OPG Kljajić danas ima impresivan popis nagrađenih sireva

Kada od sredine ožujka do kraja listopada na oko 2,5 hektara pašnjaka i 20 rali livada u Gradečkom Pavlovcu, desetak kilometara udaljenom od Vrbovca, 50-ak kilometara sjeveroistočno od Zagreba, na OPG-u Kljajić istrči oko 150 odraslih koza, sanska bijela, alpina smeđe plus miješanih pasmina te preko 150 jarića, milina ih je za gledati.

»U posao smo krenuli 2018. godine, posve neplanski. Dignuli smo kredit za novi automobil jer je stari bio na izdisaju, no onda sam naišao na oglase s prekrasnim i umiljatim jarićima«, priča nam Mario Kljajić, inače rodom iz Odžaka u Bosanskoj posavini.

Obiteljski posao s ljubavlju

Nije dvojio treba li im drugi auto ili je vrijeme da zajedno sa suprugom Jasnom iz Zagreba pokušaju osigurati egzistenciju.

»Na moj prijedlog o nabavi jarića cijela obitelj je reagirala s oduševljenjem jer svi obožavamo životinje, a bez njih bi nam život bio nezamisliv i nepotpun«, dodaje Mario.

A na OPG-u je uvijek živo. Kćeri Kiara i Marija, sinovi David i Jan, Marijeva majka Anka i očuh Ante, svi su uključeni u rad na farmi.

Njihovo gospodarstvo godišnje proizvede 60 tisuća litara mlijeka. Za kilogram sira potrebno je sedam litara mlijeka, a trenutačno proizvode 14 vrsta kuhanih kozjih sireva.

»Svi su ocijenjeni na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima. Godine 2022., na našem prvom, a na petom po redu Nacionalnom ocjenjivanju sireva i drugih mliječnih proizvoda u Zagrebu, naš polutvrdi kuhani kozji sir proglašen je šampionom kvalitete u kategoriji mekih, polutvrdih i tvrdih sireva«, ponosno priča Mario.

Popis nagrađenih sireva je impresivan, dimljeni (zlato), natur (šampion kvalitete), kopar (zlato), brusnica (zlato), bučine koštice (srebro), ljuta paprika (srebro), kim (zlato), tartufi (srebro), papar (srebro), provansalsko bilje i masline (zlato).

Od 2019. mlijeko predaju varaždinskoj Vindiji, a usporedno s tim Jasna je usavršavala svoje umijeće u sirarstvu.

»Otpočetka cijele naše priče bilo je jasno da ćemo ići korak naprijed i svoje mlijeko prerađivati u sireve zbog jako niske otkupne cijene mlijeka koja kozare polako, ali sigurno tjera na rub isplativosti«, kaže Mario.

Težak, ali ispunjavajući posao

Ljubav prema životinjama potaknula ih je na bavljenje poljoprivredom, s ciljem da svojoj djeci osiguraju čvrste temelje za budućnost.

»Naš radni dan počinje u osam ujutro, a zna se dogoditi da posao potraje do dva, tri sata ujutro, svih 365 dana u godini. Volim u šali reći kako sam za ‘vanjske i teže’ poslove, dok je supruga Jasna ‘glavni tehnolog’«, kaže.

Kako bi cijelu godinu mogli proizvoditi mlijeko, sir i meso, jarenje traje etapno od siječnja do svibnja. Poslovi na farmi su raspodijeljeni prema mogućnostima svih članova obitelji.

»Kćeri pomažu supruzi s pranjem i održavanjem muzne opreme, mužnjom i napajanjem malih jarića, dok su muški članovi obitelji zaduženi za košnju livada, sušenje i transport sijena te održavanje štale urednom«, ističe

Život na farmi nosi i ljepotu i težinu, no prednost je što cijela obitelj provodi vrijeme zajedno i sudjeluje u rađanju novih života. Kroz šalu i zabavu uče djecu da postanu vrijedni i odgovorni ljudi. Kozama, koje su od ožujka do listopada na pašnjaku, dnevno treba osigurati 10 metara kubnih svježe trave. Kroz godinu to je ukupno 180 roto bala sijena, oko 120 bala slame te 60 tona GMO-free smjese i žitarica.

»Hranim ih gotovom smjesom za koze, a povremeno dobivaju žitarice poput kukuruza, zobi i ječma. Ostatak kupujemo od lokalnih poljoprivrednika«, pojašnjava

Dostavu obavljaju na području Dugog Sela, Sesveta i grada Zagreba u poslijepodnevnim satima, dok im je glavno tržište ipak jadranska obala. Dio proizvoda plasiraju i izvan granica Hrvatske, a nešto se proda i na kućnom pragu.

Kao ključ uspjeha Mario ističe ustrajnost, koja se prije ili kasnije isplati.

»Najveću motivaciju za nastavak ovog teškog, ali lijepog posla daju nam kupci koji prepoznaju kvalitetu naših proizvoda i stalno ih naručuju. Čak i oni koji su mislili da nikada ne bi probali kozji sir«, priča.

Mladima koji razmišljaju o preseljenju na selo poručuje: »Neka se odvaže i krenu pratiti svoje snove, bez obzira na mišljenje okoline. Život je jedan i nema reprizu, bolje pokušati pa eventualno ne uspjeti, nego provesti ostatak života kajući se«, zaključuje Mario.