Josip Perinić: " Zbog Futsal akademije sam barem pet puta bolji igrač..."

Nikakva nepoznanica nije da su Vrsi, odnosno famozna Gusterna dugo vremena plodno tlo za malonogometne talente. Ogledalo se to kroz silne igrače koji su stasali upravo na tadašnjem betonu Gusterne te gotovo redovno donosili titule u svoje mjesto. Kako za druge momčadi, tako i baš za Vrsi. Danas, u novije doba tu je umjetni trava, a stara Gusterna iznjedrila je još jednog pojedinca – mladog Josipa Perinića, čiji se talent u vrškom kraju označuje u superlativima. Koliko talenta ima u ovom 19-godišnjaku najbolje oslikava nedavni potpis ugovora s jednim od najboljih klubova Hrvatske, Futsal Dinamom.

– Još malo sam kod kuće, odmah poslije Velike Gospe, idem za Zagreb i počinju klupske pripreme. Malo je reći da sam uzbuđen – kratko će Perinić kojeg je Dinamo želio već prije nekog vremena.

Juniori

– Obiteljski smo tada odlučili da nije vrijeme za otići jer sam još bio u srednjoj školi. Dogovorili smo se kod kuće da ću prvo riješiti školu, a onda ćemo vidjeti što i kako. Rekli su u klubu da ja kad god poželim da su mi vrata otvorena. Sad nakon što sam maturirao, prošao sam kroz ta vrata.

Odradio je Vršanac već jedan turnir u Zagrebu s novim klubom. Na Futsal Cupu Zagreb je osvojeno drugo mjesto.

– Bio mi je gušt igrati, bez nervoze. Opušteno smo svi zajedno igrali, na kraju smo u finalu izgubili od vrhunske momčadi iz Slovenije. Više je to bilo uigravanje nas juniorske momčadi. Ja sam jedini novi u tom sastavu u odnosu na prošlu godinu. Plan je igrati za juniore i trenirati sa seniorima pa ako se otvori koja prilika, neki žuti kartoni, ozljede ili nešto, to bi bio samo dodatak.

Hajduk i Dinamo

Vršani su poznati i kao veliki Hajdukovci, a sada jedan od njih postaje Dinamovac. Na prvu se čini kao nezavidna kombinacija, ali…

– Nisam još u selu naletio na ružan komentar. Svakome je drago da idem, da napredujem i vidim da su sretni zbog mene. Da, svi jesu Hajdukovci, ali očito je ljudima važnije da netko domaći proba uspjeti, nego od dresa u kojem će to probati. Lijepo je to za vidjeti.

Prvi je to odlazak mladog Vršanca na dulje razdoblje od kuće koji će uz futsal gurati i fakultet.

– Ide puno prijatelja na fakultet tako da neću biti potpuno sam. Očekujem niti malo slobodnog vremena s obzirom na to da sam upisao i Promet. Da je samo nogomet u pitanju, moguće niti ne bih otišao u Zagreb. Odlučio sam da fakultet moram upisati, bez toga ništa. Dvoumio sam se oko Kineziologije, ali odlučio sam se za Promet jer za trenera ako ću htjeti mogu otići položiti licence.

Pripreme

Kao i kod svih ostalih sportaša, ljeto prije početka službenih priprema koristi se za osobno pripremanje da se na klupske stigne u što kvalitetnijem stanju.

– Kod nas to ide kroz ove lokalne turnire, to je najbolji način jer si cijelo vrijeme uigran. Međutim, ozlijedio sam se nešto i sad sam odlučio stati na loptu tako da ću privatno otići kod trenera i prijatelja Luke Mrkića pa ću odrađivati s njime vježbe. Super mi je s njime jer se lako možemo dogovoriti, sve ide svojom voljom. Odnosno na meni je koliko ću se htjeti spremiti – kaže Perinić pa ističe zašto je toliko važno doći spreman na pripreme.

– Prošle godine je to funkcioniralo tako da su treninzi svaki dan, dva-tri puta tjedno su po dva treninga u danu. Vrlo jak ritam je od samog početka.

Želje od sezone u modrom dresu su jednostavne…

– Veliki napredak od sebe. Puno novih pojmova, popunjavanje nekih segmenata igre koji mi fale. Trebali bi biti najbolji u državi, ali vidjet ćemo. Njihovoj školi nije cilj rezultat juniora, nego profilirati što više igrača, da u seniorima imaju svoje igrače.

Prošlu sezonu Vršanac je bio kapetan juniorskog sastava zadarske Futsal akademije koja je u svojoj prvoj sezoni postojanja došla do petog mjesta u državi. Taj rezultat nije ugodno iznenadio samo ljude koji prate malonogometna događanja.

– Ovaj sport se ne može igrati bez treninga. Futsal je sport koji se igra po šabloni, odnosno treba uigranost. Ako nismo svi na treninzima, izgubi se to i rezultati odu u krivo. Bili smo prva momčad države dosta dugo i onda kako je došlo razdoblje kad nismo trenirali kako treba, tada smo počeli padati. Krenu porazi, izgubi se i volja, mentalitet… Zvali smo na početku prijatelje da nas se uopće skupi, nitko nije znao igrati s drugima i mislio sam da to može ići do neke granice, ali peto mjesto u državi stvarno nisam mislio. Treneri Matulina i Vidaković su napravili čudo, pogotovo kada se doda da zbog velikog nogometa veći dio sezone nismo imali neke igrače – objašnjava mladi malonogometaš povlači paralelu bivšeg i novog kluba.

Reprezentacija

– Ljudi se ovdje stvarno trude, treneri moraju misliti o svemu, nema nekog gore koji sve rješava. Napravili smo rezultat kojeg nitko nije očekivao. Siguran sam da smo trebali biti među četiri, međutim sami sebe smo zeznuli. Velika je razlika Zadran i Dinama. To je klub koji je već dugo vremena priznat, ima financijsku podršku, ovdje je to prilično slabo. Nadam se da će se u Zadru pojaviti sponzori nakon ovog rezultata, u svakom slučaju bilo bi lijepo da se još više to potakne. Talenata ima, ponajprije kadeti koji su i nama juniorima stigli na završnicu sezone. Jako su dobri dečki, ali tako se dogodilo jedno vrijeme da nas se nije moglo skupiti na treninzima. Malo maturalne, malo posao i otišlo je nizbrdo.

Kuka i motika digli su se krajem siječnja kada Perinić, tada najbolji juniorski strijelac Hrvatske, nije bio pozvan u reprezentaciju. A poziv nije stigao niti malo manje od dva mjeseca nakon za kvalifikacije za Euro.

– Svi dečki koji su bili, to su jako dobri igrači. Svatko ima svoj odabir. Iskreno, nisam uopće reagirao. Ne određujem ja to. Svatko bi želio biti pozvan, ali nije mi smetalo jer umišljeno je očekivati pozivnicu. Reprezentacija je samo bonus. Iako, smatram da je netko iz naše momčadi trebao biti pozvan, ne moram biti ja, nego bilo tko, s obzirom na to da smo u tom trenutku bili najbolja momčad države. Barem netko je zavrijedio makar i sjediti na klupi, čisto da se ispoštuje rezultat momčadi. Ali, kako sam rekao, to je nečiji odabir i to poštujem – apostrofira Perinić pa dodaje da se može zamisliti u kockastom dresu.

– Ima do toga još jako puno rada i vremena. Bitno da se što prije uklopim u momčad i sustav igre. Jednog dana kad dođem u seniore, da mi to ne bude velika razlika. Lakše mi je igrati sa seniorima, nego s dečkima mojih godina. Protiv iskusnijih igrača se naviknete lakše kako igrati, no Akademija mi je puno pomogla. Zbog nje sam barem pet puta bolji igrač nego što sam bio prošle godine – zaključuje Perinić.