Rezidba u punom jeku, a priprema se i tlo za sjetvu i sadnju

Hladni val je iza nas i treba prionuti u obavljanju poljoprivrednih radova na otvorenom. Nakon obilnih kiša tijekom siječnja bura je prosušila tlo. Povoljne vremenske prilike omogućile su pravovremenu i kvalitetnu zimsku obradu tla. Oni, a takvih je najveći broj, koji su obavili jesensko – zimsko duboko oranje došli su na svoje.

Mraz i studen su tlo gotovo pretvorili u prah i proljetna obrada i kakvoća tla bit će više nego povoljni. Da proljeće dolazi vidljivo je po bajamima koji su procvjetali. Jesu li procvjetali prerano ili na vrijeme vrlo brzo će se saznati.

Meteorolozi također ohrabruju seljake prognozirajući toplo i suho vrijeme cijelog tjedna, a po nekima i do kraja veljače. Zbog toga treba pripremiti tlo za sjetvu i sadnju ranih proljetnih kultura. Jer pred vratima je sadnja krumpira, slanutka, graška i ostalih sočivica.

– U Ravnim kotarima, a pogotovo u Bari sa sadnjom krumpira ne treba brzati, govori Nikola iz Tinja koji svake godine sadi tonu sjemenskog krumpira. Tradicionalno se sadi naklijali krumpir.

Oprezno sa sadnjom krumpira

– On brzo nikne, pa ako dođe do mraza sve se vraća na početak. Naime, ukoliko slana sprži lišće krumpira iz pupova na gomolju potjerati će novi izbojci, ali prinos će biti kudikamo niži, a za vađenje će prispjeti kasnije, pojašnjava Nikola.

Dok se Nikola zabavlja oko kuće krumpirom i rezidbom bresaka, njegov prijatelj Igor je u punom pogonu.

– Uvečer mi je lakše nabrojiti što nisam tijekom dana radio nego što jesam. Ima posla preko glave. Orezati vinograd, iscijepati drva, poviriti kod ovaca jer je počelo janjenje i tako redom, priča Igor.

Poslova ima svake vrste, ali ono čemu se daje prednost je rezidba vinograda. Zbog toga svraćamo na Nadinsko blato. Kako je tek deset sati ujutro, na Nadinsko blato polako dolaze rezači.

– Noći su hladne i do kasnih jutarnjih sati je mraz, pojašnjava Ive koji s ekipom započinje rezidbu.

Nije rezidba jedini posao koji se ovih dana treba obaviti u vinogradu. Nakon rezidbe treba skinuti odrezanu lozu iz armaturnih žica, što je jedan od težih poslova, pa sve to skupa treba iznijeti iz vinograda. Nakon toga treba popraviti armaturu i tako redom sve do jeseni.

Rezidba voćaka je prvi veći posao koji kreće odmah nakon novogodišnjih blagdana. Zovem Kristijana, mladog poljoprivrednika kojemu je did Josip prepustio vođenje obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Kristijan posjeduje najveći nasad bresaka na predjelu Veljana.

Nedostatak radne snage

– S rezidbom smo započeli još u prosincu, ali sve ide po redu. Dio bresaka smo iskrčili jer mijenjamo sortiment. Tako da za taj posao koristimo svaki trenutak kada nam dozvoljavaju vremenske prilike. Obavljamo rezidbu jer nam dolazi sadnja novog nasada. Do radnika, a pogotovo kvalitetnog rezača teško je doći, pa sve se svodi na vlastitu radnu snagu, a nas je malo i sve smo stariji, govori Kristijanov dida Josip.

– Mladica ima različite kakvoće, pojašnjava Kristijan. – Ukoliko je bilo obavljeno prskanje u pravo vrijeme mladice su dobre, ali zbog karenci i berbe pojedine sorte nisam mogao pravovremeno zaštititi i tu su mladice lošije. Ipak, sve u svemu bit će dovoljno za ovogodišnji rod, govori Kristijan.

U ovom razdoblju posao rezidbe je ono što treba pravovremeno i stručno obaviti. Doktor Ante Medin, otac ravnokotarskog voćarstva, znao je govoriti da se sa škarama određuje dohodak. Sve ostalo je umijeće da se taj dohodak sačuva. Broj mladica, njihov raspored i kakvoću određuje rezač, a ujedno time količinu i kvalitetu ploda, kao i kondiciju i vječnost nasada.

Misao dr. sc. Medina većina voćara je upamtila i drže je se kao pijan plota, a to je više nego odlično.

Toplije vrijeme pomoći će da se obave poljoprivredni radovi primjereni za ovo godišnje doba. Koliko toga će se obaviti, a pogotovo posijati i posaditi povrća velika je nepoznanica. Iako je trend da se kupuju sve više proizvodi hrvatskog sela bez obzira na cijenu, proizvođači nisu pronašli računicu oko količine poljoprivrednih proizvoda.

– Nismo svi u mogućnosti da na tržnici imamo štandove i prodajemo svoje proizvode. To mogu oni koji imaju malu proizvodnju i nekog od člana kućanstva koji će svakodnevno boraviti na tržnici, pojašnjava Martin iz Tinja. Oni koji se bave značajnijom proizvodnjom vezani su na otkupne stanice, a tamo se zna koje su cijene i koji su rokovi plaćanja, a najgore su obavijesti o otpisu robe koje stižu mjesec i više dana od predaje robe, jer navodno ne zadovoljava kvalitetom. Pa zar se to nije vidjelo odmah kod preuzimanja?