Boćar Ivan Medić zablistao na prvenstvu! 'Na boćalištu sam od sedme godine. Zasluga je to strica i oca...'

– Javnost, i to ne samo lokalna, upoznala ga je 2015. godine. Tada je kao 19-godišnjak, na iznenađenje svih koji nešto znaju o boćanju, postao prvak Hrvatske u disciplini bližanje i izbijanje u krug. Natjecanje je održano u Buzetu, a činjenica da je tada bio član četvrtoligaša (Prva županijska liga) Bilog briga mnogima je »zapela za oko«.

– Dolazili su tada novinari kod mene u kuću – prisjetio se Ivan Medić, danas 29-godišnjak, član BK-a Grgur Ninski, koji je ponovno zablistao na jednom od nacionalnih boćarskih prvenstva. Točnije, na PH u preciznom izbijanju prošli vikend u Sinju. Tamo je Ninjanin osvojio zlato. U neku ruku ponovno – neočekivano!

– Precizno izbijanje inače nije moja disciplina. Ali, kako je državno prvenstvo otvoreno natjecanje, na koje se svatko može prijaviti, rekao sam, zašto ne.

Prijavio se Medić i – pogodio!. U konkurenciji 21 boćara osvojio je prvo mjesto.

– Bacali smo dvije serije nakon kojih je osam najboljih išlo u četvrtfinale, gdje je počeo eliminacijski dio natjecanja.

Došao je Medić do finala, u kojem je također slavio i pokazao kako se to radi.

– Dobro sam se pripremio. Općenito, malo sam se uozbiljio kad je riječ o boćanju. Treniram dva, tri puta tjedno. Čim uhvatim slobodnog vremena odem na ninsko boćalište. I udri… Dokle god mogu.

Uspjesi

Boćanje sigurno nije na listi prioriteta kada djeca biraju sport kojim bi se željeli baviti.

– Nisam se na to obazirao, jer sam na boćalištu od sedme godine. Zasluga je to strica Ivana i oca Alena, koji je nažalost u međuvremenu preminuo. Obojica su mi ostavili dojam strastvenih boćara. Stalno sam bio s njima i jedva čekao nastupe.

Medić je u boćanju aktivan od 12. godine. Do 18. je bio član matičnog Grgura Ninskog, potom je pet godina nastupao za Bili brig (uz Povljanu svojevremeno najbolji klub u županiji), po jednu sezonu odradio je Viru (drugi hrvatski rang) i Debeljak (treći rang), a prije godinu i pol vratio se u kući i s Grgurom iz Druge ušao u Prvu županijsku ligu. Od međunarodnih dosega pamti broncu u paru s Ivanom Bosančićem 2011. na prvim Svjetskim dječjim igrama u Ankari (Turska).

– Imao sam dosta uspjeha u mlađim kategorijama, a osim dva zlata sa seniorskih natjecanja u Hrvatskoj imam i broncu od prije pet godina u bližanju i izbijanju u krug. Od pojedinačnih dosega mogu istaknuti tri zlata sa županijskih seniorskih prvenstava.

Nogomet

Boćanje nije Ivanova jedina sportska ljubav. Cijeli život je i u nogometu.

– Bolje bi bilo reći, bio sam u nogometu. Igrao sam u Sabunjaru, od mlađih uzrasta do seniora. Bio sam aktivan i u malom nogometu, u Aenoni. Međutim, ozlijedio sam koljeno na malom nogometu i shvatio da loptanje nema smisla.

Boćanje očito itekako ima smisla.

– Ovaj rezultat mi puno znači i sada ću krenuti još jače. Sretan sam što smo vratili Grgur u Prvu županijsku ligu, a u sljedećoj godini razmišljam o jačem klubu. Osjećam da mogu napredovati i još puno dati boćanju, posebno ako nastavim trenirati kao i do sada – zaključio je Medić.

Zimi igranje u jaknama

U Zadarskoj županiji boćanje ima dugu tradiciju. Ne samo kao sport, već i kao svojevrsna društvena igra i razonoda, pa i fenomen, posebno u nedjeljnim popodnevnim satima. U četiri lige Boćarskog saveza Zadarske županije je 30 klubova. Sve su to aduti koji bi trebali biti baza boljim rezultatima od onih koji se sada ostvaruju, Naime, u dva najjača nacionalna ranga nema županijskih klubova. Pojavljuju se (tek) u trećem rangu (Druga HNL Srednja Dalmacija), u kojem su Debeljak, Crvene kuće i Rupalj.

– Boćara, i to jako kvalitetnih, ima jako puno. Nažalost, problem su uvjeti. Dok smo samo sezonski sport nemamo se čemu nadati. Teško mi je razumjeti da Zadar nema boćarsku dvoranu, a toliko je ljudi koji vole ovaj sport. Nekadašnji vojni hangar na Crvenim kućama, koji je pretvoren u boćarsku dvoranu, nema uvjete za ozbiljno natjecanje. Za nešto rekreativno može poslužiti, ali problem je zimi zbog hladnoće. Praktično, trebate igrati u jaknama. Jedino Povljana ima svoju dvoranu. Svi ostali osuđeni su igrati samo kad je lijepo vrijeme. Šteta, baš šteta…