Dečki rade sjajan posao, no mogu još puno napredovati

Iza rukometaša Zadra u najmanju je ruku jako dobra polusezona. U 11 nastupa Zadrani su upisali sedam pobjeda, dva remija i dva poraza te 2023. godinu završili na trećem mjestu. Kada se sve zbroji i oduzme svi u klubu su i više nego zadovoljni ovim rezultatom, a to je potvrdio Edin Bašić, pomoćni trener seniora, trener momčadi do 17 godina te ujedno i proslavljeni bosanskohercegovački rukometaš.

– S obzirom na to da smo »napravili« jednu vrlo mladu momčad u koju smo implementirali dosta U17 igrača zadovoljni smo. Njih šestorica do prošle godine nisu igrali ništa blizu »ozbiljnom« rukometu, a danas su ravnopravni nositelji seniorske momčadi s onim »starijima«. Ima stvarno utakmica u kojima su upravo ti mlađi ušli s klupe i promijenili tijek susreta u našu korist. Napravili smo jedan jako dobar miks, ali najvažnije je da smo mlađima pokazali da se na njih može i treba računati. Da nam je netko prije početka polusezone rekao da ćemo biti treći, slatko bi se nasmijali i objeručke prihvatili – započeo je Bašić dodajući kako najviše ostaje žal za porazima.

– U Karlovcu je bio loš dan. Svih nas 18 je bilo »izvan kolosijeka«. Tko god se bavi bilo čime, zna da ima takvih dana i to smo tako prihvatili i nastavili raditi. Da će se greške događati, da ćemo raditi gluposti, da će ponekad lopta od stative ponekad ući u gol, a ponekad van, smo pokazali protiv BM 07 i Buzeta. Ima puno toga za popraviti, ali moramo biti jako zadovoljni na angažman igrača.

Veliki napredak

Od prvih treninga do danas, momčad kojom ravnaju Nino Jerak i Edin Bašić ima samo uzlaznu putanju.

– Napredak je strašan, prije svega nama interno. Oni su postali klapa, nema mahanja ruku kada netko pogriješi, nema lažnog bodrenja i puno je pozitivne energije koja ih gura. Inzistiramo na radu i on se uvijek isplati. Mi nemamo starijih igrača, Čirjak ima 32 godina i najstariji je. To su sve dečki ispod 30 godina i ne može se reći za njih da su stariji i to im pokušavamo objasniti. Fokus nam je promijeniti mentalitet tih dečkiju, malo po malo ide to na dobro, ali treba puno vremena. To nije prekidač za svijetlo da ono radi ili ne radi, momčad se stvara kroz dulje vrijeme i potrebno je puno truda – objasnio je Bašić te se dotaknuo suradnje s Jerakom.

– Odličan čovjek, a od toga sve kreće i sve drugo je manje važno. On je rukometni vojnik, ali u smislu da je ogroman radnik kojeg je nemoguće platiti. Nas dvojica smo kliknuli, treniramo, radimo i sreća je da nas klub prati. Raditi s njim je gušt, a kada je gušt onda uopće nema osjećaja da radiš. Imamo veliko poštovanje jedan prema drugome, a još važnije imamo povjerenje. Ako on nešto napravi, to je kao da sam ja napravio i obrnuto. Nema kompleksa, nismo bitni mi, nego djeca i njihov razvoj.

U nastavku prvenstva prvo slijedi gostovanje kod Umaga, trenutačno druge momčadi na ljestvici.

– Od samog početka idemo utakmicu po utakmicu. Jedino što možemo očekivati je da svaki igrač da sve od sebe, a sad kako će biti na taj dan, tko zna. Svaku utakmicu idemo na pobjedu, vjerujemo u to da možemo apsolutno svakog dobiti. Da bi to ostvarili, moramo biti pravi, međutim i druge se nešto pita. Ne želimo se hvaliti i zalijetati s očekivanjima, a i ono što već sada radimo je preko očekivanja i podrške koju imamo, kada govorimo o gradu Zadru. Praktički je nemoguće što, kako i koliko rade ljudi u klubu i nadamo se da će podrška doći – kazao je Bašić.

Ljubav presudila

Rođen u Zavidovićima, Bašić je svoj rukometni put započeo je u Krivaji pa Željezničaru, zatim igrao u riječkom Zametu, pa deset godina bio u Švicarskoj, a onda je uslijedio odlazak u Chambery, gdje je pokazao svu svoju rukometnu raskoš te 2018. »okačio« smolu o klin.

– Cijela karijera je bila jako zabavna i ostaju samo dobre uspomene. Upoznaš strašno puno dobrih ljudi koje teško da bi upoznao kao »normalan« čovjek, zatim naučiš jezik, koja se vina piju u kojoj pokrajini i tako dalje, a sve zbog rukometa. Čudo je što sport može pružiti, osim onog »sirovog«, odnosno zarade. Tijekom karijere imao sam mnogo ponuda iz Bundeslige, međutim nije me privlačila. Nisam želio ići u klubove srednjeg ranga u Bundesligi, samo da igram tamo. Jednostavno mi nije predstavljalo motivaciju, uz dužno poštovanje svim tim klubovima. Moglo je bolje, ali kako bi stariji ljudi rekli »samo da nije gore« – istaknuo je Bašić dodajući kako mu nedostaje taj adrenalin.

– Skinem se i treniram sa seniorima pa im pokažem neke stvari. Oni su atlete, tako da ja mogu s njima pet minuta ozbiljno, a onda se pokazuje manjak fizičke spreme. Nedostaje mi ozbiljno igranje, ali mi ne nedostaju putovanja. Rukomet je jedna pozitivna bolest i da sam opet mlad, inficirao bi se njome.

Pet puta viceprvak Francuske lige, osmina finala Lige prvaka, izabran za najboljeg stranca Francuske lige, tri puta najbolji srednji vanjski Francuske lige… samo su neki od uspjeha ovog skromnog čovjeka kojeg je samo jedna stvar jača od rukometa dovela u Donatov grad – ljubav.

– I kroz karijeru i poslije volio sam da rukomet govori o meni, a ne moj privatni život. Nigdje ne piše zašto sam došao u Zadar, međutim ova priča počela je 1997.-1998. kada sam igrao u Zametu u Rijeci i tada upoznao sadašnju suprugu koja je Zadranka. E sad što se Francuske tiče, svi ovi uspjesi govore o mojoj radnoj navici i rukometnom fanatizmu. Ja dođem, da tako kažem, iz Bosne, kraj sebe imam svjetske prvake, olimpijske pobjednike i svi oni stoje i čekaju što će »jedan Bosanac« napraviti i mene pitaju što će raditi. Ja da igram dobro moram se osjećati dobro, a u Chamberyju sam se osjećao kao kod kuće. Lijepo je primiti sve te nagrade i naravno poticaj su, pokraj Karabatića i Hansena tebe izaberu za najboljeg igrača, nije to bez veze. Bila je to odlična priča – zaključio je Bašić.

Zdravlje i rad najvažniji

Siječanj je već standardno rezerviran za rukometna uzbuđenja, a sada je na redu Europsko prvenstvo u Njemačkoj. I Hrvatska i Bosna i Hercegovina nastupaju na prvenstvu.

– Ja sam jako loš prognostičar. Jako je bitno da svi budu zdravi i spremni, a što će biti to je teško reći. Mislim da samo uz pravi rad, zdravlje i odmorenost mogu nešto pružiti i na kraju kada se to sve ispuni treba još i malo sportske sreće, koja se mora zaslužiti radom. Sve je povezano. Sve ostalo je nezahvalno projicirati i nametati, jer sportaš kao sportaš mora imati dozu ambicije u sebi da želi barem 20 posto više, nego što može. Nitko te ne može motivirati ako ti sam ne motiviraš, tako da im samo želim zdravlje, a ostalo je na njima

Važno je sanjati

Bašićevi puleni »rasturaju« u mlađim uzrastima, gdje su igrači do 17 godina u 11 utakmica upisali 11 pobjeda. Najveći problem nastaje kada se izađe iz »okvira« Dalmacije jer na kontinentu postoji veća konkurencija.

– Nama je sada malo nezgodno jer kada se »uozbiljimo« za deset minuta smo na 15 razlike. Poanta nam je sada raditi da dečki ostanu na zemlji, da ne pomisle »lako ćemo«. Već i na ovaj način ih pripremamo za završnicu, međutim ako se pogodi dan kada nisi kako treba, jednostavno ćeš izgubiti i to je to. Ne krijemo da želimo postići nešto. Naša prednost je da neki naši dečki igraju i seniorski rukomet tako da su stekli iskustvo i znaju se postaviti na teren sa stavom »mi ovo dobivamo« – rekao je Bašić dodajući što konstantno ponavlja svojim igračima.

– Jedino ispravno je dati sve od sebe, da sutra budeš svjestan da si dao svoj maksimum. Mora se »usaditi« dečkima u glavu da ne treniraju za svoje roditelje, prijatelje, cure ili koga već, nego za sebe. Drago mi je da su počeli sanjati jer ako ne sanjaš biti netko i nešto u nekom velikom klubu, nema smisla.