Dok neponovljiva danska generacija slavi, hrvatska generacija čeka odluku o statusu izbornika Horvata

 RIJEKA  Stala je lopta na Svjetskom prvenstvu rukometaša, na kojem su Danci ispisali povijest kao jedini koji su tri puta uzastopno postali svjetski prvaci. Nakon nadmetanja najboljih u Stockholmu, igrači izbornika Nikolaja Jacobsena slave, dok u hrvatskom rukometu oni odgovorni brige brinu. Među inima i onu oko statusa izbornika Hrvoja Horvata. čija je momčad na koncu deveta, što je HRS ocijenio neuspjehom s obzirom na to da nije ostvaren cilj ulaska u četvrtfinale.

Poslije nadmetanja za broncu, u kojem je europski prvak Španjolska nadmašila Švedsku, stiglo je toliko čekano to finale u Stocholm Areni. Bio je to pravi rukometni »Obračun kod O. K. korala«, sudar velikana, branitelj naslova Danska ogledala se s olimpijskim pobjednikom Francuskom u susretu zemalja koje vladaju rukometom u ovom stoljeću. U tu bogatu kolekciju stari i novi svjetski prvaci, Hansen, Landin, razigrani Lauge, Pytlick, Gidsel i ostali, dodali su u danske vitrine 15. ovostoljetno odličje s velikih natjecanja, a poraženi Trikolori, prijašnji neprijeporni rukometni gospodari planeta, imaju ih 18, ali i činjenica da od 2017. godine nemaju svjetskog zlata potvrđuje da još traje preslagivanje kockica u toj smjeni generacija na francuski način.

Karizma

O ukusima je i u sportu, kao i u životu općenito, teško raspravljati, tako ima i stavova da ova danska momčad jest bez dvojbe najbolja, ali da nema karizmu nekadašnjih trofejnih sastava, recimo onog bivše Jugoslavije, isto tako i švedskog, hrvatskog ili pak pobjedničkog francuskog sastava. I zato je dobro što postoje rezultati, lakmus papiri, koji pokazuju pravo stanje stvari i čine izlišnima svaku ovakvu i sličnu raspravu, a oni glasno govore u prilog velikoj danskoj kvaliteti.

Slavopojke Dancima stižu sa svih strana, dok se u nas polako utišala salva kritika hrvatskom sastavu za nastup na SP-u. Kapetan Domagoj Duvnjak, nezaustavljivi Luka Cindrić, Marin Šipić i ostali te iste Dance »držali su na konopcima« do konačnog remija u kojem je Hrvatska bila bliža punom pogotku. Poslije tog duela su patetično, čak i nerealno zvučale one Jacobsenove tvrdnje o »prenasilnoj« hrvatskoj igri, to da su ih »Hrvati tukli« i slične opaske, a pogotovo ona o kriteriju španjolskih sudaca, koji su, vidi slučaja, dali hrvatskoj klupi dvije minute isključenja kada je opravdano reagirala na njihove očigledne previde u susretu u kojem se stjecao dojam da sviraju u korist Skandinavaca.

Proliveno mlijeko

To je sve bilo pa prošlo, u hrvatskom taboru nema sada smisla uzdisati zbog mlijeka koje je proliveno, kako u ovoj, tako pogotovo u poraznoj startnoj utakmici s Egipćanima. Četvrtfinale je ostalo nedostižno, pa vodstvo Saveza mora odlučiti što i kako dalje te s kime za kormilom. Ono ekspresno oglašavanje poslije osvojenog devetog mjesta je bilo samo lagani zvižduk, glasna i jasna glazba iz HRS-a bi navodno trebala odjeknuti ovih dana. Lino Červar, koordinator za struku treba, naime, dati svoje ocjene, trofejni trener, koji će dati ocjene o radu izbornika, najavio nam je za ovaj tjedan svoj istup u kojem će valjda javno kazati nešto o svom viđenju Hrvatske na SP-u. Slijedom njegovih ocjena HRS će onda povlačiti poteze, bilo onaj o produženju suradnje s Hrvojem Horvatom ili pak ustoličenjem novog kormilara.

U ovim trenucima iščekivanja povlačenja tako važnih poteza navijači razočarani što njihovi ljubimci nisu ušli u četvrtfinale mogu se tješiti toliko spominjanom utakmicom s Dancima, koji od svih suparnika na Mundijalu nisu dobili samo Hrvatsku. Taj susret pokazao je da »u svići još ima ulja«. Hrvatska je uz Dansku i Norvešku domaćin idućeg Svjetskog prvenstva 2025. godine. Do tada vremena ima i puno, ali i malo, dojam je da uz korištenje svih mogućih »unutrašnjih pričuva« hrvatska može rukometnom svijetu pokazati respektabilnu momčad, sposobnu za suprostavljanje i onima najboljima. Hoće li to biti s Hrvojem Horvatom za kormilom ili ne, to je pitanje na koje se čeka odgovor iz vodstva HRS-a.