MATE MARGARIN Najbolji strijelac Zemunika: "Po igračkom kadru rušenje Primorca nije iznenađenje"

Nebrojeno puno lokalnih nogometnih heroja »rađaju« županijska nogometna natjecanja. Prije svih ove sezone bio je to Vice Birkić koji je ubirao »vrhnje« početkom sezone, no njegovo mjesto početkom 2025. godine bez ikakve dileme preuzeo je Mate Margarin. Prvi strijelac 2. ŽNL iz zimske polusezone u dresu Zemunika »otopio« je prvo Polaču u Kupu s dva gola, a onda i biogradski Primorac s jednim te odveo svoju momčad u četvrtfinale tog natjecanja. Već sedam sezona Margarin, ili kako sam kaže Margo, član je momčadi s Lužina.

– Zemunik je oduvijek bio klub koji je njegovao svoje momke, iz svog mjesta, a onda i nekoliko vanjskih. To je prijateljski klub i ja sam na Lužinama završio slučajno jer sam inače iz Korlata, preko trenera koji je tamo stigao s kojim sam prijatelj. Znate kako je to, ovo su županijske lige i ako dobijete kakvu naknadu za putne troškove, možete biti sretni. Mi ovdje smo svi entuzijasti – započinje Margarin te nastavlja kako su se stvari nedavno promijenile na bolje.

Visoka nadanja

– Došao nam je investitor i u posljednjih godinu dana krenulo se malo ozbiljnije raditi na svim poljima. Malo se infrastruktura poboljšala, putne naknade su pod normalno, doveli smo i nekoliko vrlo dobrih igrača, poput Trojana Malokua i Marka Jordana, igrače s prvoligaškim i internacionalnim iskustvom. Sukus svega su i rezultati koje postižemo i mogu se u svoje, ali i u ime cijele momčadi zahvaliti investitoru.

Svjetsko, a naše prezime

Bilo kako bilo, Mate uistinu ima specifično prezime zbog kojeg je, kako i sam kaže, zasut šalama.

– Pozitivno me to obilježilo. Teško je uopće nabrojati koliko šala i fora sam čuo na konto svojeg prezimena tijekom života, praktički na dnevnoj bazi netko nešto kaže. Nikada se nisam naljutio na to, čak naprotiv – drago mi je. Barem me svi odmah zapamte. Iz prezimena i šala nastao je i nadimak Margo.

Iako su zimsku polusezonu u 2. ŽNL završili na trećem mjestu iznenađujuće su u osmini finala izbacili »vječne prvake« Kupa biogradski Primorac, člana 3. NL-Jug.

– Pa i nije to čudo, da budem iskren. Da, jeste na papiru to iznenađenje, ali mislim da po igračkom kadru nije. Situacija je trenutačno takva, da imamo samopouzdanja, da imamo dobru momčad i mislim da možemo puno ovo proljeće napraviti, daleko otići u Kupu, ali i biti vrlo konkurentni u našoj ligi. Smatram da je kvaliteta nogometa općenito pala, tako da se može u većoj mjeri parirati klubovima iz jačeg ranga – objašnjava prvi »topnik« Zemunika dodajući ligaške planove za proljeće.

– Ganjamo prvo mjesto. Naša liga se igra trokružno, tako da još po dva puta igramo s Debeljakom i Svetim Mihovilom. Sve je na nama, nema neke pretjerane filozofije. Mihovil neće ići u 1. ŽNL, tako da ćemo se više boriti s Debeljakom koji se početkom ove sezone baš jako pojačao. Stigla su braća Torbarina, Karlo i Domagoj, sada je tamo i Marko Gambiraža koji je zimsku polusezonu igrao za Primorac. Jaka je to momčad i bit će žustro do kraja.

Posao i obitelj

Nogometna priča ovog 31-godišnjaka, praktički kao i svaka druga, počela je u djetinjstvu na dvorištu, improviziranom igralištu i ulici.

– Koliko ja pamtim, krenuo sam sa šest godina, Evo, 25 godina nakon, ljubav još traje. Prošao sam gotovo sve kategorije Velebita iz Benkovca, zatim samo otišao u juniore Šibenika koji su tada igrali HNL, no ozlijedio sam se. Stradalo je stopalo i bio sam »van stroja« više od godinu dana da bi nakon toga stigao u Polaču. To je bilo prekrasno razdoblje, osvojili smo 1. ŽNL par puta, međutim nikada u kvalifikacijama za jači rang nismo uspijevali proći dalje. Kada je tadašnji predsjednik kluba ostao bez funkcije, onda sam i ja otišao dalje, odnosno u Zemunik – ističe Margarin.

Travnjak ispred parketa

Osim u dresu Zemunika, Margarina se zimus može gledati i u dresu Ploče u 1. Futsal ligi Zadar.

– Ovo mi je prva godina u Ploči, ali odrastao sam paralelno na travnjak i parketu. Osvojio sam već 1. ligu, igrao i veći rang… Nekako generacijski smo se sada složili u Ploči i gušt je igrati s tim momcima. Ganjamo se s još nekoliko klubova za ostanak u ligi, bit će zanimljivo do kraja. Iako sam paralelno na oba terena, ako je situacija da su nogometna i malonogometna utakmica u isto vrijeme, ipak bih prije išao na travnjak.

Kvalitete u nogama ovog napadača ne nedostaje pa se zato i nameće pitanje kako to da je toliko vremena proveo u županijskim ligama.

– Bilo je ponuda za 3. NL, ne mogu reći da nije, međutim kada sam sve stavio na vagu vidio sam da ne bi imalo pretjeranog smisla. Mi smo podneblje u kojem su obitelj i posao prioriteti, tako da mi sada s 30-ak godina nije u interesu trenirati svaki dan za neke male novce, da mi pritom obitelj i posao pate. Da imam 20-ak godina išao bih sigurno probati pa kako bude. Vidim i da nisam zdrav kao prije, lakše se ozlijediti, ne treba mi to – kaže ovaj nogometaš dodajući da zbog posla nije otišao na pripreme Hajduka.

– Zvali su me dva puta, međutim uvijek nešto bilo – uglavnom posao. Nisam nikada otišao, ali mi nije žao zbog mene kao mene. Smatram da se sve događa s razlogom pa tako i moj nogometni put. Žao mi je samo što nisam više zagrizao i probao uspjeti kad vidim kakvi se sve nogometaši danas nazivaju profesionalcima – zaključuje Margarin.