Hajduk danas slavi 113. rođendan! 'Bez obzira na sve Hajduk je uvijek više od bilo čega'

Fabjan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić, Vjekoslav Ivanišević, a po nekima i Vladimir Šore, kada su prije nešto više od 113 godina nakon utakmice Slavije i Sparte u Pragu sjeli »U Fleku« i došli na ideju o osnivanju kluba u svojem rodnom gradu, sigurno nisu mogli ni pretpostaviti u što će se njihov klub jednog dana pretvoriti, odnosno kakav »div« će postati. Nije »Hajduk« ni bio prvo rješenje za ime kluba, nego glavne zasluge za ime ovog kluba pripadaju profesoru Josipu Baraču nakon što su mu spomenuti studenti »uletjeli« u ured poput hajduka, odmetnika koji su se borili protiv Osmanlija. I tako, malo po malo, dan po dan, hrvatsko-birokratskim rječnikom »papir po papir« i stigao je 13. veljače 1911. kada je tadašnja vlada prihvatila dozvole za rad i pravila kluba. Ostalo je povijest…

Više od nogometa

Od Starog placa preko privremene zabrane tijekom Drugog svjetskog rata pa sve do zlatnih vremena splitskog kluba te Poljudske lipotice 1979. godine, mijenjali su se igrači, treneri, legende kluba, no ostajalo je jedno – ta svojevrsna »luda« privrženost klubu. Hajduk je davno nadmašio pojam nogometnog kluba. Da je uistinu tako jasno je to od »davnih« dana i Velog mista, u novije vrijeme Udruge Naš Hajduk, knjige kolege Borisa Dežulovića »Bili libar«, no i mnogih drugih njegovih tekstova, ali i te neobjašnjive ljubavi te privrženosti klubu od strane običnih »smrtnika«. U zemlji punoj mita, korupcije, kriminala, nepotizma i cinizma Hajduk je uspio zadržati identitet i održati obećanje prema sebi i drugima nastalo još od početka, a to je da se »obični« ljudi mogu organizirati i imati svoj nogometni klub koji je više od »pukog« nabijanja lopte. Prebacimo se mi na travnjak. Ove sezona rezultatski je skoro najbolja još od davne titule prije 19 godina. Između tadašnje i današnje momčadi postoji jedna poveznica – Dragan Blatnjak. Nekada igrač, danas pomoćni trener Mislavu Karoglanu.

– Ako budem poveznica za titule nitko sretniji od mene. Imao sam sreću i privilegiju da sam 2004. i 2005. igrao u Hajduku i doživio san s ovim klubom. Potrudit ćemo se ove godine vratiti titulu na Poljud, odakle je predugo izbivala. Pobjeda u nedjelju protiv Slaven Belupa bila je odličan dar navijačima, klubu, ali i svima nama za 113. rođendan. Hajduk je ogroman klub koji je postao više od nogometa, a takvih nema mnogo. I ovaj 113. rođendan velika je stvar svakom. Čast je i privilegija bila nositi dres Hajduka, ali i danas biti trener u klubu. Ogromna je sreća biti uopće dio zajednice, a kamoli unutar kluba, ali s druge strane svima nam je jasno koliko obvezu nosi Hajduk – istaknuo je Blatnjak.

Neobjašnjivo

»Igrao sam za Hajduk i neke druge manje klubove« – legendarna je rečenica Alena Bokšića kojom se gotovo savršeno objašnjava što Hajduk znači Splitu i Dalmaciji. To »nešto« je neobjašnjivo kako Dalmatincima, tako i »došljacima« poput Blatnjaka.

– Hajduk je dio osobe, dio života. S njim se budi i liježe. I danas svaki put kad dođem na Poljud osjetim strahopoštovanje prema klubu. Hajduk previše znači svima zajedno. To ne možete znati do kada ne osjetite. Iskreno, malo je teže sve ovo proživljavati kao trener jer nemate prava na veću pogrešku, kada ste igrač ako imate loš dan »šlepate« se uz suigrače koji imaju dobar dan – objasnio je Blatnjak.

Jako dobre rezultate postiže Hajduk, trenutačno je u »mrtvoj« utrci za naslov prvaka, a Blatnjak ne »trči pred rudo«.

– Puno je utakmica, tako da motivacija i atmosfera u klubu se drže pod kontrolom. Nema razgovora o tituli na utakmicama i treninzima. Nismo strojevi, tako da je priča o tituli u našoj podsvijesti, no nemamo pravo dizati euforiju. Idemo mirno, susret po susret kako i treba. Navijači su nešto drugo. U Splitu je uvijek euforija, u dobru i zlu. Bez obzira na sve Hajduk je uvijek više od bilo čega. Uvijek će biti mase ljudi koja će doći i bodriti momčad, u tome i jeste čar – zaključio je Blatnjak.

Od početka 2024. godine u Hajduk se učlanilo preko 93 tisuće ljudi. Misao vodilju i najtočniju rečenicu od svih vezanih za ovaj splitski klub rekao je legendarni Meštar: »Raspast se može Austrija, krepat moredu svi kraljevi i carevi, ma ‘Ajduk će ostat!.« Sretan rođendan Hajduče!

Klupski uspjesi

18 državnih prvenstava: 1927., 1929., 1940./41., 1945., 1946., 1950., 1952., 1954./55., 1970./71.,1973./74., 1974/.75., 1978./79., 1992., 1993./94., 1994./95., 2000./01., 2003./04., 2004./05.

17 nacionalnih kupova: 1966./67., 1972., 1973., 1974., 1975./76., 1976./77., 1983./84., 1986./87., 1990./91., 1992./93., 1994./95., 1999./00., 2002./03., 2009./10., 2012./13., 2021./22., 2022./23.

6 hrvatskih kupova: 1992., 1993., 1994., 1995., 2004., 2005..

Liga prvaka (Kup prvaka): 1975./76. (četvrtfinale), 1979./80. (četvrtfinale), 1994/95 (četvrtfinale).

Kup pobjednika kupova: 1972./73. (polufinale), 1977./78. (četvrtfinale).

Kup UEFA: 1983./84. (polufinale), 1985./86. (četvrtfinale).

Dvoransko prvenstvo Prve HNL: 2008., 2009.

Zadrani u Hajduku

Osim što Hajduk ima veliku navijačku podršku u Zadru, nekoliko Zadrana je od nastanka slobodne i samostalne Republike Hrvatske igralo u »bilom« dresu. Osim Blatnjaka, koji je poveznica Donatovog grada i grada pod Marjanom, tu su još, Marijan Buljat, Jurica Buljat, Marin Tomasov, Danijel Subašić, Kazimir Vulić, Mario Grgurović, Ferdo Milin, Ivan Čurjurić, Ivan-Anton te njegov brat Jakov-Anton Vasilj.