren s tribinama koje, barem na papiru, primaju nešto više od pet tisuća gledatelja. Iskreno, od oka se čini da je ta brojka malčice pretjerana, no sigurno je da bi dobar dio klubova Prve NL i ogromna većina iz druge NL bila sretna da na raspolaganju ima takav objekt.

Zatim, oko glavnog terena, odnosno stadiona, nalaze se još četiri terena s prirodnom te jedan s umjetnom travom. Dva, možda čak i tri imaju minimalne dimenzije nogometnog igrališta, ali to ni slučajno ne umanjuje dojam o nevjerojatno dobrim uvjetima jer sve navedeno na raspolaganju ima njemački petoligaš koji čak ni u doba Istočne Njemačke nikada nije otišao dalje od treće lige. Pri tome ne treba ni isticati da niti jedan dio kompleksa Volkspark stadiona ne izgleda zapušteno.

Uglavnom, ako tamo neki MSV Neuruppin ima toliko da mu ne nedostaje ni ptičjeg mlijeka, onda nije teško zamisliti čime raspolažu njemački klubovi za koje smo svi čuli. Njihovi uvjeti su svemirski za hrvatske prilike, a naša reprezentacija svejedno bilježi bolje rezultate od Elfa u zadnjih sedam-osam godina. I zato je nemoguću izbjeći zaključak da hrvatski nogomet stvarno jest nadrealno čudo.