Nova »karijera« jedne od najboljih zadarskih košarkašica

Kada bi vam netko kazao da nabrojite ponajbolje zadarske košarkašice od osamostaljenja, rijetko tko bi na listu stavio Ivanu Martinović. Gotovo svi – Ivanu Blažević.

Nekadašnja košarkašica Zadra, juniorska prvakinja Hrvatske i bivša reprezentativka posljednji angažman je imala prije godinu i pol dana u njemačkom prvoligašu Flippo Baskets iz Göttingena gdje je bila na prosjeku od 12 poena i nešto manje od pet skokova po utakmici, a u međuvremenu je ostvarila brojne uspjehe i na osobnom, preciznije obiteljskom planu.

– U međuvremenu sam se vjenčala, ostala trudna, našla posao i otišla nekim drugim, obiteljskim, vodama – otkrila je u uvodu Ivana Martinović koja je prije pola godine rodila djevojčicu oko koje joj se sada okreće život. Naglasak je stavljen na majčinstvo i posao, pa povratak na parket više nije u planu.

– Bio je u planu, svojedobno sam razmišljala o tome, no kako mi ide dobro u drugim stvarima nakon roditeljstva se nisam vraćala na tu priču – priznala je nekadašnja košarkašica Zadra, sjajna ljevakinja koja je karijeru odradila na poziciji centra.

Brojne uspomene

Tenisice su, dakle, obješene o klin. Idealna prilika za osvrt na bogatu igračku karijeru u kojoj je Martinović, tada Blažević, od hrvatskih klubova nastupala i za Gospić, Lupu Promotion, Pulu i Kvarner.

– Toliko toga mi sada pada na pamet, no kada bih na prvu morala nešto istaknuti to bi zasigurno bili nastupi za reprezentaciju i osvajanje prvenstva Hrvatske sa Zadrom. Među brojnim uspomenama, to su one koje se najviše ističu – istaknula je košarkašica koja potječe iz bogate sportske obitelji.

Otac Blaženko je čitavu karijeru nastupao za KK Zadar te je bio dio momčadi koja je 1986. u opjevanoj »majstorici« srušila tada moćnu Cibonu, majka Ana se u mladosti bavila rukometom te je sprintala na 100 metara, dok je i brat Nikola igrao košarku te je bio član omladinskih reprezentacija.

Kako je tih dana bilo počinjati u Zadru? U nekom drugom vremenu u kojem je košarka imala veći značaj, pogotovo u formativnim godinama brojnih djevojaka i mladića.

– Puno toga se promijenilo. Prije je bilo puno teže izboriti se za priliku i doći do seniorske ekipe, što je meni bio san kada sam bila mlađa. Iz tog razdoblja vučem predivne uspomene na nastupe u dresu Zadra, pri čemu se posebno ističe osvajanje juniorskog naslova prvaka Hrvatske – naglasila je novopečena majka.

Novi ciljevi

Martinović se u rodnom gradu zadržala do ljeta 2011. godine, da bi se nakon nekoliko domaćih avantura (Lupa promotion, Gospić, Kvarner, Pula) 2016. prvi put otisnula u inozemstvo. Prvo na istok, u Bosnu i Hercegovinu, gdje je sa sarajevskim Play Offom osvojila naslov državnih prvakinja, potom na zapad – u Italiju i Njemačku.

– Bilo je to jako lijepo razdoblje. Tri godine sam igrala u Italiji, gdje sam osvojila nacionalni kup, što mi je također jedna od najljepših uspomena iz karijere. U Njemačkoj sam provela posljednju profesionalnu sezonu i zaista mi je bilo super.

Dobro sam igrala i stoga su svi mislili da ću nastaviti s košarkom, no odlučila sam da je to – to. Ne bih rekla da sam se ispuhala, već sam jednostavno smatrala da je pravo vrijeme za nešto drugo. Za ostvarivanje drugih životnih ciljeva.

Košarka joj je puno dala, no lako je shvatila da je upravo tada bilo pravo vrijeme za stati. Stoga nije bilo puno predomišljanja.

– Rekla sam samoj sebi da sam ispunila sve što sam željela i završetak se dogodio u pravo vrijeme. Ne kažem da bi nastavak bio »patnja«, ali sve je došlo točno onda kada je trebalo. Sve se lijepo poklopilo. Kroz glavu mi je u nekoliko navrata prošlo pitanje hoću li se vraćati, ali na životnom planu stvari lijepo teku i sada više uopće ne razmišljam o povratku.

Ipak, to ne znači da je Martinović košarci rekla posljednje zbogom. Tko zna što budućnost nosi.

– Iskreno, u ovom trenutku nemam odgovor na to pitanje. Nakon što sam prestala igrati jedno vrijeme sam bila u trenerskim vodama u ŽKK Zadar. Ne mislim da ću u potpunosti otići iz košarke, nadam se da ću ostati u nekoj ulozi, no za sada to ne planiram. Ići ću korak po korak – zaključila je Ivana Martinović.