Mate Kalajžić: Usprkos ozljedama sve se počelo slagati na svoje mjesto

U novu godinu košarkaši Zadra ušli su u identičnom ritmu kako su završili prethodnu, pobjedonosno se kročilo abaligaškim parketima, dok su izlasci na premijerligaške terene donijeli gorke pilule koje su popijene iz objektivnih razloga, jer se nije dalo oduprijeti teškom bremenu NBA ritma utakmica kao i najezde ozljeda koje su se u posljednje vrijeme sručile na svlačionicu Danijela Jusupa. A ta bolnica na kraju Višnjika, s čak devet izraubanih od ukupnih 13 igrača, uoči novog bloka utakmica za vikend kada će se na suprotnoj strani naći zagrebačka Cibona i dalje je nezaobilazna tema u redovima hrvatskog prvaka jer je ceh slavlja na Gripama bez četvorice prvotimaca skupo plaćen na gostovanju u Osijeku gdje su Zadrani uz poraz morali zbrajati nove kadrovske žrtve. Iz stroja u Gradskom vrtu ispadali su redom Domagoj Proleta, Toni Torbarina kao i Mate Kalajžić koji je krajem treće dionice izašao iz igre s bolnom grimasom na licu te je njegov nastup protiv Cibosa u petak u Krešinom domu doveden pod znak pitanja.

Osjeća udarac

No, u predvečerje trećeg po redu ovosezonskog vječnog hrvatskog derbija izglednija je opcija da će se 26-godišnji Omišanin ipak naći na raspolaganju Jusupu i da će se zadarski navijači imati pravo nadati dohvatu pete regionalne pobjede u nizu koji se nije vidio u gradu košarke sada već dugih 17 godina.

– Dobio sam udarac za vrijeme utakmice sa Splitom, bol se još uvijek osjeća, ali nadam se da neće biti ništa strašno iako moram dobiti još i potvrdu liječnika da će biti sve u redu. Nadam se da me neće ova ozljeda onemogućiti da istrčim za vikend na teren i pomognem momčadi – kazat će Kalajžić na temu spremnosti za dvostruki program s Cibonom koji slijedi u petak i nedjelju, dok bi slična situacija mogla vrijediti i za još nekolicinu rekonvalescenata, prvenstveno kapetana Marka Ramljaka i Lovre Mazalina čiji se povratak na parket čeka već dobrih mjesec dana.

– Mislim da ćemo se uspjeti koliko-toliko skrpati. Imali smo dva dana za doći sebi i jučer (prekjučer op.a.) smo se okupili prvi put nakon povratka iz Osijeka. Sigurno će se vratiti Ramljak i Mazalin, samo ne znamo u kojoj mjeri i o tome će odlučiti medicinska služba. Također se vraća i Mihailović koji je zaliječio virozu, a trebao bi i Proleta biti u sastavu, barem po onome što sam zaključio iz našeg međusobnog razgovora. Najveći problem i dalje je s Amarom Gegićem i Karlom Žganecom kojih neće biti još neko vrijeme u kombinacijama, dok je u Osijeku ozbiljno izvrnuo nogu Toni Torbarina. Međutim, dosta toga oko ozlijeđenih igrača će odgonetnuti današnji (jučerašnji op.a.) trening, pa ćemo svi biti nakon njega pametniji po tom pitanju.

Svaka dodatna figura u desetkovanom Jusupovom sastavu bit će sigurno od velikog značaja, iako se po primjeru posljednjih mjesec dana ne može ne primijetiti paradoks koji kaže da što je Zadar slabiji, bolje igra. Tri su uspješnice zaredale bez usluga trojice prvotimca, dok je na parketu Splita pobjeda izborena i bez četvrtog člana prve postave, Karla Žganeca.

– Puno će nam značiti tko god da se priključi, jer iako smo se skupili u ovo zadnje vrijeme i dobili neke utakmice bez tri do četiri nositelja, toliko smo željni dobiti tog još jednog ili dvojicu igrača više u rotaciji. Koliko god da smo sretni i ponosni što smo smo uspjeli bez svih tih ozlijeđenih upisati nekoliko važnih pobjeda u ABA ligi, ne želimo više biti u toj situaciji, a evo u Osijeku se ta lista ozlijeđenih još i dodatno proširila. Nažalost to je bilo neminovno jer ne može se izdržati u ovakvom ludom ritmu koji nam donosi svaki vikend po dvije utakmice u rasponu od 48 sati. Ne stignemo odraditi treninge već samo pripremu za utakmicu i onda se sjeda u autobus, odradi se nova utakmica, tako da nam ne ostaje uopće vremena za odmor i regeneraciju. To se onda i primijeti na rezultatima, u regionalnom natjecanju uspijemo odreagirati na konkretniji način jer dobijemo priliku za određeni odmor i količinu treninga, dok problem nastane kada praktički sljedeći dan moramo glavu i tijela prisiliti na novi napor u hrvatskom prvenstvu i tada nam je svima prvenstveno u mislima kako se ne ozlijediti. Ali dobro, nadamo se da će od naredne sezone HKS konačno primijetiti koliko ovaj ritam nema smisla i da će se uspjeti prilagoditi abaligaškim timovima te da će doći do dogovora.

Regrupirana Cibona

Naporni ritam pokazao se najvećim krivcem za nastavak toplo-hladnog modela tj. pobjede u ABA ligi pa poraza u Premijer ligi. Posljednji posrtaj na parketu fenjeraša u domaćem prvenstvu bio je iznenađujući, ali i sasvim realan s obzirom na sve tegobe koje su snašle svlačionicu na Višnjiku. No, rezultatska šteta iz Dubrave i Osijeka pokazala se minornom u odnosu na korist koje su donijele odlične partije kontra Spartaka i Splita.

– Nije nam svakako drago što smo izgubili ove dvije utakmice, ali da nas je netko pitao prije mjesec dana bismo li radije četiri vezane pobjede u ABA ligi ili održati neporaženost u Premijer ligi, mislim da bismo objeručke prihvatili regionalni niz jer domaća sezona je duga i ima vremena nadoknaditi izgubljeno.

A što očekivati od prvog od dvaju vikend obračuna s Cibonom koja se u predbožićno vrijeme pregrupirala. Vratio joj se Josip Sesar na klupu i počela je pokazivati znakove buđenja u odnosu na katastrofalni uvodni dio sezone.

– Kada se promijeni trener u korak uglavnom idu promjene na energetskom i na motivacijskom planu, tako da očekujem jako zahtjevnu Cibonu u petak, pa onda i u nedjelju. Dobro izgledaju pod Josipom Sesarom, baš smo pogledali njihovu zadnju utakmicu kod Spartaka u Subotici gdje su uistinu dobro odigrali, držali se do samog kraja u utakmici i to je potvrda da će kako bude sezona sve više odmicala Cibona biti sve bolja i bolja. Mi se nadamo da će biti dobra utakmica i da će nas biti što više zdravih kako bismo mogli pokazati svoje pravo lice.

Što se tiče pravog lica, ono nije izostalo tijekom prosinca kao i na važnom gostovanju na Gripama iako ama baš nitko nije očekivao da ćete najproduktivniji dio sezone imati u razdoblju kada je više igrača bilo na tribinama nego na terenu.

– Sigurno su navijači očekivali da ćemo se patiti dok se ne uigra nova momčad i dok se ne prihvati sustav koji trener nameće, no pokazalo se s odmakom vremena da se počelo sve slagati na svoje mjesto i uhvatili smo jedan dobar natjecateljski ritam koji smo okrunili pobjedama unatoč činjenici da smo početkom prosinca ostali bez četvorice jako bitnih igrača. Mi ostali koji smo početkom sezone bili predodređeni za odraditi uloge od desetak, petnaestak minuta, došli smo u situaciju preuzeti glavne role. Trebalo je malo vremena da se na sve priviknemo, ali srećom pokazalo se da smo sposobni odraditi svoje zadaće na pravi način. Puno nam je značio dok je još Karlo (Žganec op.a.) bio s nama na terenu, no i on je otpao u međuvremenu pa smo se i bez njega snašli protiv Splita. Međutim, svjesni smo svi da s takvim kratkim fondom raspoloživih igrača ne bismo dugo izdržali, zato nam je jako važno da se u narednim utakmicama počnu ozlijeđeni vraćati u pogon kako bismo nastavili kročiti pobjedničkim stazama.

Klupa iskočila

U lijepu priču s iskakanjem tzv. rezervista u prvi plan uklopila se u posljednje vrijeme vidno podignuta forma Kalajžića. Spartaku je isporučio učinak sezone od 12 koševa, pet skokova, šest asistencije, dvije ukradene lopte, dok je kontra svojih bivših Žutih pokazao šarolik repertoar od 17 poena, šest skokova i četiri asistencije.

– Na pripremama sam se odlično osjećao i tada sam čak imao bolju ulogu u momčadi nego kada sam se vratio iz ozljede, što je i normalno jer je stigao u međuvremenu Vlado (Mihailović op.a.). Nakon zalječenja ozljede prihvatio sam to što sam morao malo-pomalo vraćati se u natjecateljski ritam, i uzimao sam samo ono što mi se dalo, a to je bilo nekih pet do deset minuta u ABA ligi, dok sam malo veće ovlasti imao u utakmicama hrvatskog prvenstva. Ispalo je da sam silom (ne)prilika u posljednjih mjesec dana dobio izraženiju ulogu i nadam se da sam je dobro iskoristio.

Naravno, ne istaknuti odličnu kemiju u svlačionici bilo bi potpuno nepravedno. Posebno se na Gripama mogla primijetiti ta kohezija unutar momčadi jer se i bez četvorice prvotimaca pokazalo da kompletni i pojačani Split nema šanse parirati.

– Uvijek se nešto tako desi kada vas je malo i sve je nekako negativno. Došli smo na Gripe malo i u grču, znali smo da nas nema i da smo umorni, i onda se dogodilo da smo se skupili, dobro odigrali, držali se plana svih 40 minuta i pokazali našu snagu momčadi. Ponosan sam na sve suigrače i baš smo bili jako sretni što smo uspjeli dobiti utakmicu u kojoj nam se nisu davale neke šanse – kazao je za kraj Kalajžić.