Srijeda, 3. srpnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

28 C°

hrvatska 'jedinica'

EKSKLUZIVNI RAZGOVOR Livaković: 'Na Euro idemo prvo proći skupinu, a onda je sve moguće'

Autor: Alen Plahinek

12.06.2024. 07:00
EKSKLUZIVNI RAZGOVOR Livaković: 'Na Euro idemo prvo proći skupinu, a onda je sve moguće'

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL



Operacija »Njemačka« prekjučerašnjim dolaskom u Neuruppin i službeno je počela. Još samo tri dana ostala su do početka Vatrenog ludila. Već i vrapci na grani znaju kako u subotu Hrvatska igra protiv Španjolske na svojem otvaranju Europskog prvenstva. Među 26 odabranih, kormilo predvodi Luka Modrić, a među inima ponovo se ističu »Zadarska dica« – Modrić, Martin Erlić i Dominik Livaković.


Upravo hrvatskoj jedinici uspjeli smo »ukrasti« ono malo slobodnog vremena tijekom priprema i porazgovarati o velikom natjecanju koje je iza ugla.


– Imamo dobre temelje i samopouzdanje nakon dvije pripremne utakmice za početak EURO-a. Posebno veseli što smo prenijeli zamišljene zadatke od izbornika i stožera na teren. Najbitnije je da smo svi zdravi, atmosfera je odlična među nama igračima. Jedva čekamo da počne, jako puno navijača nas je dočekalo u Njemačkoj.




Imamo tešku skupinu, idemo utakmicu po utakmicu dati sve od sebe. Naravno da je prva utakmica bitna i može odrediti neki daljnji put, ali vjerujem u našu momčad i cilj je za početak proći skupinu, a onda je sve moguće – započeo je Livaković.


Lakše se diše


»Rušenjem« Portugala u drugoj pripremnoj utakmici, prvi put u povijesti, Vatreni su i sebi i navijačima donijeli dodatnu iskru samopouzdanja s kojom se lakše diše.


– Naravno da je ta pobjeda donijela samopouzdanje s obzirom na to da smo igrali protiv jedne od najjačih europskih reprezentacija. Drago mi je da je napokon i Portugal pao, ali i utakmica protiv Španjolske bit će jako zahtjevna i na terenu moramo biti na stopostotnoj razini – ističe prvi vratar Hrvatske napominjući kako još ima »asova« u rukavu.


– Uvijek postoji prostor za poboljšanje, bez obzira na to koliko dobro igramo. Svaki trening moramo biti maksimalni kao što jesmo i onda se možemo nadati dobrim rezultatima. Neke ozljede koje su bile kod pojedinih igrača su zaliječene. Svaka utakmica je najbitnija i moramo dati sve od sebe pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti.


Početkom netom završene sezone Livaković je nakon sedam sjajnih godina u Dinamu, dres Modrih zamijenio dresom Fenerbahčea.


Foto: AHMAD MORA/DEFODI IMAGES/DEFODI


– Prvih godinu dana u Turskoj bilo je uzbudljivo. Fenerbahče je klub s ogromnim brojem navijača. Mislim da je odluka bila dobra, zadovoljan sam što sam odabrao Fenerbahče jer su me navijači, kao i svi u klubu odlično prihvatili – ističe Livaković reflektirajući se na famoznu »Balkansku koloniju« u turskom velikanu.


– Puno lakše je doći u inozemni klub kada imaš dečke s našeg govornog područja. U šali kada se svi skupimo, zovu nas »Balkanbahče«. Iskustvo Edina Džeke i Dušana Tadića je neprocjenjivo, ne samo u nogometnom smislu već i u profesionalizmu, posebno od Džeke koji je imao fantastičnu karijeru.


Zadar je u srcu mome…


Ne kaže se bez razloga da osoba iz svojeg grada ili mjesta može otići, ali ono ne može izaći iz osobe. Takva je situacija i s Livakovićem i Zadrom.


– Dok sam bio u Zagrebu, puno mi je bilo lakše doći u Zadar i posjetiti obitelj, ali od sada kako igram vani, nisam bio skoro godinu dana i jedva čekam doći u Zadar i Privlaku s novim članom obitelji. Volim popiti kavu u gradu, prošetati po Poluotoku i prisjetiti se stvari iz djetinjstva.


Čista strast


Pomalo nestvarnu utrku vodili su istanbulski velikani, Fenerbahče i Galatasaray, u utrcu za prvaka Turske. Na kraju, titula je otišla na europsku stranu – u Galatu.


– Sezona je bila vrlo naporna i iscrpljujuća s obzirom na to da smo jedni druge hvatali do posljednjeg kola. S 99 bodova teško je prihvatiti da smo završili drugi, ali ipak smo u veliku derbiju pobijedili Galatasaray. Imali smo skoro pa odličnu sezonu jer su nedostajala ta tri boda u konačnici. Što se tiče mene, zadovoljan sam jer sam imao 17 utakmica bez primljenog gola, clean sheetova, u svim natjecanjima. Uvijek je teška prva godina u klubu, ali sve u svemu zadovoljan sam – kaže Livaković.


Iako je tek stigao u Tursku, prometnuo se u jednog od junaka svoje momčadi, što mnogobrojnim ključnim obranama kada su se »lomile« utakmice, što nekim sitnicama poput nošenja dresa s likom oca domovine Kemala Ataturka u povodu važne obljetnice. To sve jedna od »najzagrijanijih« publika na svijetu jako dobro pamti.


– Turska publika vrlo je strastvena, što se vidi na svakoj utakmici. Podrška navijača osjeti se na svakom koraku i naravno da imamo svi odgovornost zbog toga, a što se tiče dresa s likom Ataturka, to su imali svi igrači u povodu 100. obljetnice utemeljenja moderne Turske.


Stvarno sam sretan jer su me svi navijači i u klubu dobro prihvatili – objašnjava Livaković, no što se budućnosti tiče, ne želi puno.


– Trenutačno sam fokusiran samo na Europsko prvenstveno i želim dati sve od sebe za reprezentaciju. Što se tiče natpisa po medijima u posljednje vrijeme, za dosta stvari sam se i sam načudio jer su bile neistine.


CAL SPORT MEDIA/SIPA USA


Osim za Tursku, Fenerbahče je bio i u utrci za titulu u Konferencijskoj ligi, gdje je uz manjak sreće zaustavljen u četvrtfinalu od kasnijeg pobjednika grčkog Olympiakosa.


– Bili smo bolji u dvomeču, ali nažalost jedno poluvrijeme nismo kao momčad bili na razini. U uzvratu smo dali sve od sebe, ali sreća je bila na njihovoj strani. Žao mi je što nismo prošli dalje i što se nismo borili za europsku titulu, ali ponosan sam na tim i na sve što smo postigli – istaknula je fenerova »jedinica«.


Ružne scene u Trabzonu


Sezonu Turske lige nekako je obilježio divljački incident nakon utakmice Trabzonspora i Fenerbahčea. Nažalost, uvelike je to bacilo sjenu na jednu fantastičnu nogometnu sezonu. Kazne su izrečene, no osjećaj je da su one samo kap u moru.


– Incidenti protiv Trabzonspora bili su vrlo neugodno iskustvo za sve nas. Kazne su bile dio procesa i nadam se da će svi izvući pouke iz tih događaja kako bismo izbjegli slične situacije u budućnosti. Važno je da se fokusiramo na nogomet i da se takvi incidenti više ne ponavljaju.


Zadar i košarka


Svoju, već sada, vrlo kvalitetnu karijeru, Livaković je započeo na Stanovima, a kao i svi drugi krenuo je s košarkom, jer ipak se radi o Zadru.


– Mislim da je na kraju sve ispalo kako treba. Nije mi žao što sam s košarke prešao na nogomet i svaki put kada sam u mogućnosti rado igram košarku. Drago mi je što sam otišao u nogomet zato što sam doživio savršene trenutke u klubovima i reprezentaciji, koje čak nisam mogao ni zamisliti.


Uspomene na mlađe kategorije u Zadru su predivne. To je bilo vrijeme kojeg se rado sjećam, pogotovo trenera Jakova Pinčića koji me jako puno naučio pa zatim trenera Josipa Miočića, Damira Čačića, Zorana Erlića, Josipa Butića i Davorina Matoševića – objašnjava Livaković te tvrdeći kako je najbolji košarkaš među nogometašima, ali ne smije to reći.


– Kao što sam rekao, volim igrati košarku u slobodno vrijeme i mislim da se dosta dobro snalazim, ali vjerojatno bi se Luka Modrić i Danijel Subašić naljutili kada bih rekao da igram bolje od njih. Ha ha. Osjeća se utjecaj Zadra kod nas.


Vrlo kvalitetan i bolji od ostatka Livaković se pokazao u mlađim kategorijama Zadra, zbog čega je sa 17 godina uslijedio odlazak u NK Zagreb.


Arhiva ZL


– Gledajući iz današnje perspektive bio je vrlo velik korak u mom životu. Zadar mi je jako nedostajao na početku, jer tu su mi bili prijatelji i obitelj, a ja sam bio u velikom gradu. Kasnije sam se ipak navikao i stekao brojne prijatelje te se osjećao kao doma. Kada sam tek došao bilo je dana kada sam htio vratiti kući, ali ipak sam bio odlučniji uspjeti – ističe Livaković.


Nakon nekoliko godina na »dvomeđi« između Zagreba i posudba u Dinamu te čekanja prilika, početkom 2016. godine dogodio se potpis ugovora za Modre. Sljedećih sedam godina su povijest…


– Da, tih sedam godina u Dinamu bilo je nezaboravno iskustvo. Imali smo puno nevjerojatnih uspjeha i radosti. Drago mi je da sam postao dio uspjeha velikog kluba i uvijek ću se rado sjećati tih dana.


Sjajna HNL sezona


Dinamo, Rijeka i Hajduk vodili su »mrtvu« utrku u HNL-u gotovo do posljednjih 90 minuta. Zagrebački je klub na kraju podigao 25. titulu prvaka Hrvatske.


– Dinamo uvijek pratim, a ova sezona je bila dosta teška za njih, dogodilo se puno promjena u klubu. Dinamo se izvukao iz teške situacije i pokazao svoju snagu te na kraju zasluženo osvojio naslov. Dugo je bila borba između Dinama, Hajduka i Rijeke.


Rijeka je igrala odlično skoro cijelu sezonu, Hajduk je također imao svoje trenutke, ali bih rekao da je Dinamo pokazao najveću mentalnu snagu. Definitivno da je dobro za ligu da se više timova bori za naslov jer se tako povećava kvaliteta i gledanost HNL-a.


Rušenje Tottenhama


Sinje more velikih trenutaka doživio je Livaković u svojem razdoblju u svlačionici Modrih. Prošao je tako u Dinamu od »pukog« mladog zadarskog vratara, preko miljenika i junaka navijača pa sve do kapetana momčadi. Ipak, neki rezultati ostat će duboko urezani u pamćenju 29-godišnjeg Zadranina.


– Dva trenutka koja nikada neću zaboraviti su osvajanje prve titule s Dinamom i pobjeda protiv Tottenhama u Europskoj ligi. Prva titula bila je poseban trenutak jer je označila početak uspješne ere za mene. Pobjeda protiv Tottenhama bila je nezaboravna zbog načina na koji smo došli do nje. Nismo odustali bez obzira na zaostatak i borili se do kraja. Bilo je dosta nezaboravnih trenutka kojih ću se rado sjećati, kao i europskih pobjeda i ljudi s kojima sam bio svaki dan – kazao je Livi dodajući da je rastanak bio emotivno kompliciran.


REUTERS/Lee Smith


– Oba odlaska, i onaj iz Zadra i sada kasnije iz Dinama, bila su teška na svoj način. Odlazak iz Zadra sa 17 godina bio je težak jer sam napuštao svoj dom, obitelj i prijatelje. Ali odlazak iz Dinama nakon sedam godina, također je bio emotivan jer sam tamo stekao najbolje prijatelje i bio jako povezan s navijačima te proveo prekrasne trenutke u nogometnoj karijeri.


Za vratare se kaže da su poput vina, što stariji to bolji, a to se potvrđuje i u praksi već godinama. Livaković, iako je mlad, prošao je jako puno. Od nekoliko klupskih trofeja, igranja u najvećim europskim natjecanjima, a reprezentativne uspjehe bolje da ni ne spominjemo.


– Mentalna stabilnost je ključna, pogotovo za golmane jer jedna sitnica može odrediti utakmicu u dobrom ili lošem smjeru. Sa 17 godine sam počeo igrati s »velikima« i s 24, 25, 26 godina osjećao sam se dosta iskusno pa mi je bilo lakše pripremati se za takve utakmice. Uvijek se isto pripremam tako da analiziram protivnike. Pomolim se i sjetim se djedova koji su me vozili po treninzima u Zadru – ističe hrvatska »hobotnica«.


Ruski i katarski san


Reprezentativnu karijeru s »velikim momcima« započeo je 2017. godinu. U početku kao drugi vratar, dok je prvi bio prijatelj, sugrađanin i svojevrsni mentor Danijel Subašić. Dvije medalje na svjetskim prvenstvima i jedna u Ligi nacija, sukus su Livakovićevog dosadašnjeg boravka među Vatrenima.


– Nisam još svjestan do kraja, ali mislim da ćemo kroz malo duži period biti svjesni koliki su to rezultati. U Rusiji sam gledao Subu i bio treći golman, ali to je za mene bilo neprocjenjivo iskustvo. U Katru sam imao jednu od glavnih uloga i drago mi je da sam momčadi pomogao da dođemo do bronce. Medalje su dokaz našeg zajedničkog truda i ponosa, ali uvijek postoji želja za postizanjem još nečeg većeg – ističe Livi.


Posebno se Livaković iskazao tijekom kaznenih udaraca u Katru s tri obranjena penala Japanu te jedan Brazilu, koji će zauvijek ostati u pamćenju svih Hrvata.


– Obrane penala su došle s puno analize protivnika, osjećaja i naravno malo sreće. Proučavam izvođače penala i njihove navike, što mi pomaže u donošenju odluka. Sreća nakon tih penala je nešto što se ne može opisati riječima. To su trenuci za koje živimo i radimo – zaključio je sjajni vratar.


Zadrove kvalifikacije


Iako već dugo nije u momčadi Zadra, Livaković nije zaboravio ni svoj klub ni prijatelje.


– Naravno da pratim Zadar, kad god stignem. Uvijek se informiram kod svog dobrog prijatelja, kapetana Domagoja Mujića. Čestitam im na osvojenom naslovu i želim im svu sreću da prođu kvalifikacije protiv Segeste, te da jednog dana Zadar kao grad ima prvoligaša jer to zaslužuje. Zadar ima dosta talentirane djece i nadam se da će puno njih dogurati do visokih razina.