Utorak, 17. veljače 2026

Weather icon

Vrijeme danas

11 C°

RADIO ZADAR

KREŠO BUTIĆ O ŽIVOTNOM SNU: 'Da nije bilo vjernih navijača ne bi bilo ni Muzeja'

Autor: Portal ZL

17.02.2026. 16:26
KREŠO BUTIĆ O ŽIVOTNOM SNU: 'Da nije bilo vjernih navijača ne bi bilo ni Muzeja'

Foto: RADIO ZADAR



Što bi Zadar bio bez košarke?…pitanje je nad pitanjima. Da povijest ovog sporta kao najznačajnije stvari u percepciji modernog Zadra ne utone u zaborav, a imena igrača koji su stvarali priču ne postanu nepoznanica današnjim generacijama, pobrinuo se Krešo Butić, idejni začetnik i kolekcionar eksponata i dokumentacije koja će jednog dana krasiti Muzej zadarske košarke, piše Radio Zadar.




Ove nedjelje gostovao je u „Điru po Kalelargi“.


Krešo dolazi s Relje, kvarta koji je po logici blizine dvorane Jazine bio prenapučen sportašima, mahom košarkašima, ali i glazbenicima, umjetnicima, u biti kao neko mjesto koje je spajalo ulaz i izlaz iz grada pa kao takvo lokacijski bilo pogodno za život. Uz to, zelenilo, otvorena igrališta i vidici, djeci su bila prozor u svijet a kreativnosti nije nedostajalo


– Bilo je dosta mališana, toliko da su se dijelili u grupe za košarku i nogomet, a također smo birali hoćemo li pripadati u grupe sportaša, umjetnika, glazbenika i tako stvarali prijateljstva, priča Butić koji sa sjetom napominje da je nekada bilo i buke i poderanih koljena kada bi se vratilo doma što je danas gotovo nezamislivo.




– Osobno bih se spasio da mi dijete dođe poderanog koljena doma jer bih znao da je bilo na svježem zraku i da se igralo, dodaje podsjećajući da – premda nije bilo igrališta za nogomet – crtali bi se golovi na zidovima ili bi dva “babulja”  poslužila svrsi.


Gdje je nastala ideja za Muzej košarke pitanje je vjerojatno bez jasnog odgovora. Negdje vjerojatno u podsvijesti i kolektivnoj svijesti Zadrana koji su sa svojim igračima živjeli i proživjeli naslove prvaka obje države kao i one europske. Također i u onim „malim“ stvarima kao prikupljenim dresom prvaka Jugoslavije iz 1986. gdje se Butić dočepao dresa Ante Matulovića pa ga poput svetinje pospremio ispod jakne da na putu do kuće ne bi “nestao”.




– Priznajem, da nije bilo vjernih navijača ne bi bilo ni Muzeja. Oni su prikupljali dresove, opremu, navijačke rekvizite, fotografije, zvučne i tv zapise, novinske članke, plakate i razne slike od 1939. na ovamo. To je jako težak posao i iziskuje gotovo detektivsku predanost.


Cijeli razgovor pročitajte na ovom linku: