Noa Kuman: "Na utrci je najbolje kad se prazne glave i prepustite se osjećaju"

Dok su svi već praktički utonuli u predblagdansko i blagdansko raspoloženje ispunjeno obitelji, odmorom, hranom te naravno nezaobilaznim Kevinom McCallisterom i sva četiri dijela filmske uspješnice Sam u kući, iz vedrog neba sijevnuo je posljednji veliki uspjeh zadarskog sporta u 2025. godini. Noa Kuman postao je seniorski plivački prvak Hrvatske na 400 metara mješovito na Prvenstvu Hrvatske održanom na splitskom Poljudu.

Plutač

Kuman, inače član PK Zadar, briljirao je u večernjoj finalnoj utrci i završio ju s vremenom 4:23.11. Bila je to jedna od ukupno 13 osvojenih medalja Zadra na PH-u, ali i najveći pojedinačni uspjeh.

– Od početka, od samog skoka u bazen, znao sam da je to to. Bio sam jako samopouzdan i smiren prije samog starta, ali od prvog zaveslaja znao sam da sve funkcionira kako treba. Prva tri dana nisam bio na najvišoj svojoj razini, ali taj četvrti dan se sve posložilo i završio sam natjecanje u stilu – kratko će Kuman, koji je imao kratak odmor od bazena, ali već prije Nove godine krenule su pripreme za 2026.

– Nakon PH-a uzeli smo tjedan dana odmora, još je tu bio i Božić, a onda smo od 29. prosinca krenuli dalje. Nema puno filozofije, treniramo dalje, držim se s dvije noge na zemlji. Cilj je još više poboljšati svoja vremena. Relativno nedavno trener Niko i ja počeli smo surađivati, tako da ćemo u 2026. pokušati još više raditi i donijeti što više bodova. U lipnju dolazi Europsko prvenstvo do 23 godine u velikim bazenima i nadam se približiti normi za to natjecanje. Bit će jako teško s obzirom na to da treniram u malom bazenu, a okreti su mi velika snaga, dok u velikom imate dvostruko manje okreta i veću pojedinačnu dionicu.

Neosporni talent Noe pronađen je prilično slučajno.

– Tijekom vrtića išao sam u sportsku školu »Loptica«, gdje smo isprobavali razne sportove, a kada smo došli do plivanja, završio sam obuku kao plutač. Odlučio sam naučiti plivati i tako zavolio taj sport. Tu sam se pronašao i ostao u plivanju. Stvorila se ljubav koja traje još uvijek, a trajat će, siguran sam, do kraja života – kaže 21-godišnji zadarski plivač koji je zbog fakulteta na neko vrijeme preselio u Zagreb.

– Bio sam tri godine na strojarstvu, a sada pohađam online tečaj za trenere u Puli. Smatram da je to poziv za mene. Vidim se u tome i mislim da tu mogu dati najviše i najbolje od sebe.

Sportske i fakultetske obveze nerijetko znaju raditi puno problema kad se počnu ispreplitati…

– Nažalost, u Hrvatskoj fakultet i sport nisu povezani, kao što je to primjerice slučaj u Americi. No, bez obzira na sve, uvijek se nekako uspijete posložiti. Sve se može riješiti dok god imate želje i za jednim i za drugim. U ritmu s jednim do dva treninga dnevno, učenjem, ispitima na fakultetu i raznim natjecanjima imate jako malo slobodnog vremena. Ono dolazi spontano, ali kao produkt dobro raspoređenog vremena. Kad znate rasporediti vrijeme, stignete i na druženje, kino, izlazak… – objašnjava zadarski plivač, koji ipak najviše obožava ljetne mjesece. Razlog je, naravno, svojevrsna sloboda od svih glavnih obveza.

– Ljeti, nakon državnog prvenstva, imamo dva do tri tjedna odmora, ali onda imamo more i kupanje s društvom. Treba ponekad malo stati da se ne zasitite svega, ali već nakon par dana vrati se volja. Jednostavno morate osjetiti vodu.

Prsno i leđno

A onda, kad se uđe u bazen, staje sve.

– Najbolje od svega je ako prije utrke imate praznu glavu. Razmišljati treba na treninzima jer se na treninzima trenira automatizam, odnosno navikava mozak i mišiće na određene pokrete u određenom trenutku. Kad dođete na utrku, najbolje što možete je prepustiti se toj memoriji mišića da vas vodi. Možete vidjeti svakog protivnika dok plivate u utrci, ali ih ne gledate baš jer gubite fokus na svoju utrku. Naravno, pogledam tu i tamo, primjerice sada u finalu, kad sam vidio da sam prvi, malo me ponijelo, ne mogu reći. Međutim, brzo sam se vratio samom sebi i nisam razmišljao što trebam. Najviše toga dolazi s osjećajem koji dobijete i brusite na treningu, od osjećaja zaveslaja do ritma kojim ćete plivati – objašnjava mladi državni prvak.

Božo Puhalović

Nekadašnji član Zadra Božo Puhalović okitio se europskom seniorskom broncom u štafeti. Dodatan je to motiv i Kumanu za daljnji razvoj jer je Božo stariji tek dvije godine.

– Znamo se jako dugo. Sjećam se da kad smo bili manji uvijek me ispitivao informacije, kakve su norme za koje natjecanje. I onda taj dečko koji me ispitivao takve stvari osvoji europsku medalju. Ogroman je to poticaj za mene. Još kad vidim da je i jako blizu norme za Olimpijske igre… Razlika između nas dvojice je glava. On ima mir u glavi, a ja često izgorim od želje i onda dobijem kontraefekt.

Iako je najbolji u Hrvatskoj u mješovitoj disciplini, Kuman sam ističe kako ima boljih i lošijih dionica.

– Prsna dionica mi je najlakša, oduvijek mi je prsno plivanje najviše ležalo. Leđno, ajme. Trener kaže da više ronim nego plivam, jednostavno nisam za to, ali mora se odraditi. U posljednje vrijeme počeo sam sve više raditi delfin. Kad se sve zbroji i oduzme, smatram da sam konzistentan. U svakoj disciplini sam u redu, nigdje nisam najbolji, nigdje najgori. To je na kraju i donijelo rezultat.

Da bi se došlo do takvog rezultata i takvih uspjeha, osim treninga od ogromne je važnosti i prehrana. Plivače oduvijek simboliziraju široka ramena, definiran torzo i ravnomjerno razvijeni mišići cijelog tijela.

– Sve se jede i sve u umjerenim količinama. Da, to znači i slatkiše, ali njih baš morate smanjiti. Možete pojesti i crveno meso, nitko vam ne brani, međutim bolje je bijelo. Trebaju vam i masti i ugljikohidrati jer trošite puno energije u bazenu. Sve je dobro osim pada kilaže. Ako vam padne kilaža, izgubite i energiju. Meni se to dogodilo prva tri dana PH-a, jednostavno nisam imao energije i zato rezultati nisu bili najbolji. Ipak, za taj četvrti dan uspio sam pogoditi s hranom, vratila se energija, sve se posložilo i vidimo kako je sve završilo – govori Kuman, pred kojim je svakako svijetla budućnost, a vidi je u svojem gradu.

Kako sam ranije rekao, idem na online tečaj za trenera, tako da je plan ostati u Zadru ili, ako me put nekamo odnese, svakako se na kraju vratiti u Zadar. Što se odlaska u Ameriku tiče, po godinama još mogu uhvatiti drugu diviziju, međutim u Zadru mi je trenutačno stvarno dobro – zaključuje državni prvak na 400 metara mješovito.