NEŽELJENA TRADICIJA Garcia nastavio niz neuspješnosti, ali možda je klub nešto naučio iz prijašnjih grešaka

Nova sezona i novo razočarenje. Nakon nedjeljnog Vječnog derbija sve ono što se i pretpostavljalo postalo je praktički službeno jasno. Postojala je ona jedna mala iskra nade u hajdučkom puku, međutim ugasili su je Zajc, Vidović i Bakrar u malo više od uvodnih pola sata pred preko 30 tisuća ljudi na Poljudu. Hajduk ponovno nije uspio, kao niti mnogo, mnogo godina unatrag. Međutim, ovog puta krah se dogodio ranije negoli je to relativno nedavno bio slučaj. Nada je prošle sezone tinjala do posljednjeg kola, pred dvije sezone Lokomotiva je u 27. kolu naznačila da se bliži kraj, što su Dinamo i Osijek “zakucali”, a još tamo prije tri sezone početak kraja bio je Jadranski derbi na Poljudu kada je veliki hajdučki puk došao pozdraviti Josipa Brekala i Ivana Perišića.

Noćne more

Mnogo toga promijenilo se u sve te tri sezone, ali ostalo je jedno – sezona definirana neuspjehom. Dobro, 2022./2023. osvojen je Kup pa ‘ajde možemo reći da je bilo nečeg dobrog. Međutim, od 2023. samo se loše stvari događaju na Poljudu. Očekivanja su iznova svake sezone vrlo visoka, zato je i razočarenje toliko golemo. No, osjećaj u zraku je da je ključno razočarenje bilo prošle srijede protiv Rijeke u Kupu, a ovo protiv Dinama bila je samo “točka na i”. U najgorim snovima pojavljuje se Gonzalu Garciji ime Dinamo. Prvo onaj iz Tirane koji je Hajduka koštao produljenja europskog sna, a sada pak ovaj zagrebački kojeg se niti u trećem pokušaju nije uspjelo svladati.

Imamo deset bodova manje od Dinama. Vidjet ćemo što će se dogoditi. Moramo raditi i dati sve od sebe. Imamo mladu momčad. Brajković, Hrgović… Svi napreduju. Ovo je rezultat. Moramo biti realni.

– Ništa nije gotovo i ništa nije u našim rukama. Borba nikad nije gotova. Ako već odustaneš, znači da mentalitet nije pobjednički. A to moramo promijeniti. Da, Dinamo je bio bolji od nas. U desetoj minuti gubili smo 2:0. Moj dojam je da je ova utakmica bila na početku sezone, izgubili bismo 6:0. Igrači moraju imati pobjednički mentalitet. Borimo se do kraja. Realnost je realnost. Ne možemo se uspoređivati s Dinamom. Oni koji to rade prodaju maglu. Puno ljudi voli klub. Recimo, mogu reći da volim suprugu, a onda je udarim. Možda ipak ne znam što je ljubav – rekao je Garcia nakon jako teškog poraza od Modrih u svojoj “kući”.

Ono što najviše žalosti je činjenica da Hajduk uistinu nije zavrijedio ništa više od poraza protiv Dinama. Prvih 20-ak minuta nisu se niti pojavili na terenu, a u drugom poluvremenu, u kojem su bili pribijeni uz zid i potrebno je bilo baciti se na glavu pa kako bude-bude, izostalo je imalo konkretnosti.

11 utakmica

I tako, nova sezona, novo razočarenje. Hajdučki puk već je naviknut i polako može opet krenuti dobra stara – “sljedeća godina je naša”. Krivca se vrlo vjerojatno mora pokazati prstom jer to tako “ide kod nas”. Za očekivati je kako će puno prstiju biti upereno prema treneru Garciji. S razlogom ili ne, nebitno je zapravo, ali jasno treba reći kako niti u ludilu splitska uprava ne smije niti pokušati razmišljati o otkazu Urugvajcu.

Pompozno se najavljivao dolazak trenera iz Istre 1961, koji kad se sve zbroji i oduzme, nije napravio praktički ništa kao niti mnogi prije njega. No, pokazao je da ima neku žicu. Pokazao je da, barem na terenu, zna učiti iz grešaka. Pokazao je da zna pronaći način kako da Majstori s mora funkcioniraju s glavom i repom, kako da igraju kada nema Marka Livaje, ali i kako implementirati tu toliko željenu splitsku “dicu” u prvi sastav. Nije se libio staviti mlade momke “u vatru”. Dobio je tako ove sezone Hajduk Mlačića, Skelina, Brajkovića, Skoku, Hodaka, pa čak i Šegu. Profitirao je i vratar Silić, a o Pukštasu, iako nije splitski “proizvod”, koji je konačno dobio minute za razliku od perioda pod Gennarom Gattusom, stvarno ne treba pričati.

Redizajn kojeg je na ljeto doživio Hajduk drugo mjesto u ligi sigurno ne može opravdati, međutim ovo je realnost. Ipak, bilo kako bilo, 17 milijuna eura koje je Dinamo “ulupao” u novu momčad dolaze do izražaja. Iz današnje perspektive sve što je Hajduk napravio prošlog ljeta bilo je uzalud, međutim na duge staze možda sve ovo i ima smisla, ostane li Urugvajac u Splitu. Kako to obično biva na Poljudu, teško je da će ostati, ali možemo se nadati kako su ljudi na višim pozicijama nešto naučili iz neuspješnih sezona ranije. Dovedeni su igrači koje je Garcia želio – Marešić, Pajaziti, Raci, Guillamon, Almena… U redu, za ovog trećeg, kao i za dovođenje Ivušića, potrebno je jako dobro promisliti zašto je to učinjeno, ali tako je kako je. Guillamon je u posljednjoj godini ugovora, Almeni se ističe posudba, koji je, kad je bio zdrav, dobro iskorišten. Ali, samo kad je bio zdrav.

Ostalo je još 11 kola, odnosno utakmica do kraja sezone, Dinamo je nestao u magli na deset bodova. Pobjede u Vječnom derbiju Garcia i dalje nema, Kupa više nema, a dojam je kako nema više ni motiva za bilo čim. Pogotovo od publike. Možda, ali samo možda, ako je siguran u svoju poziciju, Garcia bi do kraja sezone trebao pokušati uvesti još pokojeg mladića u rotaciju te se konkretno spremati za europske kvalifikacije koje ih očekuju u ljeto, a onda u ljetnom prijelaznom roku ostaviti slavinu da kapa malo po malo. U prijevodu, dovesti tek one nužne igrače i s uigranom momčadi krenuti prema Europi. Bilo za Europsku, bilo za Konferencijsku ligu. A onda, kako bude. Jer, na kraju dana, s mijenjanjem struke i filozofije na relaciji srpanj–svibanj nije se postiglo ama baš ništa. Svi ljubitelji splitskog giganta, kojih nije malen broj, samo se mogu nadati kako je iz ovog neuspjeha nešto i naučeno.