Hrvatskoj se dogodila repriza prvog nastupa na SP-u Rusiji, jedina razlika je što Marokanci nisu zabili - autogol

ZAGREB Zlatko Dalić danima je govorio da je prva utakmica na Svjetskom prvenstvu najvažnija jer određuje ton nastavka turnira, a zatim je protiv Maroka odlučio igrati na sigurno, kao da mu je glavni cilj izbjegavanje poraza. Srećom po Hrvatsku, ni Walid Regragui nije bio puno hrabriji na suprotnoj strani.

Zapravo, nije pretjerano reći da je prvi nastup Hrvatske u Kataru bio svojevrsna repriza utakmice s Nigerijom u Kaliningradu, na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Samo, ovoga puta je suparnik s afričkog kontinenta bio osjetno discipliniraniji i nije načeo sam sebe autogolom.

Bilo bi pretjerano zaključiti da bod na otvaranju Mundiala ima konture tragedije i označava početak kraja. Uostalom, Hrvatsku čekaju još utakmice s Kanadom i Belgijom, što, barem u teoriji, otvara prostor za osvajanje prvog mjesta u skupini. Međutim, sučeljavanje s Maroko je nedvojbeno pokazalo da si Dalić više ne može priuštiti igranje na sigurno.

Početne minute protekle su u obostranom ispitivanju pulsa suparnika, uz osjetnu dozu opreza i prilično agresivnog pritiskanja igrača s loptom u nogama. Bilo je više nego očigledno da nitko ne želi preuzeti preveliki rizik. Barem ne u tako ranoj fazi utakmice.

Igrala se 6. minuta kada je greška veznog reda Maroka otvorila iznenadnu priliku za Hrvatsku. Mateo Kovačić gurnuo je pas u prostor za Andreja Kramarića u kazneni prostor, ali Romain Saiss bio je za korak brži i izbio je loptu u korner, koji nije donio ništa više osim gužve za podizanje temperature na tribinama.

U igri s dosta obostranog opreza dobar znak za Hrvatsku su predstavljale odriješite intervencije Joška Gvardiola, koji je donosio sigurnost obrambenoj liniji. S druge strane, napadačke akcije bile su prilično sramežljive, bez pravih rješenja u zadnjoj trećini terena.

Tako je drugu solidnu situaciju otvorila tek nova greška Marokanaca, odnosno neprecizno dodavanje Selima Amallaha u 17. minuti. Ivan Perišić presjekao je loptu na trideset metara od gola i odmah je pucao, nadajući se da će uhvatiti Bona na krivoj nozi. Taj udarac prohujao  malo iznad prečke, s time da je golman Maroka ipak bio dobro postavljen.

U idućih sedam-osam minuta Lavovi Atlasa su se ohrabrili i napravili pritisak, a pri tome su im na ruku išle i pomalo panične intervencije suparnika. Srećom po hrvatske ambicije, Marokanci nikako nisu uspijevali doći do situacije koja bi im donijela priliku za udarac po golu. Najbliže tome došli su u 19. minuti, kada je Luka Modrić na 25 metara od sredini gola faulirao Achrafa Hakimija, a Hakim Ziyech je napucao loptu u živi zid.

Maroku se mora priznati da je u tom razdoblju utakmice odlično stajao u obrambenom bloku, disciplinirano pokrivajući svaki milimetar slobodnog prostora. Doduše, tu im je pomogla i ziheraška igra Hrvatske, koja je u završnicu dolazila s malo igrača, kao da je neopisivo snažno trese strah od kontre suparnika.

Prvu suvislu akciju donijela je tek sudačka nadoknada, odnosno Perišićevo proigravanje za Bornu Sosu, koji je zatim pobjegao po lijevoj strani i uposlio Nikolu Vlašića, čiji je pokušaj s vrha peterca Bono uspio obraniti. Bila je to najveća prilika u prvom dijelu, a nešto kasnije Luka Modrić je pucao sa sedamnaest metara, a lopta je prohujalo nekoliko centimetara iznad prečke.

Aktivna završnica definitivno je donijela nadu da se Hrvatska razbudila, nakon više od četrdeset vrlo skromnih minuta za reprezentaciju takvog kalibra. Nastavak je otvoren ulaskom Marija Pašalića, umjesto Vlašića, koji je preventivno zamijenjen zbog bolova u desnom listu. Način igre je, pak, i dalje je djelovao isto, s time da su se Marokanci ohrabrili i pokušavali su visoko pritisnuti zadnju liniju suparnika.

To im je u 50. minuti donijelo udarac glavom Noussaira Mazraouija, koji se pri tome ozlijedio i ostao ležati, čime se Hrvatskoj otvorila prilika za napad po praznom desnom boku. Ta akcija iznjedrila je korner, nakon kojeg je nastala velika gužva u kaznenom prostoru Marokanaca. Tu je Bono uspio skinuti loptu ispred Gvardiola, a zatim je nedovoljno snažan pokušaj udarca Dejana Lovrena iz pada bez puno problema zaustavljen ispred crte.

Kada je Yahia Attiat Allah ušao umjesto Mazraouija, Hrvatska je opet postala bezopasna, iako joj je Maroko prepustio inicijativu i posjed lopte, čekajući priliku za kontru. Jednostavno, igrači su se premalo kretali, a suparnik je vrlo učinkovito pokrivao sve koridore prema svom golu. Ta pat pozicija je vrlo vjerojatno uvjerila Dalića da mora nešto mijenjati, i tako je u 71. minuti nevidljivi Kramarić prepustio svoje mjesto u vrhu napada Marku Livaji.

Uskoro je uslijedio i ulazak Lovre Majera umjesto Kovačića i prebacivanje Perišića na desnu stranu. Međutim, tada je već bilo prekasno za išta drugo osim očajničkih poteza, u nadi da se nešto može promijeniti. Dobro organizirani Marokanci čvrsto su držali bod, a Hrvatska se do kraja gušila u vlastitoj sterilnosti.