Marin Oršulić: 'Unatoč svemu, pokazali smo kako treba nositi dres Zadra'

Dojmovi se još nisu slegli, a rane još prilično dugo neće zacijeliti, svojevrsni je rezime trenera nogometaša Zadra Marina Oršulića nakon najgoreg mogućeg ispadanja iz kvalifikacija za Drugu NL. Zadrani su u nedjelju s 2:1 slavili protiv Segeste na prepunim Stanovima, no gostujući Mihael Zrinščak obranio je dva kaznena udarca tijekom finalnog raspucavanja i Zadar zavio »u crno«. Ostaje ogromna žal za velikom prilikom, naročito iz činjenice kako je Zadar u dvomeču bio daleko, daleko bolja i kvalitetnija momčad.

– Definitivno smo bili bolji i na terenu nismo zaslužili ovakav rasplet. Nažalost, ovo je život. Zadnja dva dana i noći su užasno teški, svima nama koji smo se borili čitavu sezonu i davali sve što možemo. Ja na kraju mogu biti samo ponosan na svoje igrače, na način kako su prezentirali sebe, svoj klub i svoj grad tijekom cijele sezone, a posebice u ovim kvalifikacijama. Mislim da, koliko god ovaj poraz na penale bio težak, svi do jednoga možemo uzdignutih glava izaći s terena – započeo je Oršulić dodajući kako je to izgledalo pred raspucavanje s bijele točke.

– Svi su bili iscrpljeni, igrači koji su pucali su se sami javili, stavili teret na sebe. Ja sam im dao povjerenje. Na kraju, nitko nije loše pucao, vratar Zrinščak je dva puta pogodio stranu i, nažalost po nas, lijepo obranio. Apsolutno nikome ne mogu reći jednu krivu riječ. Znali smo da je i naš vratar Matasović dobar na penalima, ali nažalost nije uspio »pokupiti« ništa.

Sezona za pamćenje

Dubok trag ostavio je Oršulić tijekom ovih gotovo godinu dana. Donio je na Stanove prvi trofej nakon tri godine, a za poraz nije znao čak posljednjih 20 kola lige.

– Došao sam s dva cilja, biti prvak 3. NL-Jug i uvesti Zadar u jači rang. Nažalost, nisam u ovom drugom uspio, ali nisam nezadovoljan jer sam vidio koliko se dečki trude i »ubijaju« za nošenje zadarskog dresa. Krenuli su prvih deset kola s tri poraza. To je bio rezultat mene kao novog trenera, novog sustava rada, treniranja, ali kad smo se posložili, kad smo kliknuli međusobno, smatram da smo izdominirali ligom. Na kraju smo imali tri-četiri boda prednosti, što je prilično čudno s obzirom na to da praktički ne pamtim kad smo posljednji puta izgubili utakmicu – objasnio je Oršulić.

Upravo momčad, koje se Oršulić dotaknuo, je uistinu nešto o čemu se stvarno nadugačko i naširoko može diskutirati. Krenuo je Oršulić u sezonu s vrlo mladom momčadi i jako puno nepoznatih imena.

– Isprofilirali smo Grgića, Matasovića, Jakira, Jukića-Peladića, Serbinova kojeg smo doveli iz Velog Vrha. To su sve momci koje na početku sezone gotovo nitko nije znao, nisu bili imena. Dosta njih niti nije imalo kontinuitet seniorskog nogometa, tako da je i taj prvi pravi dojam trebalo »preživjeti«. Na početnim pripremama nakon tjedan-dva stariji igrači su me ispitivali u smislu tko će još doći od pojačanja, što je sad ovo. Ja sam istinski vjerovao u ovaj projekt, jer da nisam ne bih ni dolazio u Zadar. Najviše se mogu zahvaliti Krševanu Santiniju koji je vjerovao jednako koliko i ja i imao hrabrosti dati mladim dečkima priliku. On je otišao iz kluba zbog svi znate kakvih situacija, no ja sam nastavio i vidite gdje me dovuklo – kazao je Oršulić dodajući kako je napredak nemjerljiv.

– Od prvog dana sam vidio u tim dečkima glad i želju. Svi su dobili priliku pokazati što znaju i, mogu potvrditi, svi do jednog su opravdali. Da, lakše je kad imate u svlačionici iskusne igrače poput Domagoja Muića i Šime Gregova, kad imate i Krešimira Luetića koji je sjajan igrač također, ali opet ona glad i želja su najpotrebniji.

Tužan je ipak bio rasplet jedne od sezona koje će se uistinu dugo pamtiti na Stanovima.

– Ovu sezonu najlakše ću sumirati tako da kad sam stigao u klub prošle godine, u klubu bilo 10-15 dečki, a sve smo završili s 3.000 ljudi na tribinama. Postali smo prepoznatljivi po stilu, načinu igre i formaciji. Normalno je da ću se propitivati zašto nisam nekoga stavio prije ili nekoga kasnije na uzvratnoj utakmici, ali kako sam rekao, sve je ovo život. Najviše mi je žao radi dečki. Ja sam puno toga već postigao u svojem nogometnom životu, no ovi dečki su stvarno nešto posebno. I znam da je to često floskula, ali najiskrenije mislim tako – istaknuo je Oršulić.

Budućnost upitna

Dok su na terenu gotovo cijelu sezonu tekli med i mlijeko, uz teren bilo je puno toga, često i ne baš najpozitivnijeg.

– Obrni, okreni preživjeli smo. Bilo je turbulencija, imali smo milijun i jedan vanjski utjecaj. Ja sam ovdje stigao nakon razgovora sa Santinijem i dobrim prijateljem Krešimirom Gojunom. Predstavili su mi viziju kluba temeljenu na mladim dečkima, još sam i ja imao mogućnosti raditi kako mislim da je najbolje i krenuo sam u ovo. Nažalost, oni su otišli, stigli su novi vlasnici, novi sportski direktor koji je prvotno bio zadovoljan poslom. Nakon toga, ubrzo nisam više znao tko, što radi, koga mogu nazvati, koga ne mogu nazvati ako imam slučajno kakav problem. Bio je to jako težak period, međutim srećom uza sebe sam imao Krešimira Jaklina i Zvonimira Jurića pa smo tako nas trojica uspjeli pregurati taj period. U posljednjih nekoliko ligaških kola stigli su nam i Josip Bilaver i Jurica Buljat te je sad počelo sve nekako bolje funkcionirati. Sve te stvari, koliko god smo se mi trudili, odrazile su se malo i na svlačionicu, ali hvala Bogu nisu se na igru i radi toga sam posebice ponosan – poručio je strateg Zadra koji još ne zna što će biti glede sljedeće sezone.

– Prerano je da me to pitate. Idem sam kući malo, odmoriti se. Treba prespavati nakon Segeste, dojmovi se smiriti i onda razmisliti. Treba sjesti s ljudima u klubu, popričati pa ćemo vidjeti. Da budem iskren, ni sam još ne znam što ću – zaključio je Oršulić.