MR. MVP Preko Ploče i Gauna do Varoši i najboljeg pojedinca Županije:' Još se navikavam...'

Sve većom prisutnošću futsala na javnoj sceni znatno se povećao broj mladih igrača koji dolaze pod svjetla pozornice. Mnogi su ondje bili tek povremeno – zasjali bi jedan vikend pa se ponovno vratili ulozi »samo« dijela momčadi. Ipak, teško se sjetiti mladog imena koje je toliko dugo u kontinuitetu u središtu pažnje kao Borna Jurjević-Adžić. U šali poznatiji kao brat Nine Jurjevića-Adžića, ovaj (malo)nogometaš eksplodirao je ove sezone.

Sve je krenulo još u lipnju kada je proglašen najboljim igračem MNT-a Sveti Ante Smiljevac. Sjajnu formu nastavio je s Varoši na MHT-u Antonio Jurjević, kao i na Futsal Winter Festu, gdje je također ponio titulu najboljeg igrača. U međuvremenu je odradio polusezonu u kninskom Kijevu u 2. HMNL-Jug, a devet golova u sedam nastupa nisu prošli nezapaženo. Uslijedio je poziv šibenskih Jezera, koja su ga povukla u Prvu HMNL, drugi razred hrvatskog futsala. Uz sve to, na raspolaganju je i Raštanima u 1. ŽNL. A 1. listopada navršit će tek 21 godinu.

– Sada sam se baš orijentirao na futsal. Što se nogometa tiče, dobar sam sa svima u Raštanima pa odem pomoći kad mogu, ali prioritet je futsal. Neke stvari su se posložile u životu i shvatio sam da je to put kojim želim i trebam ići – skromno će Borna za početak.

Sjajne generacije

Ljubav koja je praktički postala posao nastala je u vrlo ranim danima, kako na Ploči, tako i u zadarskoj Školi nogometa.

– Nema neke posebne priče. Cijeli život sam trenirao u Zadru, kratko sam bio i u Posedarju. S druge strane, futsal je bio svakodnevna zanimacija. Živim na Ploči, imamo igralište i stalno smo igrali. Kad sam malo odrastao, počeo sam igrati ljetne turnire i tako mi je sve ušlo pod kožu – kaže Jurjević-Adžić, koji je bio dio vrlo talentirane generacije.

– Pogledajte dokle je došao Šimun Butić, Rijeka ga je uzela, sada je u Vukovaru 1991 i igra HNL. Meni je bilo prekrasno u Zadru, u Školi nogometa. Treniralo se pet puta tjedno, kasnije je došao kondicijski trener Luka Fuzul i sve je postalo još ozbiljnije. Nažalost, igrali smo samo dalmatinsku ligu i nismo imali priliku pokazati se na višoj razini. Drago mi je što se to sada mijenja kroz kadete i juniore.

Važnu ulogu u njegovu razvoju imala je i generacija okupljena u biogradskim Gaunima u sezoni 2022./2023.

– Tu je sve krenulo ozbiljnije. Došli smo među deset najboljih juniorskih momčadi u Hrvatskoj i tada shvatiš da vrijediš. Igrao sam u zadarskoj ligi, pa me Slađan Matulina pozvao u Gaune. Tamo se stvorila sjajna klapa, Mateo Mitrović, koji je sada u Futsal Dinamu, Ante Gagula i drugi. Kad završiš sedmi u državi i budeš bolji od Novog vremena, a imaš isti broj bodova kao Futsal Dinamo, to puno govori.

Varoška štorija

Juniorska liga, zatim Druga HMNL-Jug pa sada i Prva HMNL – tri razine, svaka zahtjevnija od prethodne.

– Razlika je ogromna u odnosu na sve što sam ranije igrao. Nemaš vremena za razmišljanje, protivnici su odlični. U Jezerima je stvarno super, odlična momčad i atmosfera. Prva HMNL je već vrlo ozbiljna razina – tu su Uspinjača, Hajduk i drugi klubovi koji puno ulažu. Nažalost, u Zadru toga još nema na toj razini – kaže mladi igrač.

– Tu sam, »mirišem« to. Još se nisam ni naviknuo da sam praktički profesionalac, meni je sve ovo i dalje gušt. Cilj je izboriti play-off za HMNL. Zadnje kolo odlučuje, moramo pobijediti Podstranu i to bi bilo vrhunski.

Unatoč svemu, veza s domaćim terenom ostaje snažna s obzirom da je tu Varoš.

– Nestvarna momčad. Dugo smo zajedno i sada stvarno meljemo. Osnovni dio lige nije problem, ali doigravanje je nešto drugo. Jedna loša utakmica i sve je gotovo. Treba biti oprezan jer u zadarskoj ligi ima jako dobrih momčadi.

Logično se nameće pitanje – Varoš ili Jezera?

– Nas trojica iz Varoši smo u Jezerima, Deni Kolega, Leonardo Lučić i ja. Bila bi to tvrda utakmica, teško je reći tko bi pobijedio. Jezera su profesionalnija, ali Varoš je stvarno jaka momčad.

Šablona

Na primjeru Borne jasno je da kvaliteta pronađe put do izražaja, no on ističe da uz talent postoji još jedan ključ uspjeha.

– Futsal je šablonski sport, treba usvojiti kretnje i ubrzati donošenje odluka. Šablona je po meni najvažnija. Ako imate individualnu kvalitetu, to je dodatni plus, ali osnova je sustav. Sve se svodi na brzinu razmišljanja, morate imati dva ili tri rješenja u glavi prije nego što vam protivnik dođe, a to se događa u sekundi-dvije.

Futsal se postupno probio na veliku scenu. Iako su ljetni turniri oduvijek bili popularni, mnogi su ovaj sport ozbiljno doživljavali tek kroz legendarnu Kutiju šibica.

– Šteka još uvijek da se ne lažemo, ali ide u dobrom smjeru. Liga je jako kvalitetna, među boljima u Europi. Futsal je kod nas gledan sport, iako mnogi toga nisu svjesni. Pogledajte ljetne turnire, sve je krcato. Ljude privlači jer je brz, dinamičan i atraktivan. Uz to, uspjesi reprezentacije dodatno su podigli interes – zaključuje Jurjević-Adžić.

Halo Borna, kako brat?

Iako je ovoga puta on u središtu pozornosti, nezaobilazno pitanje bilo je kako je njegov brat te predstavlja li mu motivaciju ili konkurenciju.

– On je još u Kijevu, sada će igrati kvalifikacije za Prvu HMNL, tako da bismo se možda mogli susresti sljedeće godine. Bio je kratko i u Italiji, ali stvari se nisu posložile kako je želio pa se vratio. Ma on mi je motivacija, među nama sve funkcionira kroz dobru energiju. Nema svađa i sličnog, samo zafrkancija. Naravno, postoji i ta natjecateljska doza jer smo ipak braća, ali to je sasvim normalno.