Dejan Lovren svoj trofejni put u hrvatskoj reprezentaciji započeo je kod Slaven Bilića na kultnoj Kantridi

ZAGREB Nakon četrnaest i pol godina igranja za seniorsku momčad hrvatske reprezentacije taj je dio svoje karijere odlučio zaključiti 33-godišnji Dejan Lovren.

Standardni član obrambenog reda hrvatske reprezentacije prethodno je u karijeri skupio 48 nastupa za mlađe reprezentativne uzraste, od U17 do U21 momčadi, a uz reprezentaciju nogometno je stasao u Karlovcu, zagrebačkom Dinamu i zaprešićkom Interu.

Premijeru za seniorsku momčad Hrvatske dočekao je u listopadu 2009. godine, u prijateljskoj pobjedi protiv Katara, na riječkoj Kantridi. Reprezentaciju je tada izbornički vodio Slaven Bilić. Na prvi pogodak je čekao do rujna 2011., a u strijelce se upisao u kvalifikacijskoj pobjedi na Malti, u ciklusu u kojemu je dao značajan doprinos plasmanu na Europsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini, na kojemu ipak nije zaigrao zbog ozljede.

Tako je na velikim natjecanjima debitirao na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014. godine, gdje je od početka do kraja odigrao sve tri utakmice u skupini, nakon čega je uslijedilo, kako je sam priznao, turbulentnije reprezentativno razdoblje te se redovitim nastupima za Hrvatsku vratio u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Rusiji.

Na povijesnom putu hrvatskih reprezentativaca prema svjetskom srebru, Lovren je igrao jednu od ključnih uloga, kako na terenu, tako i izvan njega, a najveća mu je nagrada stigla u obliku nastupa u najvećoj utakmici, finalu Svjetskog prvenstva.

Paralelno, ništa manje impresivan nije bio na klupskom planu, s obzirom da su mu nastupi u Lyonu i Southamptonu donijeli transfer u slavni Liverpool, s kojim se okitio naslovom pobjednika Lige prvaka te prekinuo dugogodišnji post na Anfieldu i osvojio englesku Premier ligu. Trofeje je zatim osvajao i kao član ruskog Zenita iz St. Peterburga. Trenutačno je opet član francuskog prvoligaša Lyona.

Vatrenima je pomogao izboriti nastup na Euru 2020, uz pogodak Slovačkoj, dok je u Ligi nacija uspio zatresti mrežu svjetskih prvaka Francuza, vrlo lijepim udarcem u Parizu. Na kontinentalnoj smotri zaigrao je protiv Češke i Škotske.

Neizostavan je bio i u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Katru, da bi ponovno zasjao na najvećoj pozornici i kao standardni, iskusni član obrambene postave s Vatrenima u domovinu donio brončanu medalju. U međuvremenu je postigao i jedan od ključnih pogodaka za plasman Hrvatske na završni turnir Lige nacija, u gostujućoj pobjedi nad Austrijom.

Posljednju utakmicu za hrvatsku reprezentaciju tako je odigrao u polufinalu Svjetskog prvenstva protiv Argentine, a ukupno je skupio 78 nastupa uz pet pogodaka.