Žganec: Pojaviti se na balkonu vijećnice je nevjerojatan osjećaj

Nakon četiri osvojena naslova prvaka Hrvatske od 2015. do 2018. u dresu Cedevite Karlo Žganec je pridružio jubilarni peti koji će kako i sam kaže pamtiti najviše. U dresu Zadra 27-godišnji Zagrepčanin doživio je nešto što nije uspio u sva ta četiri navrata s Vitaminima. Grad košarke ipak zna kako častiti svoje šampione i kakav gotovo božanski status dobiju oni koji su se upisali u vječnu listu osvajača državnog naslova.

A kad su vječne liste u pitanju, onda se Žganec sada nameće kao jedan od istaknutijih po pitanju osvojenih naslova prvaka Hrvatske. Od aktivnih igrača uz Tomislava Zubčića ima trenutačno najviše titula, dok su na vrhu još uvijek s osam naslova nedostižna dvojica Ciboninih Davora, Kus i Marcelić.

Nevjerojatna sezona

– Pričali smo među sobom u svlačionici koliko tko ima osvojenih naslova, ispalo je da ih sve debelo šišam. Ipak, moram istaknuti razliku između svih tih naslova osvojenih s Cedevitom u odnosu na ovaj sa Zadrom, jer se sada prvi put dogodilo da nisam bio izraziti favorit uoči finala. Prije početka serije većina je ljudi mislila da će Split lagano iskontrolirati situaciju i doći do titule, tako da je ovaj sa Zadrom sigurno najslađi, a pogotovo kad se uzme u obzir da ni jednog prije nisam na takav način proslavio.

Nevjerojatna sezona, i to u globalu – istaknuo je Žganec navijački kolorit koji je kad je Zadar u pitanju uistinu bez premca. Potvrdila je to fenomenalna atmosfera u Krešinom domu koju je stvorilo devet tisuća ljudi, a što tek reći za proslavu koja je uslijedila po završetku utakmice.

– Svi su prije utakmice pričali kako se sprema velika fešta i doček na trgu, no pokušavao sam izbaciti sve te misli iz glave i fokusirati se na samu utakmicu. Inače sam uvijek pesimističan tip, uvijek vidim najgore moguće scenarije i tada sam bio u strahu da nešto nedajbože krene krivo. No, odigrali smo stvarno sjajno i kada smo se pojavili na balkonu vijećnice to je bio nevjerojatan osjećaj. Koliko ljudi, koliko pozitivne energije, koliko veselja i sreće smo im donijeli, to je nešto što ću zasigurno pamtiti cijeli svoj život.

Pored svih atributa koji se mogu s pravom prišiti momčadi u finalnoj seriji, od forme, fizičke pripreme, taktičke također, nekako se najviše ističe motivacija, glad za pobjedom, te velika emocija koja je izvirala iz svakog igrača na parketu i na klupi.

– Bilo je tu dosta nervoze, posebno je prije treće utakmice bilo teško to iščekivanje, a to onda može odvesti utakmicu i na jednu i na drugu stranu. Ne znaš hoće li te otčepiti skroz ili prebaciti u grč, pogotovo ako se ne otvori dobro i onda to uglavnom dovodi do kontraučinka.

No, na sreću dogodilo se ovo prvo, svi smo i pojedinačno i momčadski odradili svih 40 minuta na visokom nivou. Naravno tu ne treba zaboraviti spomenuti vrhunsku mentalnu i taktičku pripremu našeg stručnog stožera.

Tempirali formu

Na sve to se idealno nadogradila fanatična podrška navijača koji su uistinu bili pravi šesti igrač u sve tri utakmice finala.

– I prije prve utakmice u Splitu, sjećam se kad smo bili u svlačionici i spremali se za izlazak na zagrijavanje, da su me proželi trnci koliko je grmjelo na tribini gdje su bili smješteni naši navijači.

Pred kraj druge također, kada smo bili svjesni da nosimo 2-0 na Višnjik, to navijanje i podrška je bilo za svaku pohvalu, ali za ovo što su nam priredili u Zadru na to nemam riječi, to može samo Zadar i nitko sretniji od mene da sam tako nešto doživio.

Cijela finalna serija protekla je nekako izvan svih očekivanja, naravno na koje se nijedan Zadranin nema pravo žaliti. Očekivala se duga i naporna rovovska bitka, pogotovo jer je Split tijekom sezone pet puta, i to u nizu, nadjačao Zadar.

– Dobili smo prvu utakmicu koju smo igrali još na jesen prošle godine na Gripama kad je Split bio u lošem stanju, tek su im došli Nelson i Sullivan i počeli su se tek nakon toga dizati te su u dobrom dijelu sezone izgledali najbolje od svih hrvatskih klubova.

Izgubili smo pet utakmica zaredom od njih, iz razloga što su nam fizički odgovorili i zatvorili nam tranziciju, ali uzvratili smo im punom mjerom u finalu. Trener Jusup i stručni stožer su nam odlično tempirali formu, mentalno i taktički nas pripremili i mislim da smo stvarno dominantno izgledali u ove zadnje tri utakmice.

Šime Zelić/PIXSELL

Isplatilo se

Pored neočekivano lakog posla u finalu, rezime cijele sezone za klub s Višnjika podsjeća više na neku bajku. Krenulo se u sezonu s tisućama upitnika, nitko tada na Zadar nije bio kadar staviti ni pet para da će na koncu doći do naslova prvaka Hrvatske, a prije toga i završiti u doigravanju ABA lige. Doslovno transformacija iz ružnog pačeta u bijelog labuda, što je trener Jusup nazvao čudesnim putovanjem.

– Iz više aspekata je ovih deset i kusur mjeseci bilo za nas jedno čudesno putovanje. Iskreno, nije baš sve tako bajno izgledalo na početku priprema i tada je izgleda samo trener Jusup vjerovao da možemo do ovakvih rezultata. Čak smo i mi igrači bili podosta skeptični oko rostera, bilo je naporno te smo imali velikih problema sa smještajem, ali kako je odmicao pripremni period počele su se stvari mijenjati na bolje. Štoviše, odigrali smo odličan turnir u Francuskoj i sve je to nekako počelo sjedati na svoje mjesto, jeste bila malo turbulentna sezona, ali isplatilo se na kraju.

Kad se već priča o kraju, je li epizodi u Zadru kraj ili je pak moguće da će i sljedeće sezone pisati Žganec iznad broja devet na dresu Zadra.

– Meni je u Zadru što se tiče života i košarkaškog dijela bilo stvarno jako lijepo. S trenerom Jusupom sam super surađivao, kao i prije u Zagrebu i on je ponajviše zaslužan za cijelu moju dobru sezonu. Postavio mi je nekim dijelom i igru kako meni odgovara kada sam već igrao na petici, jer da me je stavio u ulogu rollera to sigurno ne bi dobro izgledalo.

Što se tiče produljenja suradnje za to je još definitivno rano. No, činjenica je da svi mi igrači igramo i zbog novaca, a tu ima još uvijek nekih povećih zaostataka i to moram uzeti u obzir ako ćemo sjedati za stol i pregovarati. Ako će se ti zaostaci riješiti onda možemo razgovarati – zaključio je Žganec.