Donosimo sportski put Josipa Jurline, od Selina i NK-a Paklenica do junaka protiv Francuske

Josip Jurlina (2000.) okitio se europskom broncom u dresu futsalske reprezentacije. Nakon dramatičnog raspucavanja šesteraca Hrvatska je u dvoboju za treće mjesto na Europskom prvenstvu, odigranom u Ljubljani, s ukupnih 11:10 pobijedila Francusku.

To je Jurlini drugo odličje s reprezentacijom, nakon što je sa selekcijom do 19 godina bio drugi na Europskom prvenstvu 2019. u Latviji (poraz u finalu od Španjolske 6:1). U ožujku 2021. godine Jurlina se u razgovoru za Zadarski list prisjetio kako je završio u sportu koji mu je već sada donio status najtrofejnijeg malonogometaša u Zadarskoj županiji.

NK Paklenica 2008. (prvi red, peti slijeva)

– Igrao sam nogomet u Hajduku, Splitu i Adriaticu. Nije išlo pa me početkom 2017. prijatelj Nikola Čizmić pozvao u kadetski sastav Futsal kluba Split Tommy, koji se pripremao za nastup na Prvenstvu Hrvatske. Odlučio sam pokušati i ispalo je odlično. U travnju te godine postali smo kadetski prvaci Hrvatske i shvatio sam da je vrijeme za odlazak iz nogometa. Ostalo mi je još samo nagovoriti oca Sinišu da se potpuno posvetim futsalu – ističe Jurlina, čiji pravi (malo)nogometni početak ipak nije bio u Splitu, nego u…

NK Paklenica

– U rodnim Selinama, odnosno Starigradu. Uvijek smo igrali mali nogomet na igralištu ispred škole. Kasnije smo se okupili u Malonogometnom klubu Paklenica, s kojim smo ušli u Prvu županijsku ligu. Bili smo prava ekipa, igrali za gušt i pobjeđivali. Na utakmicama u Mocirama imali smo i podršku navijača i tu se počela rađati još veća, prava ljubav prema ovom sportu. Dok je to bilo moguće, igrao sam istodobno za Split i Paklenicu, ali prelaskom među profesionalce to više nije bilo izvedivo.

NK Paklenica 2010. (prvi red, treći slijeva)

Jurlina je pred polazak u osnovnu školu počeo trenirati nogomet u NK Paklenici Starigrad, klubu koji je osnovan 2003., ali je nakon manje od deset godina ugasio sve klupske selekcije.

– To je bilo razdoblje papalina i tića. Međutim, nismo imali vlastiti teren, nego smo koristili onaj u Zemuniku i bilo je teško djelovati na takav način. Do kraja osnovne škole bio sam u Hrvatskom vitezu iz Posedarja, a potom sam otišao u Split, gdje sam upisao srednju grafičku školu.

Nogometna karijera usporavala se pod teretom malog broja utakmica i čestog sjedenja na klupi.

-Malo sam igrao u Hajduku, pa sam pokušavao i u drugim klubovima. Onda je došao poziv za futsal i to je bio preokret za 180 stupnjeva. U Split Tommyju radilo se na profesionalnoj razini već u mlađim uzrastima i trebalo mi je vremena za privikavanje. Jer jedno je igrati s ekipom iz svog mjesta, a drugo doći u uređeni sustav u kojem taktika ima najvažniju ulogu. U svakom trenutku morate znati što radite na terenu, nema praznog hoda, posebno kod prekida.

Nakon kadetske počele su stizati i nove titule. Tako je Jurlina sa Splitom bio juniorski prvak Hrvatske 2018. i 2019., a oba puta proglašen je najboljim igračem završnog turnira.

– Od 2018. godine postupno sam se uključivao u prvi sastav Splita. Međutim, tada sam bio među najmlađim igračima, a klub je imao mega momčad, sigurno najbolju u Hrvatskoj. Ipak, nismo postali prvaci i to je donijelo određeno razočaranje. Godinu dana kasnije počeo sam igrati sve više i futsal mi je od hobija postao posao.

NK Paklenica 2008. (prvi red, četvrti slijeva)

Europsko srebro

Čim je napunio 18 godina, u siječnju 2018., dobio je poziv za A reprezentaciju (protiv Francuske upisao je 51. nastup i postigao 12. pogodak), samo godinu dana nakon dolaska u kadetski sastav Splita.

– To je bio turnir u Debrecenu u Mađarskoj, gdje su priliku dobili i neki mlađi igrači. Sve se odvijalo vrlo brzo – do jučer sam igrao za Paklenicu u županijskoj ligi, a onda završio u reprezentaciji.

Posebno uspješno bilo je ljeto 2019., kada je bio drugi s reprezentacijom do 19 godina na Europskom prvenstvu. Po povratku kući u Selinama organizirana je pučka fešta u čast srebrnog „vatrenog“. Jurlina je skupio deset nastupa za mladu reprezentaciju, u kojoj se dvaput upisao u strijelce.

– Odigrali smo kao u transu, od kvalifikacija i prolaska skupine do polufinala, u kojem smo s 3:2 pobijedili Portugal, a ja sam postigao jedan pogodak. U finalu više nismo imali snage za pravi otpor Španjolcima.

Na klupskom planu Jurlina je u rujnu 2019. napustio Split i prešao u Olmissum, momčad kojoj je to bila premijerna sezona u najjačem domaćem rangu. U Omišu je upisao 180 nastupa i postigao 43 pogotka te osvojio četiri trofeja (prvak Hrvatske 2019./20. i 2020./21.; osvajač Kupa 2020./21. i Superkupa 2020./21.). Dres Olmissuma nosio je do završetka prošle sezone. Novu je dočekao kao član talijanskog prvoligaša Napolija, iz kojeg je u prosincu prešao u redove momčadi Sala Consilina, također člana talijanske lige.

Jurlina je te 2021. brojnim imenima ispunio rubriku želje i pozdravi.

– Uvijek se treba vratiti na početak. U Nogometnom klubu Paklenica treneri su mi bili Raphael Sušić, Ivica Katalinić, Robert Katalinić, Slaven Bušljeta i Tomislav Milovac Toce. Zatim u Hrvatskom vitezu Ivan Brala Gegi i Ante Pevalović Noni, a u MNK Paklenica Damir Katalinić i Ante Milovac Kenja. Za moj razvoj u futsalu velike zasluge pripadaju Marku Šimurinu, bivšem reprezentativcu i legendi zadarskog malog nogometa. Šimurina je puno napravio za futsal u Zadarskoj županiji kroz Udrugu za mali nogomet i razne druge projekte.