Apsolutni je rekorder HNL-a, u Zadru je legenda, a za jednim posebno žali: 'To me razočaralo...'

Arsene Wenger, Guy Roux, Otto Rehhagel, Giovanni Trapattoni i Luis Aragones pravi su nogometni druidi. Odgojili su generacije zvijezda, reformirali su sport iz temelja, svatko na svoj način, a stiglo se u procesu nešto i osvojiti. Wenger je Arsenal pretvorio u globalnu silu, Roux je Mr. Auxerre, Rehhagel je s Werderom, Kaiserslauternom i Grčkom pisao nogometne bajke, Trapattoni je jedan od najodgovornijih za dotjerivanje ‘Catenaccia’, a Aragones je u španjolsku svijest, kao u Nolanom Inceptionu, ugradio ‘tiki-taku’, inzistiravši na posjedu kojim se lomi protivnik.

No ova petorka, osim što zavrjeđuje mjesto na trenerskom Mount Rushmoreu, dijeli jedan zanimljivi rekord. Naime, oni su treneri s najviše vođenih utakmica u Premier ligi, Ligue 1, Bundesligi, Serie A i La Ligi. Taj podatak zaslužuje pehar sam po sebi, jer kako uopće danas biti dugovječan u trenerskom poslu, gdje se stolica trese češće od Pacifičkog vatrenog prstena?

Hrvatski, odnosno HNL rekorder je Stanko Mršić, koji je skupio 482 prvoligaške utakmice kao trener Cibalije, Zadra, Varteksa, Šibenika, Osijeka, Marsonije, Međimurja, Pule i Splita, pritom ostvarivši 164 pobjede, 141 remi i 177 poraza, uz 611 postignutih te 634 primljena gola njegovih momčadi. Mršić, koji je rodom iz Imotskog, riznica je zanimljivih priča i anegdota, no trenerskoj karijeri prethodila je ona nogometna, afirmiravši se u vinkovačkom Dinamu, noseći također dres Mračaja, Splita, Hajduka, Solina i Rudara iz Ljubije.

– Imotski dugo nije imao stadion, nešto je ugrubo bilo napravljeno prije rata i nije bilo zgodno, no imao sam sreću doći u RNK Split, koji je tada imao više nego solidan igrački kadar. Igrači koji nisu igrali u Hajduku dolazili su u Split i zbog toga je dosta igrača tu promovirano, a to mi je bila odskočna daska za transfer u Dinamo Vinkovce. Bilo mi je lijepo tijekom igračkih dana, no zbog silnih ozljeda često sam završavao na stolu fizijatara – govori nam Mršić, koji je bio veznjak ‘rodrijevskog’ tipa.

– Imao sam dobru motoriku, mogao sam dosta trčati. Igrao sam sve, stopera, beka, wing-backa, što se god od mene tražilo, ali najbolje sam se osjećao na ‘osmici’.

FOTO: Marijan Susenj/PIXSELL

Početak u Cibaliji

Objasnio je Mršić kako je tekla tranzicija iz igračkog u trenerski život.

– Nogometnu karijeru prekinuo sam 1990., a onda sam uz nagovor Mile Petkovića dobio priliku voditi pionire Cibalije, dok sam u sezoni 1992./93. preuzeo seniorski sastav. Ta prva sezona s Cibalijom mi je bila dosta dobra, završili smo u gornjem domu ljestvice, a nismo primili ni previše golova. Era u Cibaliji trajala je do 1995., kada sam dobio dvije ponude, jednu iz Hrvatskog dragovoljca, drugu iz Zadra, a ja sam se odlučio za Donatov grad.

Objasnio je Mršić zašto je izbor pao na Zadar.

– Dok sam bio u Prijedoru često smo znali dolaziti na pripreme u Biograd na Moru, gdje smo igrali mnoge utakmice, između ostalog i sa Zadrom, kojeg smo pritom posjećivali. Svidjeli su mi se ljudi, grad, klub, kojeg sam tri put vodio. Uveo sam Zadar u Prvu ligu, pa sam ga u kasnijem mandatu sačuvao od ispadanja, a igrali smo i Ligu za prvaka, tako da me vežu ovdje dosta dobre emocije.

Mršića je nedavno u razgovoru za Zadarski list Dragan Blatnjak usporedio sa Sir Alex Fergusonom, a nekadašnji trener Zadra na Stanovima je jednako uživao u radu s bivšim reprezentativcem Bosne i Hercegovine.

– Još dok je bio u Brotnju govorilo se o Blatnjaku kao kvalitetnom igraču. Potom smo ga pogledali u Čitluku i svidio mi se kao napadač. Bio je brz, motoričan, ‘živ’ i sama njegova karijera govori o kakvom se majstoru radi, koji je kasnije napravio sjajne stvari u Hajduku i Rusiji – rekao je Mršić, spomenuvši i Jakova Suraća kao lidera generacije.

FOTO: TINO JURIC/PIXSELL

Osječka bajka

S Osijekom je Mršić iskusio europsku jesen, zamalo prezimivši u Kupu UEFA, a izbacivanja danskog Brondbya i bečkog Rapida prepričavaju se i danas. Rapid se tada mogao pohvaliti talentom Dejana Savićevića i Gastona Taumenta, ali je Mršićev Osijek junački stao na žulj velikom bečkom klubu. Miris proljeća pojačao se nakon slavlja nad Slavijom od 2:0 u sljedećoj fazi, ali Osječani su ostali bez goriva u rezervoaru u praškom uzvratu (5:1 za Slaviju).

– Igrali smo odlično u tom razdoblju. Pobijedili smo Brondby u Kopenhagenu, pa smo preskočili Rapid, a protiv Austrijanaca naš je vratar Vladimir Balić bio jako raspoložen, obranivši penal Savićeviću. No nakon uzvrata protiv Slavije bio sam jako tužan, to me ‘presjeklo’ kao trenera. Neki igrači imali su konflikt uoči utakmice, a taj se problem odrazio i na rezultat. Cijelo vrijeme dok sam bio u Osijeku stadion je bio pun, vladala je odlična atmosfera na tribinama – prisjeća se Mršić, koji je u Gradu na Dravi trenirao Nenada Bjelicu, Dumitrua Mitua, Ivu Ergovića i Matu Neretljaka.

Mirko Jozić i HNS

Europski uspjeh stavio ga je na radar Hajduka i Dinama, ali Splićane i Zagrepčane nikada nije vodio, a jednom mu se ukazala prilika da bude pomoćnik izborniku hrvatske A reprezentacije.

– Mirko Jozić me zvao za pomoćnika u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2002., u vrijeme kada sam asistent Martinu Novoselcu u mladoj reprezentaciji, a ja sam taj poziv doživio kao veliku čast. No neki ljudi iz vrhuške Hrvatskog nogometnog saveza nisu bili za to, imali su drugog kandidata za tu dužnost, što me jako razočaralo. Trebao sam i biti trener selekcije HNL-a u prijateljskoj utakmici protiv Vatrenih, ali ne zamjeram ništa nikome – nastavlja Mršić, uz kojeg su u mladoj reprezentaciji stasale mnoge buduće zvijezde. U Vinkovcima je u sezoni 2009./10. stvarao ‘leicesterovsku bajku’, osvojivši s Cibalijom treće mjesto u HNL-u, sa samo pet bodova zaostatka za prvoplasiranim Dinamom i bodom za drugoplasiranim Hajdukom. Uživao je u radu s mladim igračima, a s njim su rasli i budući reprezentativci, poput Ivice Olića, kojemu je u Marsoniji dao prijeko potrebni vjetar u leđa.

– Olić je poslije toga otišao u Zagreb, radio sam s njim u reprezentaciji, a odmah se vidjelo o kakvom se talentu radi. Posjedovao je žustrinu, brzinu, ali i tehniku, koja ga je odvela sve do CSKA Moskve, HSV-a, Wolfsburga i minhenskog Bayerna, s kojim je osvojio Bundesligu.

Kako se uopće pripremalo za utakmice u ‘svijetu prije analitike’?

– Uvijek smo gledali snimke protivničkih momčadi, a dojmovi su se bilježili ručno. Ako se mogao igrati presing protiv ekipe, igrao se presing, ali sve zavisi kakve imaš igrače. Morate se prilagoditi situaciji. Klubovi u kojima sam radio nisu imali previše novca na raspolaganju, no opet je tu bilo solidnih igrača. Kada sam se s Cibalijom borio za naslov prvaka Hrvatske, većina igrača bila je iz Vinkovaca i okolice, a danas timovi iz HNL-a imaju minimalno četiri-pet stranaca.

FOTO: ZADARSKI LIST

Odgovornost igrača

Svjestan je Mršić da svako vrijeme nosi svoje.

– Danas trener kad dođe u klub dovede nekoliko svojih igrača, a ja nisam bio baš u toj poziciji. Poboljšanja su i na polju statistike, zna se tko je koliko puta i kako šutnuo na gol, odigrao pas. Lagano je kroz sve te alate donositi odluke za sljedeću utakmicu. No bez obzira na sve, od krucijalnog su značaja igrači koji znaju što će s loptom i koji imaju viziju, trener na to ne može izravno utjecati. Svaki igrač mora biti pametan u donošenju odluka – govori Mršić, koji se poveći broj puta u svojoj karijeri susretao oči u oči s borbom za opstanak.

– Marsoniju sam ostavio u ligi, Šibenik i Zadar sam promovirao u razred više, Međimurje je bilo na pragu raspada u zadnjih nekoliko kola, no uspio sam u misiji spašavanja. Jako je nezgodno bilo raditi u sredinama gdje je ‘plaća na čekanju’ i tada je teško motivirati igrača, koji se u takvim situacijama moraju snalaziti. Negdje se po nekoliko mjeseci nije primala plaća, što dovodi do loše atmosfere.

Mršić je u trenerskoj mirovini, ali zbivanja u i oko nogometa i dalje prati.

– U zadnje vrijeme pratim intenzivnije, a ostao sam i aktivan u sportu. Tu i tamo odigram tenis, pa malo na trčanje. No fali mi adrenalin s klupe, kako ne – zaključuje Mršić.

Mršić na klupi Zadra
1995./96. Treče mjesto u Prvoj B ligi, izboren povratak u Prvu HNL
1996./97. Prva HNL (1. i 2. kolo)
2001./02. Prva HNL 9. mjesto (16 klubova)
2002./03. Prva HNL (od 1. do 6. kola)
2003./04. Prva HNL, 6. mjesto (12 klubova)
2004./05. Prva HNL (od 1. do 22. kola)

Mršić i NK Zadar
* Tri mandata na klupi
* Prva utakmica (20. 8. 1995.): Orijent – Zadar 1:0
* Zadnja utakmica (19. 3. 2005.): Pula 1856 – Zadar 2:0
* U dva navrata na klupi ga je naslijedio Vjeran Simunić