Braća Fantela na drugim zajedničkim Igrama: "Teško je prognozirati, idemo pokazati što znamo i možemo"

Ako se pita Šimu, riječ je o petim Olimpijskim igrama, ako se pita Mihovila, radi se o drugim, a ako se pita braću Fantela na olimpijskim igrama – također su druge. Osvajanjem osmog mjesta u nizozemskom Scheveningenu u kolovozu prošle godine poznata sportska braća osigurala su nastup u Parizu, odnosno Marseilleu. Jedriličari neće nastupati u Parizu i njegovoj okolici, nego na drugom kraju Francuske – na Sredozemnoj obali najstarijeg francuskog grada Marseillea.

– Već smo u Francuskoj, otišli smo prije pet dana, ostalo nam je još sada nekoliko do početka natjecanja. Treninzi idu prema planu, zdravi jesmo, samo da sada još dobro »natrimamo« brod i bit će sve u redu. Prilično dobro znamo regatno polje jer smo prošle godine upravo ovdje jedrili Test Event za Olimpijske igre. Tada smo završili četvrti za jedan bod i to nam daje dodatno samopouzdanje. Moramo još proučiti detalje da kada bude potrebno, možemo reagirati na pravi način – započeo je Šime, dok je Mihovil napomenuo kako ne znaju što očekivati.

– Želimo dati maksimum, to je glavni cilj. Pokazati što znamo i možemo. Idemo se utrkivati, međutim teško je prognozirati što realno možemo postići. Ima mnogo kvalitetnih posada, ovo su OI i svi će imati dodatni naboj jer je ovo svima najvažnije natjecanje u sezoni. Puno toga ovisi i o drugima, ne samo o nama

Ključ u startu

Vremenska prognoza za sljedećih desetak dana trebala bi biti povoljna za jedriličare.

– Očekujemo miks svega. Kaže Šime da je to na svakim Igrama tako. Sjećam se u Tokiju je jedan dan vjetar bio tako-tako, pa je drugi dan jako puhalo, pa treći slabo… Spremamo se na sve. Zna puhati mistral, odnosno maestrali po nekoliko dana, može doći jako jugo. Svaka regata koju vozimo je posebna, ali olimpijska ima dodatni naboj. Iza nas nije baš najbolja godina, imali smo problemčića na Europskom prvenstvu, na Svjetsko nismo išli nažalost, potpuni fokus nam je na ovom natjecanju. Imali smo sada nekoliko manjih regata, što službenih, što neslužbenih. Posljednju prije 15-ak dana smo odradili dosta dobro, završili smo drugi – kazao je Mihovil, dok je Šime istaknuo kako će sve zavisiti od starta.

– On je, po meni, 60 do 70 posto utrke. Imate jako puno detalja na tom otvaranju utrke, morate biti dovoljno agresivni da uspijete u svojem naumu. Ako ste previše agresivni, krenete prerano ili nešto, dobijete kaznu. Ako ste premalo, stavljate se u težak položaj jer ste iza nekoliko brodova, ulazite u »prljavi vjetar« koji vas usporava, morate tražiti drugačije linije od one idealne.

Jedrenje je na svakim olimpijskim igrama specifično jer se za jedriličare slaže posebno olimpijsko selo.

– Svi su u Parizu, mi u Marseilleu. Tako je bilo i u Pekingu, Londonu… Izdvojeno je od svih ostalih, tako da ne dobivate istinski osjećaj olimpijskih igara, ali nama to u neku ruku i paše. Možemo se fokusirati na sebe, na svoje natjecanje. U Riju i sada živimo sami, odnosno u privatnom smještaju. U istom smo smještaju kao što smo bili i prošle godine kada smo imali Test Event – istaknuo je Šime.

Odlazak u Pariz

Kada je 2008. godine kao 22-godišnjak s Igorom Marenićem otišao na Olimpijske igre u daleki Peking, teško je mogao vjerovati da će nakon toga zaredati još četiri olimpijska ciklusa, a kamoli zlatnu medalju u Riju 2016. godine.

– Nikada nisam mislio da ću doći do ovoga. Guraju vas želja i volja, želite više, bolje i to vas dovede do svega ovoga danas. Uvijek razmišljam ciklus po ciklus. Došli smo u Peking, bili u finalu, završili deveti pa četiri godine kasnije u Londonu bili šesti, zatim je u Riju stiglo zlato. Sve je to bilo u klasi 470, Onda sam s bratom krenuo u novu klasu u 49er s bratom. Ubrzo smo osvojili i Svjetsko prvenstvo, u Tokiju završili osmi… Sada ćemo vidjeti kako će biti, nadamo se najboljem – sumirao je Šime dodajući kako smatra da olimpijsko zlato ima ekvivalent u vidu osvajanja Americas Cupa.

Na prošlim Igrama, Mihovil je bio debitant, no sada je situacija drugačija i zna kako puno toga funkcionira, stoga nema tolikog iščekivanja.

– Pokušavamo sakriti uzbuđenje, ostaviti ga negdje sa strane. Nastojimo gledati da je ovo regata kao i svaka druga. Fokusiramo se na natjecanje i s te strane nam je dobro da smo sami, odnosno u privatnom smještaju. Srećom jedrenje je jedno od natjecanja koje prvo počinje i dosta rano završava, tako da ćemo moći otići do Pariza, ako ćemo htjeti,, do olimpijskog sela osjetiti olimpijski duh, odnosno doživjeti Olimpijske igre. Međutim, do kada ne završimo svoj dio posla, bolje je da smo sami i fokusiramo se na sebe – zaključio je Mihovil.

Godine su samo broj

Šime Fantela na neki način je već osvojio »medalju«. On je treći (brončani) najstariji hrvatski predstavnik, odmah nakon stolnotenisačice Ivane Malobabić i strijelca Giovannija Cernogorza.

– Ajme, to nisam znao. Zanimljiv podatak. Znam da je Andrej Gaćina moje godište, ja sam eto malo stariji. Znamo se mi još iz djetinjstva jer smo obojica išli u OŠ Šime Budinića. Kad razmislim malo u miru, shvatim da sam malo stariji među svima, ali fizički gledano ne osjećam se tako – kazao je Šime, no rekord Zorana Primorca sa sedam OI mu se čini nedostižan.

– Ah, znam za to, već me nekoliko ljudi i pitalo. Nije mi cilj rušiti rekorde. Bit će kako bude.