Ante Kolanović: "Šteta je ne potaknuti djecu na interes za tenisom"

»Tko je sljedeći?« – pitanje je koje se najčešće moglo čuti ispred Ogranka Bili Brig Gradske knjižnice Zadar, gdje su djeca i svi oni koji su željeli naučiti prve korake u ovom sportu s nestrpljenjem čekali svoj red za pokušaj servisa i ostalih udaraca. S reketom u ruci i osmijehom na licu, knjižničar Ante Kolanović neumorno im je pokazivao osnovne teniske udarce kao uvertiru u najpoznatiji teniski turnir na svijetu – londonski Wimbledon.

– Turnir ove godine počinje 30. lipnja pa smo odlučili uoči toga organizirati ovakvo nešto. Budući da uvijek pratimo nogomet, košarku, a nikad dosad nismo obradili tenis kao knjižnica – napravili smo po prvi put ovakvu radionicu. Naravno, imamo i knjige o tenisu, koje su pisali i naši i strani tenisači pa je šteta ne potaknuti djecu na interes za ovaj sport, koji je odličan za zdravlje, koordinaciju – ma za sve. Neka od djece već neko vrijeme treniraju tenis, poput malog Ivana, dok većina ostalih koji su došli ne zna ništa o njemu, tako da vrijedi pokazati im osnove i možda u njima pobuditi ljubav prema »bijelom sportu« – kazao nam je Kolanović.

Entuzijazam

Zanimanja, čini se, nije nedostajalo, jer se ispred Ogranka stvarala i omanja gužva, što je Kolanoviću bio znak da ovakva radionica neće ostati jedina. Prolazili su se svi osnovni udarci, od forhenda preko bekhenda do servisa, uz objašnjavanje kako pravilno postaviti tijelo, gdje držati reket, kako zamahnuti… Iako je teren bio običan beton ispred knjižnice, uz Kolanovićev entuzijazam djeca su bez problema »preselila« na imaginarni Wimbledon.

– Igram u amaterskoj teniskoj ligi, igram od malih nogu pa eto… Prednost rada u knjižnici je što možeš neke svoje interese uključiti u posao pa sve postane zanimljivije i drugima – istaknuo je Kolanović, koji je i sam veliki zaljubljenik u tenis, stoga mu nije bilo teško osvrnuti se i na aktualno stanje u sportu.

– Trenutačno je u tijeku smjena generacija. Đoković je ostao posljednji iz »velike trojke« i još uvijek je pri vrhu. Sinner i Alcaraz su se izdvojili kao uvjerljivo najbolji iz mlađe generacije – osvajaju sve Grand Slamove i pobjeđuju sve, osim jedan drugoga. Ispada da jedini koji ih mogu pobijediti su oni međusobno.

Mlade nade

Nažalost, hrvatski tenis trenutačno nije u najboljem stanju, odnosno daleko je od svojih najboljih dana. Ipak, može se povući paralela.

– U odnosu na prošla vremena, hrvatski tenis pao je na nešto niže grane. Trenutno imamo dvojicu igrača u Top 100, Bornu Ćorića i Marina Čilića, koji povremeno uđu pa ispadnu iz tog »društva«. U ženskom tenisu imamo Donnu Vekić, koja je oko dvadesetog mjesta. Osim nje, tu su još neke igračice koje su rangirane između 130. i 150. mjesta i to je to. Prošla je era Gorana Ivaniševića, Ivana Ljubičića i ostalih, ali imamo mlade talente poput Dina Prižmića i Luke Mikruta, od kojih puno očekujemo kad još malo sazriju. Nadam se da će nas vratiti na stare staze slave – podijelio je Kolanović.

Među okupljenom djecom bio je i već spomenuti Ivano, koji već nekoliko godina trenira tenis, a na radionicu je došao iz znatiželje i podrške, u pratnji svog oca Ivana Šopića. Dok je mališan ozbiljno primio reket, otac nam je ispričao kako je upravo Ivano, još kao petogodišnjak, sam izrazio želju da počne trenirati tenis.

– Prošle godine imao je klupsko natjecanje i bio je drugi. Ja sam se bavio biciklizmom, bio sam tri puta prvak Hrvatske, ali s tenisom nisam imao nikakav kontakt. Zato nas je baš iznenadilo kada je sam tražio da krene trenirati. Za sada mu ide jako dobro, vidjet ćemo kako će se to dalje razvijati – rekao je otac Ivan te pohvalio ovu inicijativu.

Dok su loptice i dalje udarale o beton, a djeca s reketima ponavljala naučene pokrete, postalo je jasno da je radionica ispunila svoj cilj. Tko zna, možda će netko od njih jednog dana zaigrati na pravom Wimbledonu, a ne samo na onom ispred knjižnice.

Autorica: Đurđa Baljak