Prije 60 godina KK Zadar osvojio prvu od šest titula prvaka Jugoslavije

Prošlo je 60 godina od kada su košarkaši Zadra pod vodstvom trenera Enza Sovittija osvojili prvu titulu prvaka Jugoslavije. Dogodilo se to u subotu 23. listopada, kada su Zadrani na otvorenom igralištu u Jazinama (sezona se igrala od proljeća do jeseni), u izravnom dvoboju koji je odlučivao o prvom mjestu, pobijedili ljubljansku Olimpiju 80:75. Uoči utakmice s Olimpijom Zadar imao 17 pobjeda i četiri poraza, a Olimpija je bila na 16-5.

Stoga je Zadranima trebala pobjeda, koju su i izborili preokretom u drugom poluvremenu, budući da su gosti na odmoru vodili 44:39. Da su Slovenci pobijedili imali bi isti omjer i prema tadašnjim pravilima igrala bi se majstorica za prvaka na neutralnom terenu.

Zadar je tako postao prvi hrvatski klub koji je postao prvak Jugoslavije (Crvena zvezda 1946. – 1955, Proleter Zrenjanin 1956., Olimpija 1957., 1959., 1961., 1963, OKK Beograd 1958., 1960. 1963. 1964.)

Bio je to do tada najveći sportski događaj u poslijeratnom Zadru, a kako je Boris Dimitrović, tajnik kluba, izjavio u najavi utakmice, brzinski se rasprodalo četiri i pol tisuće ulaznice, koliko ih je i pušteno u prodaju.

Slobodna Dalmacija u najavi utakmice piše da je “poznato da u Zadru, Šibeniku, Splitu i drugim mjestima Dalmacije vlada nezapamćen interes za ovu odlučnu utakmicu”. Velika podrška navijača razlog je i što se 1965. godina smatra početkom organiziranog navijanja u Zadru, odnosno osnutkom skupine Tornado.

Nastupilo 16 igrača

Narodni list piše da je za Zadar te sezone napustilo 16 igrača, a njih 15 upisali su se u strijelce. Jedini kojem to nije uspjelo bio je Bruno Kresoja. Najefikasniji igrač s 463 koša bio je Giuseppe Giergia. Slijede Željko Troskot (357), Bruno Marcelić (318), Miljenko Valčić (267), Mile Marcelić (154), Đuro Stipčević (121), Petar Jelić (90), Krešimir Ćosić (83), Nedjeljko Ostarčević (48), Velimir Čubrić (11), Jure Košta (6), Milan Komazec (5), Goran Brajković (2), Pero Anić (2), Tihomir Zanki (1). Tri igrača postigli su koševi na svim utakmicama na kojima su nastupili (Giergia, Troskot, M. Marcelić).

Rastrgani dresovi

Utakmicu je u zadarskom tjedniku Narodni list 30. listopada 1965. prokomentirao Zdravko Artić.

– Može li samo jedan sportski uspjeh, sam za sebe, dignuti na noge čitav grad, dovesti na betonski stadion stotine ljudi koji nikad prije nisu dolazili na košarkaške mečeve, skrenuti puteve prolaznika ka Zadru, učiniti da jedna noć postane noć slavlja, da jedna pobjeda dade pečat čitavom tjednu?

Ovo se pitanje nametnulo samo od sebe nakon slavlje što ga vidje i doživi Zadar treće listopadske subote ove godine. Dvanaestorica skromnih i hrabrih zadarskih momaka izdržala je i u jednoj iscrpljujućoj trci ka najvišem postolju postigla uspjeh.

Trening uoči odlučujuće utakmice za prvaka/MUZEJ ZADARSKE KOŠARKE

A nakon sportskog uspjeha, nakon onih pet koševa prednosti trebalo je izdržati – oduševljenje.

Pobjede su drage. No, ono što se doživjelo prešlo je granice sportskog slavlja. Bila je to večer, bila je to noć jedne radosti koja nije bila samo radost zbog jednog sportskog uspjeha…

Kada kroz koji tjedan budemo uz radio-aparate osluškivali vijesti s borilišta na dalekim meridijanima mi ćemo – kao i obično – na usnama nositi ono “Ajde, Zadar!”, uvjereni da će njihove pobjede i njihovi porazi biti trijumf sporta, čistog sporta, čiji su protagonisti košarkaši – najbolje što ima sportski Zadar.

Najdraži zapisnik

U pobjedničkom zagrljaju nakon utakmice našli su se igrači svih poslijeratnih generacija zadarskih košarkaša. Tako se može doznati da se “veteran Đuro Vujanić digao iz kreveta stegnut išijasom da bi prisustvovao pobjedi. Vlado Šešelja doputovao je iz Pule, a Cico Troskot isposlovao je izlaznu dozvolu iz susjedne kasarne”. Paulo Tičina kaže kako se “mi stariji igrači moramo više radovati.

Naš san ostvarili su mlađi”, Đorđo Zdrilić primjećuje kako se “poslije 20 godina ostvarilo ono za čime su žudjele mnoge generacije”, a zanimljiv je i komentar zapisničara Zvonka Škarice: “Moj najdraži zapisnik otkako me bolest otrgla s terena i postavila pred zapisnički stol.”

Joško Frančeski je u Slobodnoj Dalmaciji u osvrtu na utakmicu pod naslovom Zvjezdani trenuci košarke, objavljenom 26. listopada 1965., između ostalog, napisao.

– Dva sata prije početka “meča stoljeća” između Zadra i Olimpije sve se kretalo u jednom smjeru: Jazine. Šarolika je ta rijeka koja protječe Kalelargom; mlađarija buči, momci i djevojke kupuju papirnate kapice na kojima je domaći tim već promoviran u prvaka…

Stadion je krcat, a čitav sat treba čekati start… “Bijeli” izlaze na teren; bum! Rogovi tule, zvona zvone, čegrtaljke se okreću rakete pucaju. Stadion frenetično diže ruke u zrak, dok naposljetku sve ne nadvisi žestoka brodska sirena. Utakmica je počela i završila, a da ovo neviđeno bodrenje nije prestajalo.

Karantena u Biogradu pred utakmicu, odozdo prema gore: Trener Enzo Sovitti, predsjednik Branko Periša, Bruno Marcelić, Krešimir Ćosić, Petar Anić, Milan Komazec, Petar Jelić, Đuro Stipčević, Miljenko Valčić, Jure Košta, Marko Ostarčević, Mile Marcelić, Velimir Čubrić, Giuseppe Giergia/MUZEJ ZADARSKE KOŠARKE

Zapravo, relativno zatišje je nastupilo u pauzi između prvog i drugog poluvremena. Tada je dvadesetak vojnika, navijača Olimpije, osjetilo svoj trenutak i počelo bodriti Ljubljančane. Začas je uključena brodska sirena, pa su ovi prilično komično izgledali.

Podsjećali su na zbor pjevača iz nijemog filma. Završetak dvoboja nije označen zviždukom. Najprije su navijači iz blizine sudačkog stola uletjeli između koševa, a trenutak kasnije gledalište se prebacilo na igralište.

Bio je to zaista neviđen spektakl. Svi “bijeli” su se našli na ramenima mase, a trenutak kasnije oni uopće nisu bili “bijeli”. Dresovi se nemilice parani, a igrači su u krpicama kroz gomilu s mukom plivali prema svlačionici.

Narodni list od 30. listopada 1965./OSOBNA ARHIVA

Pobjeda u Beogradu

Zadar je sezonu počeo s tri pobjede nakon čega je u 4. kolu poražen u Karlovcu kada su se, kako piše Narodni list, “pojavili pesimisti koji su procijenili da je domet Zadra oko četvrtog mjesta”. Tako se i činilo nakon što je polusezoni Zadar imao osam pobjeda i tri poraza (nakon Karlovca, Beograd i Olimpija, svi u gostima).

Ipak, u drugom dijelu lige u 11 utakmica Zadar je izgubio samo jednom, od Lokomotive (kasnije) Cibona, a prvi put prvo mjesto je dohvatio nakon 16. kola i nije ga ispuštao do kraj sezone.

Kapitalnom se pokazala pobjeda u Beogradu protiv Partizana 89:88 i to nakon što su Zadrani u jednom trenutku gubili čak 23 razlike.

Momčad je na terenu predvodio Giuseppe Giergia, koji se vratio iz vojske, i najzaslužniji je za odličnu sezonu, okrunjenu velikom pobjedom protiv Olimpije. Giergia je Ljubljančanima ubacio čak 37 koševa, postavši apsolutni zadarski junak.

Leonardo Bajlo

Kondicijski trener Zadra bio je legendarni profesor Leonardo Nardi Bajlo, koji nas je napustio 14. veljače 1986.

– Osvajanje prvenstva rezultat je normalnog rada koji se posljednje tri godine provodi u klubu – pred dvije godine četvrti, lanjske godine drugi, a ove godine prvi. Igrači su naviknuli na kondicijski rad, iako on nije tako zabavan kao igra s loptom – rekao je Bajlo nakon utakmice.

– U početku prvenstva nisam bio optimist. Mnogi su mi to zamjerili. Igrali smo ne tako sigurno jer svi nisu izvršavali zadatke trenera. Mladi naročito. Isuviše su težili za samoisticanjem.

I meni se prebacivali da “soliram”, da ne igram za ekipu, da se želim istaknuti.

Meni takva afirmacija nije bila potrebna, a sve što sam radio bilo je u interesu kolektiva. I drugima savjetujem da se igrom za kolektiv i pojedinac može istaći…

Mi smo osvojili prvenstvo u Beogradu jer smo od osam mogućih osvojili šest bodova, što nije pošlo za rukom ni Olimpiji ni Beogradu, a ne u posljednjoj utakmici s Olimpijom kako to mnogi žele prikazati – rekao je Giergia za Narodni list.

Kako piše u knjizi Drage Marića o povijesti zadarske košarke Giergia je nakon utakmice izjavio i: “Na početku lige sam tvrdio da ćemo biti prvaci i prvaci smo. I neka se zna, ne posljednji put”. Vrlo brzo se potvrdilo da je Giergia itekako bio u pravu.

Bila je to sezona u kojoj i Krešimir Ćosić napravio prve ozbiljn(ij)e korake u seniorskoj košarci, iako je za Zadar debitirao još ranije. Utakmica protiv Olimpije mu je bila već 30. za matični klub…

ZADAR      80 (39)

OLIMPIJA      75 (44)

ZADAR – Igralište Jazine. Gledatelja: 5.000. Suci: Jakšić (Beograd), Pastor (Novi Sad).

ZADAR: Čubrić, Stipčević 12, Valčić 6, Ostarčević 5, B. Marcelić, Košta, Giergia 37, Ćosić 4, Komazec, Anić, Jelić 8, M. Marcelić 8. Trener: Enzo Sovitti.

OLIMPIJA: Dolinšek, Povž, Vrhovec, Jelnikar, Miler, Logar 22, Dermastija 12, Hočevar 8, Eiselt 14, Daneu 11, Pavlović 6, Potočnik 2.